To vam je tako, kad vide nekoga tko nema, odmah te osude, tužne su riječi mlade prosjakinje koja svaki dan dolazi u Zagreb da bi prosila i zaradila za obrok.
"Nitko te ne gleda, prolaze kraj tebe kao da si zarazan, bolestan", dodaje. Svaki dan ta 19-godišnjakinja ima istu brigu – hoće li skupiti dovoljno novca za povratak kući. To joj posebno teško pada sada, tijekom hladnih zimskih mjeseci, kada, samo u majici i vesti, sjedi na hladnom podu ulaza u Importanne centar, gdje smo je i pronašli.
Kao da priča nije dovoljno tužna, trudna je sedam mjeseci, ima ozbiljnih problema s vidom te je gotovo slijepa na jedno oko. Nerijetko se dogodi da je, ako ne skupi dovoljno novca za povratak kući, osuđena provesti noć na hladnim klupama Glavnog kolodvora.
S druge strane blještavila
"Tada najčešće hodam cijelu noć ili sjedim na klupi. Ne mogu baš spavati jer mi je prije nekoliko dana netko ukrao jaknu", kaže djevojka.
Ova nas se priča dojmila, pa smo se uputile u središte božićne čarolije Adventa u Zagrebu, da se uvjerimo koliko su sugrađani spremni pomoći najugroženijima.
FOTO: Paula Anić i Neva Žganec
Tri je godine za redom ovaj božićni sajam bio proglašen najboljim u Europi te se zbog toga više ne može natjecati u toj kategoriji. Već na Tomislavcu nas je dočekao mravinjak turista oko popularnih kućica, iako mnoge oko podneva još nisu bile otvorene. Okružene šarolikom ponudom hrane i pića, mnogobrojnim policama i umjetnim snijegom, shvaćamo koliko lako se zaboravi ono najvažnije kod blagdana - briga za najugroženije i potrebite.
"Još su škrtiji. Samo te zaobiđu. Prije će potrošit na štandovima nego dati nekome kome je potrebno", kazala je naša sugovornica s razočaranjem.
Iako cijele dane sjedi sama na hladnom betonu i prima bezobrazne komentare prolaznika, tijekom cijelog razgovora s nama držala je osmijeh na licu.
‘Obvezno dajem! Ne samo na kraju dana nego i tijekom, ako netko priđe štandu, odmah im dam onoliko koliko su gladni ili žedni‘, kaže jedna prodavačica
Nažalost, nije nam strano vidjeti napola pojedenu hranu s već spomenutih kućica na dnu kanti za smeće dok se po gradu svakodnevno šeću mnogobrojni beskućnici i kopaju po tim istim kantama smeća, u nadi da će pronaći koji zalogaj za taj dan.
[caption id="attachment_14318" align="alignnone" width="1920"]
FOTO: Paula Anić i Neva Žganec
S druge strane, prodavači s kućica svjedoci su takvih prizora. Na naše pitanje kako reagiraju kada im netko priđe i moli za pomoć ili hranu, većina ih je odgovorila brzo i pozitivno, bez imalo oklijevanja.
Vrećice pune hrane
"Obvezno dajem! Ne samo na kraju dana nego i tijekom, ako netko priđe štandu, odmah im dam onoliko koliko su gladni ili žedni", kaže jedna prodavačica.
"Na našoj kućici ionako na kraju dana ostane viška hrane koju idući dan ne možemo prodavati pa je onda podijelimo", dodaje.
Obuzete pozitivnim odgovorima gotovo smo zaboravile da je razlog za njihove pozitivne odgovore najvjerojatnije u tome da smo pitanje postavile kao studentice novinarstva. Htjele smo otkriti koliko je njih zapravo spremno nešto darovati i uljepšati ne samo nečiji dan nego i cijele blagdane. Kako same nismo mogle doznati stvarni odgovor na to pitanje, zamolile smo našu sugovornicu da prošeta Adventom i uvjeri se koliko su prodavači drukčiji od onoga što je smatrala.
Nažalost, nije nam strano vidjeti napola pojedenu hranu s kućica na dnu kanti za smeće dok se po gradu svakodnevno šeću mnogobrojni beskućnici i kopaju po tim istim kantama smeća u nadi da će pronaći obrok za taj dan
Iako pomalo nesigurna i izmučena od višesatna sjedenja na hladnoći, rado je pristala poći s nama do kućica. Uz to, sa smiješkom na licu, podijelila je s nama kako je napokon uspjela skupiti dovoljno novca da kupi novu majicu da bi se ugrijala. Stigavši na Advent, uputila se do nekoliko kućica te zamolila ljude za nešto sitno hrane ili bilo kakve druge pomoći.
"Rekla sam im da imam problema s vidom, da skupljam pomoć, hranu ili novac i da sam u drugom stanju", objašnjava djevojka.
[caption id="attachment_14324" align="alignnone" width="1920"]
FOTO: Paula Anić i Neva Žganec
Pravo oduševljenje na njezinu licu moglo se vidjeti kada se vratila s nekoliko štandova s vrećicama punih hrane dragih prodavača kojima nije bilo teško pomoći.
Bez ružnih komentara
Ljudi su bili vrlo pristupačni prema njoj te ovaj put, začudo, nije bilo ružnih komentara. Iako je prije istaknula kako je svake godine isto te se ništa ne mijenja osim cijena, ali čini se da joj je ova godina barem malo promijenila mišljenje. Možda, na kraju priče, blagdani ipak mogu biti barem koliko-toliko lijepo razdoblje za mnoge diljem svijeta.
Na stranu sve osvojene nagrade za najbolje uređenje došašća, naš je Zagreb jedno hladno jutro ove kasne jeseni dokazao za može itekako konkurirati svjetskim gradovima, ali u jednoj posve drukčijoj kategoriji. Iako metropola ima više od 400 beskućnika koji spavaju na ulici, u tramvajima ili na kolodvoru, lijepo je za znati da njome vlada neki dobri duh. Ovogodišnji Advent nije otvorilo paljenje svjećica ili demonstracija novih jela, nego dobri ljudi velika srca u malim kućama.
