Jednu večer autobusom, drugu vlakom. Svatko tko se vozio prigradskim linijama zna da je razlika pozamašna. Novi pilot-projekt noćnih vlakova, pokrenut na inicijativu Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu, tu je da olakša put kući mladima koji se vikendom zapute u izlazak u Zagreb.
Voze subotom i nedjeljom, tako da u petak nisam bila te sreće da kući stignem u 20 minuta. Umjesto toga oko ponoći me na Trgu bana Jelačića dočekala informacija da noćni autobus polazi tek za 40 minuta. Odlučila sam krenuti pješice do okretišta Črnomerec i na rastanku se suočila sa zabrinutim pogledom ostatka društva. Na sreću jedina neobičnost na putu bio je neznanac koji je urinirao u kutu koji su tvorili kanta i zid zgrade.
Stizanjem na okretište te noći pogledala sam na mobitel i shvatila da je noćni autobus tek negdje oko Britanskog trga. Ostalo je još samo 15 minuta čekanja autobusa te slično vrijeme vožnje. Dok se vozilo cijelim putem treslo zbog ulegnutog asfalta i vozačeve želje da se što prije domogne spremišta, počela sam razmišljati o tome da je vlak uz svoju brzinu i efikasno izbjegavanje prometa bolja opcija, a i pruge su nedavno obnovljene.
Subotnja večer
S iskustvom te večeri, zaputila sam se u grad i idućeg dana zajedno s kolegicom. Jedna u tankom kaputu, druga opremljena zimskom odjećom i s pidžamom u torbi, spremna prespavati u drugom gradu, dvočlana novinarska ekipa Globala krenula je u mali noćni izlazak, a zatim na vlak do Zaprešića koji je kretao u 00:28 s Glavnog kolodvora u Zagrebu.
Noć sa subote, 25. listopada, na nedjelju, bila je noć u kojoj se mijenjao sat te nas je zanimalo kako to utječe na vozni red vlakova.
Nalazimo se oko 22 sati na uglu Frankopanske i Ilice i krećemo u Ulicu Ivana Dežmana. Odabiremo manje bučno mjesto, a nakon razgovora slijedi đir po gužvovitom Cvjetnim trgom i Bogovićevom ulicom. Mi, kao i mnogo mladih, ali i starijih u izlasku, te se večeri imamo priliku po prvi put vratiti kući vlakom, umjesto da se snalazimo busevima, autima i preskupim taksijima.
Još koja stotina koraka i na kolodvor stižemo oko ponoći. Odmah proučavamo plan polazaka izložen iznad vrata. Očekujemo da će biti na peronu jedan, jer otprije znamo da vlakovi za Zaprešić stoje tamo ili na četvorci. No ovoga puta na ploči polazaka saznajemo da se trebamo ukrcati na peronu pet.
Vlak za Zabok već čeka. U mraku hodamo po velikim bijelim pločama kolodvora. Namjerno smo krenule ranije da prije polaska stignemo razgovarati s kondukterkom pa nam se ne žuri. Ogledavamo se ne bi li ju možda prepoznali. U tim minutama oko ponoći najprisutniji na Glavnom kolodvoru su čistači. Druže se u skupini od pet i brzim korakom kreću se između vlakova na kolosijecima.
Za pravo iskustvo putovanja na automatu s grickalicama uzimamo bijeli Kinder Bueno. Grickamo ga te nam pogledi padaju na Marinku Andrijević, kondukterku noćnog vlaka kojim putujemo. U daljini ju prepoznajemo po prugastoj kragni. Iako je ostatak košulje prekriven vestom, to nam je i više nego dovoljan znak, baš kao i uredna punđa u koju je svezala kosu.
Noćne smjene
Uzbuđene krećemo prema njoj. Govori da u ova dva tjedna koliko traje projekt nije radila u noćnim linijama, no osmijeh na licu nije prisutan samo radi nas.
"Puno su mi draže noćne smjene. Lakše je izdržati kasne sate, nego kad me ubace u jutarnju koja kreće već u četiri", govori nam Andrijević.
Dodatna prednost je što sada neće biti gužve. Mladi su još u izlascima, a mnogi još nisu niti čuli za projekt, smatra.
"Sad dolaze hladniji dani i bit će više ljudi, pogotovo kad krene Advent".
Neće to biti samo mladi nego sve generacije. Sviđa joj se što vlakovi iz Zagreba sad voze i ovako kasno u noći. Iduća linija je u pola dva.
"Mladi sada mogu doći doma sigurnije nego da su autima", govori Andrijević.
Jasno nam je na što misli obzirom da su oko Frankopanske već sada jurili ulašteni SUV BMW i Audi. Bilo da su htjeli iskoristiti slobodu, što usred grada na njihovim dnevnim rutama napokon nema gužve, ili su ih večer i piće već ponijeli, vlakovi se zaista doimaju sigurnijim za miran povratak kući.
Projekt će u ovoj početnoj fazi trajati devet mjeseci. Noću će vlakovi voziti prema Dugom Selu, Vrbovcu, Ivanić-Gradu, Križevcima, Zaprešiću, Zaboku, Krapini, Jastrebarskom, Karlovcu, Velikoj Gorici i Sisku. U drugim terminima isti vlakovi će se vraćati u Zagreb za one kojima su po volji sitni sati.
Od ove godine uvedena je još jedna pogodnost. Redovni studenti mogu besplatno putovati vlakom, a njega kao prijevozno sredstvo koristi oko 23.800 studenata. Izvanredni studenti nisu izostavljeni – uz ponudu "Indeks vrijedi više" ostvaruju 50 posto popusta na sve jednosmjerne i povratne karte. Besplatan prijevoz vlakom dostupan je i djeci, učenicima, umirovljenicima te osobama starijima od 65 godina.
Vještičji sat noćas odgođen
Naše besplatno putovanje ovu noć bi se oteglo da smo sjele u vlak koji će se na putu zateći u vještičju uru. Obzirom da večeras upravo tada svijet prelazi na zimsko vrijeme, na prugama dolazi do zastoja.
"Čekat ćemo na kolodvoru ili stajalištu, zavisi gdje nas ulovi, do ponovnog polaska u tri", otkriva kondukterka Andrijević.
Njezina vedrina je očita i ovdje dok s veseljem otkriva da s vlaka izlazi ranije te da joj smjena završava za nešto više od sat vremena.
S radom su upravo završila i dva kuhara koja zatičemo pri ulasku u vlak. Opušteno sjedaju jer idu skroz do Zaboka. Kada ih prijevoz ne čeka ovako spremno na kolodvoru, na putu iz noćne smjene znaju potrošiti i 50 eura.
"Buseva baš i nema, tako da bi išli taksijem za 50, ili po ružnom vremenu 60 eura dnevno", rekao nam je mlađi od njih.
Sad umjesto toga, na automatu su od zarađenih napojnica kupili limenke Coca-Cole te ih otvaraju, onako ohlađene dok tonu još dublje u sjedalo ugrijanog vlaka. Vidno su željni odmora, pa im u trenutku kretanja vlaka zaželimo ugodan put i krećemo dalje.
Par sjedala dalje sam sjedi povratnik s turnira u biljaru. Pored njega je ruksak, jakna te duguljasta torba zbog koje bi netko pomislio da je glazbenik. Materijalom sličnija futroli za teniske rekete, barijeru između sportaša i ostatka vagona napravio je na sigurno pohranjen biljarski štap. Dok se brine o svojim stvarima, mladiću ne preostaje puno izbora kada isto pokušava priuštiti sebi.
"Često ostajem duže u Zagrebu i prije sam bio prisiljen čekati na Autobusnom ili Glavnom do otprilike šest ujutro", kaže nam.
Pričamo tu večer s još nekoliko ljudi, s djevojkama koje su pobjegle s razočaravajuće brucošijade i s dvije prijateljice srednjih godina koje su u izlasku bolje prošle. Njihov izlazak na Disko operu je završio te zajedno s nama izlaze iz vlaka u Zaprešiću, gdje su promišljeno ostavile auto da ne moraju toliki put prevaliti po mraku.
