Iako naši političare vole, barem deklarativno, Hrvatsku smještati među razvijenijie europske zemlje, čini se da od tih zemalja nisu spremni i učiti, a jedan od "eksperimenata" čije ćemo posljedice tek zbrajati svakako je Škola za život. Naime, dok je od nekih sličnih obrazovnih modela nedavno odustala nama standardom nedostižna Švedska, mi ih guramo pod etiketom velike reforme obrazovnog sustava, koji će se na kraju "prelomiti" na djeci.
Skeniranje kodova - čime?
"Škola za život" uvedena je ove školske godine u 46 osnovnih škola i 26 srednjih škola diljem Hrvatske. Učenici prvih, petih i sedmih razreda u osnovnim, te prvih razreda u srednjim školama imaju nove programe za opće predmete. Tim bi se programom teoretski trebala provesti cjelovita reforma školstva. Program se financira iz triju izvora: državnog proračuna, Europskog socijalnog fonda i Programa potpore strukturnim reformama.
Škole su iz tih sredstava prije početka školske godine trebale dobiti opremu potrebnu za rad, udžbenike, laptope, ali i bežični pristup internetu. No udžbenici i tableti su kasnili tridesetak dana.
Za nabavu tableta Ministarstvo znanosti i obrazovanja osiguralo je više od osam milijuna kuna. Kada su došli u škole - nisu imali kamere. Čak 6000 od 8000 tableta stoga je relativno beskorisno jer njima učenici ne mogu skenirajući kodove otvoriti digitalne sadržaje iz udžbenika.
‘Tableti su u vlasništvu škola, i one su samostalno regulirale odnos s dobavljačima tako da na pitanja o jamstvu i ažuriranju Ministarstvo ne može dati odgovor‘, poručili su nam iz MZO-a. Ravnatelji škola pak tvrde kako su tablete naručivali prema specifikacijama koje im je dalo Ministarstvo
"Tableti su u vlasništvu škola i škole su te koje su samostalno regulirale odnos s dobavljačima tako da vam na pitanja o jamstvu i ažuriranju Ministarstvo ne može dati odgovor", poručili su nam iz Ministarstva. Ravnatelji škola pak tvrde kako su tablete naručivali prema specifikacijama koje im je dalo Ministarstvo. U tim specifikacijama nije navedeno da tableti moraju imati kameru. Kako se takav promašaj dogodio, nitko ne zna i ne želi preuzeti krivnju.
No nisu samo tableti bez kamera problem. Učitelj u osnovnoj školi, koji je želio ostati anoniman, tvrdi kako je problem što je u manjim sredinama bežični internet spor ili ga uopće nema, tako da ni od samih tableta nema koristi. No problem su i sami udžbenici.
Nositeljica obrazovnih kolegija na Fakultetu političkih znanosti Lidija Eret smatra kako udžbenici nisu prošli standardni recenzentski postupak.
"Izdavačke kuće su doslovce napamet izdavale udžbenike, oslanjajući se na prikaz sadržaja koji su zapravo preslikani iz prethodnih izdanja", smatra ona. Predsjednik sindikata Preporod Željko Stipić objasnio nam je da je ideja hibridnih udžbenika ta da oni budu kombinacija papirnatih i digitalnih udžbenika, ali problem je upravo taj što su nakladnici u nedostatku adekvatnog kurikula jednostavno prekopirali dio stranica iz papirnatog udžbenika i pretvorili ga u digitalni oblik.
Švedski obrazovni sustav donedavno je podrazumijevao korištenje tableta i pametnih ploča, ali su uvidjeli neke nedostatke uporabe elektroničkih uređaja i digitalnih nastavnih materijala.
Treba postojati jasna svrha
"Tendencija je u skandinavskim zemljama prema nekim oblicima tradicionalnih pristupa nastavnim materijalima, priborima i tehnologijama", ističe Lidija Eret. Švedska praksa stavlja naglasak na to da se ne smije zanemariti poticanje razvijanja svojevrsnih kompetencija u učenika koje nisu iz spektra pukog reproduktivnog znanja, objasnila nam je ona. Profesorica Eret ne misli da su digitalni mediji ni dobri ni loši.
No prije svega moraju imati svrhu u poučavanju. Jesu li oni dobili jasno osmišljenu svrhu i u našem obrazovnom sustavu - čini se da će se moći procijeniti tek za godinu dana, barem prema tvrdnjama Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Iz MZO-a, naime, ističu da se nadaju kako će jedna godina biti dovoljna da isprave moguće probleme koji će iskrsnuti u provedbi projekta. Ipak, nameće se još jedno pitanje - smije li se djeci priuštiti i jedna godina "eksperimentiranja" koje će rezultate postizati metodom pokušaja i pogrešaka?
Sve što škole žele jest dobrobit za svoje učenike
"Eksperimentalnim programom Škola za život uvedene su promjene u metodologiji i redoslijedu kurikula, primijenjene suvremene metode nastave te uvedene nove mogućnosti za učenike", smatra ravnatelj Pete gimnazije u Zagrebu Tihomir Engelsfeld. Peta je jedna od tri srednje škole na području grada Zagreba koja se prijavila za sudjelovanje u projektu. Ove se godine eksperimentalni program provodi u prvim razredima, a sljedeće bi trebalo početi i u ostalim razredima srednje škole.
Ravnateljica Graditeljske tehničke škole u Zagrebu Dinka Džeko objasnila nam je da se program tiče općih predmeta kao što su matematika, fizika i hrvatski. U strukovnim školama ipak dominiraju strukovni predmeti.
"U našoj školi takav program ne bi unio mnogo promjena jer se fokusiramo na stručne predmete", misli Džeko. Ako se škola želi prijaviti na program, najprije mora proći glasanje roditeljskog vijeća. Osim roditeljskog vijeća, profesori se također moraju složiti o pristupanju programu. Stoga su srednje škole zastupljene u programu većinom gimnazije. Peta gimnazija prijavila se za program da bi, kako kažu, pomogli donijeti pozitivne promjene u školstvu. "Sudjelovanjem možete donijeti promjenu. Jedno je zahtijevati bolji kurikul, ali da doista promijenimo nešto, moramo nešto napraviti" smatra Engelsfeld.
Sindikalist Željko Stipić pak smatra da učitelji nisu imali dovoljno pripreme, a nemaju ni priručnike.
