Od tisuće ljudi, njih pet poštuje razmak
Iako maske za lice ne predstavljaju problem jer ih posjetitelji trgovina redovito nose, "razmak je druga priča". Zbog nepoštivanja socijalne distance, Marija otkriva da se "uvijek nađe nekoliko kupaca koji zahtijevaju razmak" pa zbog prigovora nerijetko nastanu svađe i međusobna prepucavanja. "Ljudi nisu svjesni da radnici u trgovinama daju sve od sebe, ne znaju čemu su svakodnevno izloženi pa se naš rad ne cijeni dovoljno", priča Antea Duspara, studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu koja, kao i Marija, radi kao blagajnica u jednoj od trgovina.
Foto: Neva Žganec / GLOBAL
Tijekom korone, ističe Antea, primijetila je drukčiji odnos kupaca prema radnicima pa otkrila da "ljudi nemaju razumijevanja". Nije sigurna, misli da "oko 90 posto ljudi ne pazi pretjerano na držanje distance". Nekolicina zna nositi i po "dvije-tri maske i rukavice", a pojedincima je opet neshvatljivo zašto su redovi na blagajnama toliko dugi i zašto se tako dugo čeka. Od nekoliko tisuća ljudi s kojima se susretne u svojoj osmosatnoj smjeni, "njih svega pet drži potrebni razmak".
U trgovini odjećom u zagrebačkom shopping centru, kako kaže Karla Lemaić s Fakulteta političkih znanosti, "kupci su postali discipliniraniji". Znala se susresti s mladima koji su odbijali nositi zaštite maske, ali vremenom su se svi toga počeli pridržavati.
Može se ući i bez maske
Sukobi među kupcima znaju se odraziti i preusmjeriti na zaposlenike, potvrdila je Karla. Iako ona nije imala iskustva s negodovanjem posjetitelja, njezina se kolegica našla u neugodnoj situaciji. Jednom prilikom, pomagala je pronaći odijelo za vjenčanje kupcu koji je s njezinim izborom bio iznimno zadovoljan. Rukovao se s njom na što joj je drugi kupac počeo prigovarati da se to ne radi tako i da time krši mjere. Da nerijetko i trgovine postaju mjesta na kojima dio društva izražava neslaganje s mjerama Stožera civilne zaštite jer ne vide opasnost od koronavirusa, kaže i Antea. U nekoliko situacija znala je načuti priče posjetitelja da je "korona laž i da su to sve gluposti" koje bi uslijedile novim svađama i raspravama kupaca.‘Ne vidim kakve privilegije ima, primjerice, trgovački centar u koji dođe tisuće ljudi na ‘Crni petak‘ s obzirom na kafić koji je mogao raditi do 17 sati, a gdje bi troje ljudi pilo kavu‘, objašnjava Antea Duspara, studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu"Kupci to uglavnom riješe između sebe tako da oni koji nisu disciplinirani naprave to što im se kaže jer ne mogu protiv ovih drugih, zato što znaju da su u pravu", objašnjava Antea. Unatoč tome što su zaštitne maske postale svakodnevica i stvar bez koje se ne ide nikamo, otkriva Marija, znala se susresti s kupcima bez maske koji tvrde da su ju zaboravili. Pitaju smiju li ući, a ona im kaže da "smiju jer im nitko neće ništa napraviti, što je i istina". Radnice trgovina imaju pravo ne poslužiti osobu koja ne nosi masku, no, priznaje Marija, to nikada nisu učinile.
Preporuke se ne poštuju
Ipak, nove mjere nalažu da se za nenošenje maske mora platiti kazna u vrijednosti 500 kuna. "Kod nas nije bilo takvih situacija, ali u obližnjoj trgovini jedna je radnica dobila kaznu jer nije nosila masku preko nosa", priča Marija. S druge strane, postoje i kupci koji se rigorozno drže propisanih mjera, a uglavnom su to stariji kupci. Prije su zaštitne rukavice bile obvezne za zaposlenike, no to više nije slučaj. "To je i dalje samo preporuka Stožera, kao i plaćanje karticama, a primijetila sam da u Hrvatskoj sve što je preporuka većina neće niti poštivati, niti raditi sve dok ne postane obaveza, kao što je to bilo s maskama", govori Karla. [caption id="attachment_26052" align="alignnone" width="1796"]
Foto: Neva Žganec / GLOBAL
Iako vrlo malo kupaca koristi tu mogućnosti, Anteino radno mjesto "nudi jednokratne rukavice za uporabu". Preporuka epidemiologa nalaže i da se plaćanje ograniči na kreditne kartice umjesto gotovine da bi se što više izbjegao kontakt. Marija i Antea su u svojim trgovinama primijetile da više od polovice kupaca za plaćanje koristi kartice, ali smatraju da to nije zbog virusa, već zbog navike. Nošenje maski tijekom rada izazovna je aktivnost. Karla je prihvatila to pomagalo u borbi protiv virusa kao naviku, no Antea i Marija priznaju da im ona ipak otežava rad jer su u stalnom pokretu, a trgovine se ne mogu ni prozračiti.
‘Teško je organizirati dovoljan broj radnika‘
Niti jedna od sugovornica ne boji se mogućeg izbijanja zaraze na svome radnom mjestu, ali brinu za starije kolegice koje se svakodnevno susreću s brojnim ljudima. "Sve je manje zaposlenika jer je uvijek netko u samoizolaciji pa je teško organizirati da u svakoj smjeni ima dovoljno radnika", otkriva Antea. Da situacija nije toliko opasna koliko je mediji prikazuju, smatra studentica ZVU-a, Marija Kaić. Novouvedene mjere će, kaže, stvoriti nepovjerenje u društvu jer podrazumijevaju "da ljudi prijavljuju jedni druge". Antea smatra da su donesene prekasno, a da pojedine nemaju pretjeranog smisla. Ne slaže se ni s odlukom o zatvaranju ugostiteljskih objekata.‘Primijetila sam da u Hrvatskoj sve što je preporuka većina neće niti poštivati, niti raditi sve dok ne postane obaveza, kao što je to bilo s maskama‘, govori Karla Lemaić s Fakulteta političkih znanosti"Ne vidim kakve privilegije ima, primjerice, trgovački centar u koji dođe tisuće ljudi na ‘Crni petak‘ s obzirom na kafić koji je mogao raditi do 17 sati, a gdje bi troje ljudi pilo kavu", objašnjava Antea. U svakom slučaju, ističe Marija, "posao je postao puno teži, a kupci bezobrazniji i zahtjevniji". Sugovornice se slažu da trgovine i trgovački centri pružaju sve potrebno da bi se kupci i posjetitelji zaštitili, no oni to ne koriste. "Kao da ljudi općenito nisu svjesni što se događa ili ih nije briga, a zaboravljaju i sav trud nas radnika", završava Antea.
Poslodavci im izlaze u susret
Unatoč teškoj situaciji koju za sobom nosi koronavirus, Karla Lemaić, Marija Kaić i Antea Duspara nastavile su raditi. Dobre plaće, odlični međuljudski odnosi, pomoć roditeljima "da mi ne moraju davati novac za nešto što mi treba", neki su od razloga zbog kojih ove studentice rade tijekom pandemije.
"Razlog zašto radim jest taj da mogu otplatiti fakultet jer studiram izvanredno, a i radim od 16 godine pa sam naučila zarađivati i imati svoju kunu u džepu", priča Marija.
Online nastava donijela im olakšanje pa se Karla zbog toga osjeća sigurnije. Ne mora se više voziti "krcatim autobusima i tramvajima do fakulteta".
Poslodavci im izlaze u susret pa tako u slučaju kolokvija, kaže Antea, može izostati s posla. Karla radi uglavnom vikendima jer radnim danima ima predavanja u popodnevnim satima. Baš tada, studenti su najpotrebniji zbog povećane cirkulacije ljudi koji se vraćaju s posla pa onda često navrate pokupiti namirnice.
"Izvanredni sam student tako da imam fakultet dva tjedna u mjesecu, sve online i onda sam mirna. Ako imam vremena nakon predavanja, organiziram se i idem raditi, ali ostatak mjeseca radim svaki dan", objašnjava Marija.
