Odavno sam prestala brojiti koliko sam puta posjetila Italiju, ali ovaj put bio je poseban. Bilo mi je ovo prvo putovanje na talijanski jug, i koliko god sam mislila da sam spremna na tu potpunu suprotnost od sjevera, na taj prometni kaos i nered, nisam bila. Iznenadila sam se čim sam izašla iz talijanskog brzog vlaka koji nas je dovezao u samo srce Napulja – i tu je brza vožnja tek počela.

Obožavaju svoj grad i – hranu

Uz gradsku vrevu i užurbanost još me više zaprepastilo smeće po ulicama. Te mi slike neće tako skoro izaći iz glave, kao ni ravnodušan stav građana prema tom problemu. Naime, oni svoj grad obožavaju te se na primjedbe o njegovoj neurednosti čak i uvrijede! Kao da ne primjećuju i ne žele vjerovati da im je grad jednostavno prljav. I naravno, ne žele o tome govoriti.

A ne želim ni ja isticati samo ono loše o Napulju jer taj je grad pun i ugodnih iznenađenja. Ono najveće definitivno je hrana, pri čemu ne mislim samo na napuljsku pizzu. Da, odlična je i originalna, ali u Napulju se uživa u svakom obroku, počevši od doručka. Na doslovno svakom koraku u gradu i u svako doba dana, u malim su izlozima izložene sve vrste pekarskih proizvoda – od krafni i kroasana do malih sendviča (tzv. panina) i pizze. Nismo odoljeli probati ih sve, a posebno su nas se dojmile njihove tradicionalne sfogliatelle, proizvod od lisnatog tijesta punjen sirom.

Foto: Donatella Pauković/Global

“Postoje dvije vrste sfogliatella: riccia i frolla. Iznutra su jednake, punjene ricottom i šećerom, ali izvana je riccia slojevita i u obliku trokuta, a frolla je mekša i okrugla”, objašnjava Mariano Coppola, inženjer strojarstva rodom iz Napulja.

“Ljudi ih jedu bilo kada, poslije ručka, za večeru, u svako doba dana. Na svakom su koraku u gradu jer su postali prava turistička atrakcija”, kaže Mariano.

Probaj se uklopiti

U pasticceriama nam je za oko zapeo još jedan pekarski proizvod specifična izgleda, zvan babà, i to je bilo valjda jedino što nam se od napuljske tradicionalne hrane nije svidjelo jer je natopljen rumom. A i Mariano priznaje da se babà ni njemu kao lokalnom ne sviđa.

Oponašajući Talijane, svako smo jutro prije obilaženja grada dan počinjali sa sfogliatellama (riccia) i capuccinom. Sve te slastičarnice (pasticcerie) uz, naravno, picerije, sastavni su dio napuljske vizure te vas svojim izlozima jednostavno zovu da uđete i probate te specijalitete. Odmah uz njih su i mnogobrojne prodavaonice obuće i odjeće čija ponuda seže od jeftinih do skupocjenih dizajnerskih komada.

Foto: Donatella Pauković/Global

I dok izloge krase oku privlačne “krpice”, osvrnete li se po ulici, vrlo ćete lako primijetiti da gotovo svaki balkon krasi obješeno čisto rublje, a u manjim se ulicama može osjetiti njegov svjež miris. Čini se da se u tome gradu ljudi uopće time ne opterećuju.

Pokušali smo oponašati tu bezbrižnost Talijana u njihovu ludom gradskom prometu, pa smo tako prelazili cestu kad god i gdje god smo htjeli, što, priznajem, inače ne radimo. Kada se nađete u Napulju, jednostavno se morate uklopiti.

Štandovi sa suvenirima puni su dojmljivih crvenih privjesaka s malim rogovima. Jako nas je zanimalo zašto su baš oni, izgledom slični ljutim papričicama, glavni suvenir iz Napulja.

“Ni ja ne znam pozadinu priče, ali znam da je taj suvenir vrlo star i da donosi sreću”, kaže Mariano.

Cornicello, ili kako u Napulju kažu curniciello, talijanski je suvenir srećonoša. Legenda kaže da je zbog svog specifičnog oblika sposoban otjerati zlo, i to samo ako je izrađen ručno, kako bi pozitivni utjecaji onoga tko ga je izradio pratili vlasnika. “Ono što znam sa sigurnošću jest da ga ne možete kupiti sami sebi, morate ga dobiti kao dar ili ga ukrasti”, objašnjava Mariano glavne preduvjete da vam srećonoša iz Napulja zbilja donese sreću.

Život ispod vulkana

Inače, Napulj slovi kao najopasniji talijanski grad pa kažu da u njemu vlada kriminal, ali mi nismo ni krali niti bili okradeni. Također, pomisao na život u podnožju vulkana izaziva nelagodu, pa razumijemo značenje njihova suvenira srećonoše. No stanovnici Napulja uopće ne razmišljaju o mogućoj erupciji Vezuva, nego, očekivano, ističu ono najbolje.

“Dobra stvar u vezi sa životom u blizini Vezuva jest da je tlo vrlo plodno”, objašnjava Mariano. “Pomodoro del piennolo koji raste samo tamo je najskuplja i najbolja rajčica u Italiji”, kaže Mariano. Možda se upravo u toj rajčici krije tajna najbolje talijanske pizze.

Kako se jede pizza?

Prije dolaska u Napulj, neki su me prijatelji čak upozoravali da postoji i određeni način jedenja pizze na koji moram paziti, tzv. rolanje komada pizze. Međutim, Mariano kaže da to nije istina.
“Postoji nešto što se zove pizza a portafoglio – presavijanje pizze dva puta”, objašnjava Mariano.
“To je bio način jedenja pizze na ulici te potječe iz povijesnog centra Napulja”, kaže Mariano, ali dodaje da se u restoranima tako pizza ne jede.
Ono što se zbilja svidjelo mojim prijateljima bila je pizza fritta, pohana pizza koju se može naći svagdje na ulicama, a i ona je dio njihove tradicije.
Pizza je jedno od najpoznatijih jela na svijetu i ona za Napuljane sadrži posebno značenje. Stvorena je za ljude i jedu je ljudi iz apsolutno svih dijelova društva – siromašni i bogati, mafijaši i radnici.
“Svi uživaju u najboljoj pizzi na svijetu”, kaže Mariano.