Dok prvi tjedan nove menze još nije gotov, zaputili smo se na adresu Ilica 244 kako bismo i mi isprobali što "Manducat" nudi. Sve u prostoru odiše novom opremom, studenti su uzbuđeni što napokon imaju gdje ručati na vlastitom kampusu, a ponuda hrane je poznata - ne razlikuje se previše od one u ostalim menzama.
Više nalik restoranu, ali hrana je tipična
Ovaj zadatak shvatile smo poprilično ozbiljno jer nas je uhvatila velika glad. U paru, zajedno s kolegicom Kajom, užurbano smo koračale prema vratima restorana. Red za menzu čekao se oko dvadesetak minuta, što nije bilo toliko loše, s obzirom na sunčani dan koji nas je dočekao. Pri ulazu u menzu odmah smo primijetili nov i uredan interijer restorana. Stolice u sivim, žutim i plavim bojama nekako unose život u prostor.
Dio prostorije bio je odvojen drvenim policama, koje su prostoru davale doista lijep i poseban izgled. Kako se radi o katoličkim fakultetu, njihova menza ima veliki križ na zidu koji je prva stvar koja se primijeti kada se uđe u prostoriju. Odmah se vidi da je menza nova, a zbog novih stolova i čistoće koja je osjeća u zraku, imale smo osjećaj kao da smo došle u pravi restoran. Po tome se se razlikuje od većine menza u Zagrebu, koje djeluju prilično generički i tipično "menzasto".
Osim novog izgleda, oni koji su atmosferu najviše upotpunjavali, bili su ljudi, točnije studenti. Njihovu smo sreću, zbog dobivanja vlastite menze, mogle osjetiti u svakom zidu te prostorije. Kada smo napokon došle na red za uzimanje hrane, nije nas iznenadilo što je ponuda identična kao u ostatku zagrebačkih menza.
Meni je tipičan. Dok smo birale čime ćemo utažiti glad, skenirale smo ponudu - pečena piletina i mlinci, pohane tikvice, špikana junetina, pohana svinjetina, pečena piletina, njoki, riža, grašak. Odlučile smo se za junetinu i rižom s rajčicom te pečenu piletinu s mlincima. Napokon smo našle svoje mjesto za stolovima i krenule jesti u miru. Dok smo polako ručale, oko nas je sve djelovalo rutinski, samo žamor ljudi i zveckanje pribora.
Izbaci uljeza: Riža, kupus i protupožarni alarm
No, taj mir presjeklo je glasno zujanje protupožarnog alarma. Ljudi su se trgnuli i krenuli zbunjeno gledati jedni u druge. Svi smo pokušavali shvatiti postoji li stvarni razlog za zujanje alarma ili je to samo tehnički zastoj. Nakon što se tri puta palio pa gasio, zujanju alarma napokon je došao kraj. Jednako brzo kako se i upalio. Vjerojatno jer je menza nova i još uštimava svoje instalacije. Nova menza, ali stari problemi.
Bar smo se nasmijali. Kada smo završili s jelom složili smo se oko jedne stvari. Hrana nas je ugodno iznenadila. Bila je ukusna i kvalitetna. Jedinu zamjerku koju smo imali je bila salata od kupusa koja je bila kao da je zalutala iz neke potpuno druge kuhinje. Kada smo site, zadovoljno izlazile ispred menze, pogled nam je zalutao prema grupi studenta s katoličkog fakulteta koje smo odlučile pitati što oni misle o novootvorenoj menzi.
"Toliko dugo smo čekali otvaranje menze na našem kampusu da smo pomislili kako se to nikada neće zbilja dogoditi", rekla je Iva Gavrić, studentica komunikologije.
Objasnila nam je da je otvorenje menze bilo najavljeno s nekoliko datuma i procjena, no onda se nenadano pojavio 8. prosinca. Priznala nam je da su studenti čak i tada sumnjali da će se menza otvoriti.
"Ovo je velika stvar, sad ne moramo putovati u centar grada i čekati u prevelikim redovima kako bismo u vrijeme pauze između predavanja pojeli konkretan obrok", zadovoljno nam je pričala Iva.
Istaknula je da vjeruje da će svim studentima katoličkom fakulteta u Zagrebu uljepšati i olakšati studentske dane. U pohvalama joj se pridružio i kolega Vito sa smjera medicine.
"Ekstremno mi je praktično sada kada imamo menzu u sklopu faksa. Hrana je ista kao i u svakoj studentskoj menzi, ne razlikuje se baš previše, ali ima za svakog po nešto", kazao je Vito.
Dodao je da mu se jako sviđa interijer te da mu je ovo najljepša menza u Zagrebu.
