Foto: Duško Jaramaz/Pixsell

Ministarstvo znanosti i obrazovanja potkraj siječnja donijelo je Odluku o kurikulumu za Hrvatski jezik, čime je opet uzburkalo mišljenje javnosti. Najveći kaos u novoj odluci izazvao je popis klasičnih svjetskih i hrvatskih književnih djela za cjelovito ili djelomično čitanje u srednjim školama, točnije popis proširene lektire koji je od 2016. do danas smanjen za otprilike 70 djela, od kojih su gotovo sva izbačena djela dio suvremene književnosti, a izbačene su i gotovo sve autorice.

U svibnju 2016. godine objavljen je prijedlog Kurikuluma za Hrvatski jezik, koji je bio velika prekretnica u odnosu prema trenutačnom popisu lektire iz 1993. godine te je njime predloženo da djeca u osnovnoj školi čitaju modernu književnost poput “Harryja Pottera” i “Hobita”, ali i klasike poput “Heidi”, “Smogovaca” i “Dnevnika Ane Frank”, na što je javnost ushićeno reagirala.

Idemo odlučno unatrag

Potkraj siječnja 2019., nova odluka o programu i planu za Hrvatski jezik poprimila je novu boju te se, prema mišljenju mnogih, vratila na staro, ako se nije i unazadila.

“Ono što je prihvaćeno kao lektira tragično će unazaditi sve pokušaje da se srednjoškolce potakne na masovnije čitanje”, izjavili su iz Društva hrvatskih književnika u javnom priopćenju.

Popis djela suvremenih i hrvatskih autora u gimnazijama skratio se za 72 djela te ovom odlukom više neće biti djela novijih od 1982. godine. Također, autorica u prijedlogu kurikuluma bilo je 28 dok je ovom odlukom taj broj smanjen na skromne tri.

‘Hrvatsko društvo konstantno popušta pritiscima, i to je najveći problem ne samo s lektirom. Ako ćemo se stalno samo bojati, kakav ćemo svijet ostaviti djeci’, kaže Snježana Babić Višnjić, nagrađivana spisateljica dječjih romana i profesorica hrvatskog jezika

Oglasila se profesorica jedne srednje škole, koja je željela ostati anonimna, te upozorila na problem koji se tiče cijelog kurikuluma, ne samo odabranih lektira. Istaknula je da u školama nedostaje pravopisnih sadržaja, a taj će se nedostatak onda poslije reflektirati na novinarima, javnim djelatnicima pa i samim učiteljima.

“Kurikul obiluje zamornim didaktičkim frazama i nejasnoćama. Počiva na modelu ‘ishoda’ koji je neodređen i općenit pa se ishodi doimaju kao popis dobrih želja, a ne jasno određeni ciljevi”, misli profesorica.

I mnogi drugi profesori koje smo kontaktirali boje se mišljenjem javno istupiti u medijima jer, kako kažu, u bilo kojem trenutku im se anonimno može pozvati inspekciju.

Sloboda odlučivanja bez slobode odlučivanja

Snježana Babić Višnjić, nagrađivana spisateljica dječjih romana, potpredsjednica Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade te profesorica hrvatskog jezika, ne dijeli mišljenje s kolegama.

“Hrvatsko društvo konstantno popušta pritiscima ne samo s lektirom, i to je najveći problem. Ako ćemo se stalno samo bojati, kakav ćemo svijet ostaviti djeci”, kazala je. Babić Višnjić , također, upozorava na velik problem, a to je nepostojanje temeljnih i jasnih kriterija pri izradi kurikula. Javnosti su još nepoznate osobe koje su odabrale lektire za prvi popis te kriteriji prema kojima su se ta djela birala, a profesorima je dana potpuna autonomnost, bez ikakvih konkretnih smjernica prema kojima bi se oni vodili.

I Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade i Katedra za Hrvatski jezik na Učiteljskom fakultetu – svi su davno slali e-poruke Ministarstvu i upozoravali na glavne pogreške kurikula, ali nitko od njih nije dobio nikakav konkretan odgovor, a kamoli da su njihove riječi uzete u obzir.

Iz Ministarstva odgovaraju da je cilj ovog kurikuluma dati nastavnicima potpunu slobodu u odlučivanju kojim će se tekstovima baviti i na koji način te da Odluku zbog toga nije potrebno mijenjati.

Dio opće kulture

“Što dulje idem u školu, to manje čitam lektiru jer su mi radnje uglavnom dosadne i vokabular mi je stran, ali ima i djela poput Kafkine ‘Preobrazbe’ koja su mi super” rekao je Tin, maturant XVIII. gimnazije u Zagrebu.

‘Što dulje idem u školu, to manje čitam lektiru jer su mi radnje uglavnom dosadne i vokabular mi je stran’, priznaje gimnazijalac Tin

Poput Tina, većina smatra da postoji popis književnih djela koji mora ostati jer su dio opće kulture i vjerojatno ih nikad ne bi pročitali da ih nisu morali čitati u školi, ali se ne protive uvođenju modernijih djela jer bi to možda neke njihove kolege potaknulo na čitanje.

Bez obzira na ogorčenje javnosti i stručnjaka, vidljivo je da se Ministarstvo ponovno oglušilo na njihove riječi. Većina dijeli mišljenje da izbacivanje modernih djela i ženskih autora te stavljanje sve na pleća učitelja neće rezultirati nikakvim napretkom. Dapače, samo će unazaditi hrvatski obrazovni sustav. Hrvatski jezik će, čini se, ostati u 1993. u kojoj je boravio i dosad, a “Čitajmo da ne ostanemo bez riječi” možda će biti vizija Strategije za neka bolja vremena.