Foto: Pixabay

Siječanj je tradicionalno rezerviran za rukomet. Ovogodišnje Svjetsko rukometno prvenstvo održat će se u Egiptu od 13. do 31. siječnja u proširenom izdanju od 32 momčadi raspoređenih u osam skupina. Hrvatska se nalazi u skupini C s Katarom, Japanom i Angolom, a prvu utakmicu odigrat će 15. siječnja protiv Japana.

Nakon srebra, niz loših rezultata

Hrvatska rukometna reprezentacija do sada se može pohvaliti s pet svjetskih medalja – jednim zlatom, trima srebrima i jednom broncom. Aktualni izbornik Lino Červar najuspješniji je hrvatski izbornik, a zaslužan je za čak tri svjetske medalje.

Prvu svjetsku medalju Hrvatska je osvojila 1995. godine na Islandu. Momčad Zdravka Zovka s četiri je pobjede i jednim porazom osvojila prvo mjesto u skupini, a zatim je u osmini finala nadvladala Tunis. U četvrtfinalu momci su s lakoćom pobijedili Egipćane, a u polufinalu pala je i favorizirana Švedska. U prvom hrvatskom finalu na svjetskim prvenstvima Francuska je ipak nadigrala Hrvatsku i tako postala prvak svijeta. Tim je okršajem započelo veliko rukometno rivalstvo ovih dviju zemalja.

Na Svjetsko prvenstvo 1997. godine u Japanu Hrvatska je rukometna reprezentacija došla kao aktualni Olimpijski prvak iz Atlante. Međutim, Hrvatska je tada zaustavljena u osmini finala, isto kao i na sljedeća dva prvenstva – 1999. u Egiptu i 2001. u Francuskoj.

Sedam je godina hrvatska rukometna reprezentacija bila bez medalje na velikim natjecanjima, a onda je izborničko mjesto pripalo Lini Červaru, pod čijim je vodstvom u samo dvije godine Hrvatska postala svjetski i olimpijski prvak te se tako ponovno probila u sam vrh rukometa.

Prvaci svijeta u Portugalu

Na Svjetsko prvenstvo 2003. godine Lino i njegova znatno pomlađena momčad ispraćeni su u Portugal bez velikih očekivanja. Hrvatska je prvenstvo otvorila porazom protiv Argentine i pobjedom protiv slabašne Saudijske Arabije, a onda je proradila fantastična hrvatska obrana, ali i veliko hrvatsko srce. Padali su redom tadašnji olimpijski prvaci Rusi, zatim svjetski prvaci Francuzi, a u zadnjem kolu grupne faze i Mađari. U drugoj fazi natjecanja svladani su Egipćani i Danci, a u žestokoj polufinalnoj utakmici nakon produžetaka i Španjolci.

Tijekom cijelog prvenstva u Portugalu igrači i stožer isticali su da je njihov cilj kvalificirati se na Olimpijske igre u Ateni, što su samim ulaskom u finale i ostvarili. U finalnih 60 minuta Hrvatska je pokazala bolju igru od Nijemaca te se tako konačnim rezultatom 34:31 popela na sam svjetski vrh. Najbolji igrač te utakmice bio je Mirza Džomba, ujedno i jedini Hrvat izabran u najbolju sedmorku prvenstva, iako se po mišljenju mnogih tamo trebao naći i maestralni Ivano Balić.

Izbornik Lino Červar u samo dvije godine uspio je osvojiti svjetsko i olimpijsko zlato. Na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. godine Hrvatska je, u reprizi finala iz Portugala, nadigrala Njemačku i tako osvojila svoje drugo zlato u povijesti tog natjecanja.

Červarovi su izabranici u Tunis došli kao aktualni prvaci svijeta i olimpijski pobjednici, a već su u prvoj fazi natjecanja pokazali koliko vrijede. Redom su svladali Argentinu, Japan, Australiju, Španjolsku i Švedsku. Drugu fazu natjecanja otvorili su porazom protiv Norveške, a zatim su u sljedeća dva kola pobijedili Njemačku i reprezentaciju Srbije i Crne Gore, što im je bilo dovoljno za prolazak u polufinale s prvog mjesta u grupi. U polufinalnoj utakmici Hrvatska je bila bolja od Francuske. Iako je Hrvatska reprezentacija bila na korak do obrane naslova i ostvarenja sna, u finalu je Španjolska uvjerljivo slavila.

Domaćini svjetskog prvenstva 2009.

Nakon dva uzastopna svjetska prvenstva s kojih su se hrvatski rukometaši vraćali s medaljom oko vrata, na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 2007. godine osvojili su tek peto mjesto.

Na samu organizaciju Svjetskog rukometnog prvenstva 2009. godine u Hrvatskoj potrošilo se mnogo, a cilj je od početka bio jasan – na domaćem terenu i pred domaćim navijačima osvojiti najsjajniju medalju. Podrška navijača bila je fantastična, nakon svake utakmice pjevala se “Morska vila”, a igrači su izvodili poznatu slavljeničku gusjenicu. Hrvatska je na prvenstvu izgubila samo jednu od deset utakmica. Bila je to, nažalost, finalna utakmica s Francuskom. Kauboji su osvojili srebro, a Igor Vori proglašen je igračem prvenstva.

Dvije godine kasnije na Svjetskom prvenstvu u Švedskoj, Hrvatska pod vodstvom Slavka Goluže nije uspjela doći do medalje, već je završila na petom mjestu. Nakon što je četiri godine bio Červarov pomoćnik Goluža je preuzeo vodstvo reprezentacije s kojom je osvojio tri brončane medalje na velikim natjecanjima. Prvu je osvojio na Europskom prvenstvu 2012. u Srbiji, zatim na Olimpijskim igrama u Londonu i konačno na Svjetskom prvenstvu 2013. godine u Španjolskoj. Tada su hrvatski reprezentativci u osmini finala srušili Francusku. Međutim, na putu do finala, Golužu i igrače zaustavila je Danska. Hrvatska je na kraju završila brončana, nakon što je u utakmici za treće mjesto pobijedila susjednu Sloveniju.

Ta je bronca bila ujedno i posljednja medalja Hrvatske rukometne reprezentacije na svjetskim smotrama. Na prvenstvu u Kataru 2015. godine Hrvatska je zauzela peto mjesto. Dvije godine kasnije na prvenstvu u Francuskoj, Kauboji su u borbi za broncu izgubili od Slovenije, a na posljednjem Svjetskom prvenstvu u Danskoj i Njemačkoj 2019. godine Hrvatska je završila tek šesta u konačnom poretku.

Pakleni Kauboji

Prvi  nadimak hrvatskim rukometašima dodijelili su mediji. Nazvali su ih Pakleni, međutim taj se nadimak nije sviđao rukometašima pa su si uoči Svjetskog prvenstva 2009. godine u Hrvatskoj sami izabrali nadimak Kauboji jer su smatrali da odlično odgovara njihovoj igri koju su pokazali na prethodnim prvenstvima. Iako se današnja rukometna reprezentacija znatno razlikuje od reprezentacije tada, nadimak je ostao isti.