Foto: Privatna arhiva

“Koliko još do vrha?”, pitanje se sve češće čuje što ste bliže vrhu i ponavlja se dok ne ugledamo znak za planinarski dom. Prijatelj, iskusniji planinar potaknuo nas je da se zaputimo na Klek, nezaobilaznu postaju svih planinara, iskusnih i nas, rekreativaca. Nakon doručka u toploj kući gospođe Zdenke iz Ogulina, koja nas je ugostila na jedan dan, odlučili smo provesti dan na svježem zraku u planinama. Ljubazna nam gospođa govori da još stignemo ako požurimo, što na našim licima izaziva očito čuđenje.

Kultura planinara

“Pa zar vi niste došli slaviti planinarsku Novu godinu?” pita nas i dobiva očit odgovor iz naših zbunjenih lica. Planinarska Nova godina, naime, tradicionalno se obilježava u siječnju na Kleku iznad grada Ogulina na nadmorskoj visini od 1000 metara. Taj događaj svake godine okupi mnoštvo planinara iz cijele Hrvatske, ali i sve više znatiželjnih ljubitelja prirode. To nas potiče da se brzo spremimo za polazak na neplanirano slavlje. Ponijeli smo svu potrebnu opremu – navukli trenirke i tajice, gojzerice, uzeli štapove, kape i rukavice te se zaputili u osvajanje još jednog planinarskog vrha.

Iako je prošlih godina bilo manjih incidenata i HGSS je morao intervenirati, nešto mirnije bilo je ove godine i nije bilo potrebe za tim

“Najvažnije je imati dobrog organizatora, on se pobrine za sve, a vama treba samo dobra volja i planinarske cipele”, smije se prijateljica Ana dok pokazuje na našeg dugogodišnjeg prijatelja Marka, kojemu ovo nije prvi dolazak na Klek. Sa svojom zaručnicom često nalazi nove i zanimljive staze za planinarenje. Put do vrha kojim smo krenuli bio je strm i penjanje do cilja traje malo više od sat vremena uz odmaranja i pokušaje dolaska do daha. Naravno, sve ovisi o brzini kojom se penjete i jeste li u već dobro uhodanoj ekipi.

Foto: Privatna arhiva

“Dobar dan, samo polako djeco”, upozorava nas simpatičan stariji par dok se mimoilazimo s njima. Ubrzo shvatimo da među ljubiteljima planinarenja nema dobne granice pa se pozdravljamo sa starijim i iskusnim planinarima, ali i s obiteljima s malom djecom koja sramežljivo pozdrave pri mimoilaženju, prema starom planinarskom običaju koji vam pruži osjećaj zajedništva. Neposredno blizu vrha upoznajemo Ivana koji, kao i većina nas, nije bio na Kleku, ali je došao zbog planinarske Nove godine.

Razmijenili smo pogled iznenađenja kad smo napokon došli do planinarskog doma.

Spektakularna pogleda s vrha, nažalost, nije bilo zbog guste magle, ali zato se za zabavu pobrinula skupina rasplesanih planinara.

Ples u kratkim hlačama

“Atmosfera je odlična, nisam očekivala toliko ljudi. Svi su opušteni i veseli, a pali su i veliki hitovi Petra Graše uz zavidne plesne korake pojedinih planinara”, govori Anamarija koja prvi put slavi u planinama. Neki od njih hrabro su plesali na snijegu samo u kratkim hlačama.

Foto: Privatna arhiva

“Ne može ti biti hladno uz ovakvu atmosferu”, viče stariji gospodin u kratkim tajicama dok pleše uz stare poznate hrvatske hitove. Između pjesme i plesa jela se glavna planinarska poslastica, grah s kobasicom, pilo kuhano vino i naravno čaj. Uz zvukove vatrometa i svatovsku atmosferu, tradicionalno je ispraćena Stara, a dočekana Nova planinarska godina.

“Klek obavijaju različite legende i priče, ali ono što sam znao prije dolaska tu bile su priče o vješticama s Kleka koje su navodno i dalje tamo, pogotovo kada grmi i puše”, kaže Ivan i napominje da, iako ne vjeruje u te legende, ne bi mu bilo svejedno da ostane noću sam u planinama.

Te su priče oduševile i Dominika koji nije propustio prigodu da kupi poneki suvenir za uspomenu i snimi koju fotografiju na vrhu. Sve slobodne vikende, kaže, provodi u prirodi.

“Volim prirodu. Ponekad se treba maknuti od gradskog betona i zadimljenih birtija, a i tjelesna rekreacija na svježem zraku dobro dođe”, priznaje. Najviše vremena provodi planinareći na Sljemenu i Japetiću, a ponosno ističe kako mu teži usponi donose veće zadovoljstvo kad dođe do vrha. U dobrom društvu i s malo volje, lako se odlučiti na ovakvo druženje u planinama, samo je potrebno dobro se opremiti i proučiti stazu kojom ideš.

Pomicanje vlastitih granica

“Dobro je znati svoje fizičke mogućnosti da se ne bi dogodilo da odeš na Dinaru na prvo planinarenje pa te spusti Hrvatska gorska služba spašavanja”, šali se Dominik. Iako je prošlih godina bilo manjih incidenata i HGSS je morao intervenirati, nešto mirnije bilo je ove godine i nije bilo potrebe za tim.

U strahu da ne postanemo oni koje treba spašavati često si postavljamo pitanje ustati ili odustati, posebno kad se sjetimo da bi umjesto toplog kreveta trebali obuti gojzerice i uzeti štapove te se uputiti u ponekad tešku pustolovinu prema nepoznatim vrhovima. Ali pobjednički osjećaj pomicanja vlastitih granica ipak prevlada sve strahove, s čime se slaže i vesela ekipa s vrha.

Foto: Privatna arhiva

“Na početku je teško motivirati se i ustati ranije vikendom kako bi se išao penjati, ali osjećaj zadovoljstva, disanje punim plućima i pozitivna energija, to je ono zbog čega se stalno vraćam visinama”, kaže Ivan koji se i sljedeće godine planira vratiti na slavlje.