Foto: Tajana Josipović

Iako je online školovanje početkom prošle godine bilo novost za učenike, studente i profesore, danas je to dio “novog normalnog”. Odluka za prelazak u virtualne učionice došla je iznenada s nadom da će se sve ubrzo vratiti na “staro”. Budućnost je pred mladima, a oni ne znaju što im donosi sadašnjost.

“Mislim da će ovaj način školovanja ostaviti veliki trag na učenicima i na studentima, a ostat će i velike rupe u znanju“, kaže studentica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Lorena Josipović.

Virtualno kao jedino rješenje

Online škola mi se jako sviđa. Imali smo rokove do kada smo morali poslati zadatke pa mi je tako bilo lakše organizirati svoje vrijeme tijekom, ali i nakon nastave”, kaže Josipa Mamić, maturantica Prve ekonomske škole u Zagrebu.

Osim lakše organizacije, dodaje Josipa, veliki plus virtualne nastave je i to što vrijeme, umjesto na putovanje do škole i natrag, može iskoristiti na odmor te vlastite želje i potrebe. Priznaje, nije bila “sto posto usredotočena” na ono što profesor priča, a nastava se provodila pomoću Zooma. Sve ovisi, zaključuje Josipa, o profesoru i o tome koliko svoje predavanje učini zanimljivim učenicima, ali ovakav oblik nastave shvaća jednako ozbiljno kao i kontaktnu.

S njom se slaže i studentica Lorena Josipović s PMF-a. Iako je njezin fakultet počeo s hibridnom nastavom pa kasnije nastavio virtualno, ipak priznaje da je tijekom nastave na daljinu puno teže pratiti predavanja jer okolina odvraća pozornost.

“Moje dosadašnje iskustvo s nastavom na daljinu jest za ocjene dovoljan i dobar s obzirom na situaciju u kojoj se nalazimo”, kaže Marina Rezo, profesorica hrvatskog jezika u zagrebačkoj osnovnoj školi.

‘Mislim da će ovaj način školovanja ostaviti veliki trag na učenicima i na studentima, a ostat će i velike rupe u znanju’, kaže studentica Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Lorena Josipović

Virtualni oblik izvođenja nastave, priznaje profesorica, jedino je rješenje u ovakvoj situaciji, a učenici razumiju u kakvim se okolnostima nalaze pa takav princip rada i prihvaćaju. Ipak, prisutan je i manjak koncentracije, no ne bitno drukčiji od onoga u školi. Motivacija za rad je ključna i ako je ona bolja tada će i koncentracija biti veća.

“Učenici više prate aktivnosti koje moraju napraviti u zadanom roku pa nam poslati na uvid i vrednovanje od onih aktivnosti koje ih potiču na samostalan rad i istraživanje”, zaključuje profesorica Rezo pa dodaje da je pozornost učenika moguće zadržati objašnjavanjem ishoda učenja.

Stres zbog tehničkih poteškoća

“Predmete s područja matematike, fizike i informatike teško je učiti iz PowerPoint prezentacija kada niti jedan zadatak profesor ne raspiše rukom po ploči, nego čita korake s ekrana“, priznaje studentica s PMF-a pa otkriva da su se zbog toga obveze i povećale.

Foto: Pexels

Potrebno je odslušati predavanja, shvatiti gradivo, izvježbati zadatke, naučiti teoriju i pripremiti se za vrednovanje. Prije svake provjere znanja, otkriva Lorena, studenti se znaju pitati – što možemo očekivati, hoće li profesori prilagoditi kolokvij ili ispit ovoj situaciji? Stres, nervoza i anksioznost prisutni su u vrijeme ispitnih rokova, a uz koronavirus i potrese, sve su učestaliji.

“Rijetki su oni koji su se odlučili ‘zbrojiti’, pomiriti sa situacijom i nastaviti dalje što jače”, zaključuje Lorena pa priznaje da je na ljetni ispitni rok nakon prvog lockdowna izašlo “možda četvrtina” studenata zbog nedostatka motivacije.

‘Rad u učionici ne može zamijeniti nijedna platforma na kojoj se trenutno izvodi nastava na daljinu u Hrvatskoj’, zaključuje profesorica hrvatskog jezika Marina Rezo

Maturantica Josipa priznaje da neki profesori zadaju više obveza tijekom online nastave, dok drugi imaju više razumijevanja pa im izlaze u susret. Ovogodišnji maturanti ostali su i bez maturalnog putovanja, a osim toga, priznaje Josipa, nedostaju joj grupni radovi te mogućnost da joj profesor odmah objasni nejasno. Isto mišljenje dijeli i studentica PMF-a kojoj, osim socijalizacije, nedostaje i “predavanje na kojem profesor rukama i nogama pokušava objasniti, kolege koji pokušavaju sve pohvatati pa za nagradu nakon uspješnog dana – kava”.

Zabrinutost i uplašenost od epidemije i potresa primijetila je i profesorica Marina Rezo. Ponekad, priznaje, zna se javiti i stres kod učenika koji se susreću s tehničkim poteškoćama pa svoje zadatke ne mogu izvršiti na vrijeme. U tim trenucima, smatra profesorica, učenicima je potrebno pružiti razumijevanje i sigurnost.

“Rad u učionici ne može zamijeniti nijedna platforma na kojoj se trenutno izvodi nastava na daljinu u Hrvatskoj”, zaključuje profesorica kojoj najviše nedostaje neposredni rad s učenicima.

‘Samo nadogradnja tradicionalnog školovanja’

Tijekom kontaktne nastave lakše je zaključiti koliko učenici razumiju gradivo, a u ovakvim okolnostima, priznaje profesorica hrvatskog jezika, teže je provesti i vrednovanje. Na nedostatak neposrednog rada s profesorima požalili su se i učenici profesorice Rezo.

“Učenici ističu da je rad na računalu prepreka izravnoj komunikaciji s profesorom jer on u učionici uočava i neverbalnu komunikaciju svojih učenika te nastavu organizira da svima bude razumljiva pa time pomaže da učenici uoče bitno i ono što im je potrebno u životu ili daljnjem školovanju”, objašnjava profesorica.

Foto: Pixabay

Da se izvuklo ono najbolje što se moglo izvući iz novonastale situacije, slažu se sve tri generacije. Učenici, njihovo obrazovanje i odgoj su, kaže profesorica Marina Rezo, učitelju na prvom mjestu stoga i u ovoj situaciji daju najbolje u nastavi na daljinu. Učitelji i profesori daju jako puno od sebe da bi svoje učenike naučili najbolje što mogu, no online nastava i virtualne učionice nikada neće moći zamijeniti kontaktnu nastavu i zelenu ploču ispisanu bijelom kredom.

“Ova situacija zahtjeva ovakav način nastave jer je, prije svega, potrebno sačuvati zdravlje učenika i studenata te osoba koje žive s njima, ali da ovo može biti prvi izbor nastave nekada u budućnosti, definitivno ne”, smatra Lorena s PMF-a.

S njom se slaže maturantica Josipa i profesorica Rezo. Virtualna škola može biti “samo nadogradnja tradicionalnog načina obrazovanja”, ali i “omogućiti bolje i kvalitetnije obrazovanje uz neposredan rad u učionicama i kabinetima”.

‘Strah me da neću uspjeti’

Ovogodišnji maturanti našli su se nepovoljnoj situaciji. Maturantici Josipi Mamić iz zagrebačke ekonomske škole nije lako, no krenula je na pripreme za državnu maturu koje se također održavaju na daljinu i to svaka dva tjedna.

“Postoji strah da neću uspjeti, ali se uzdam u sebe i u osobe koje mi pomažu”, kaže Josipa.

Državna matura iznimno je važna za budućnost pa bi, smatra Josipa, bilo bolje da barem na pripremama i dodatnim satima može sudjelovati kontaktno. Provođenje ovogodišnje državne mature još uvijek je nepoznanica, no maturanti se nadaju da će im se ipak, s obzirom na situaciju, izaći u susret.