Foto: Marija Edita Feldi/Global

Nakon čak pet sati čekanja u Hitnoj pomoći studentici Tiani Sopek poručili su da joj ipak ne mogu izdati lijek jer za to mora otići svojoj liječnici. U pitanju je bila jaka alergijska reakcija zbog koje nije mogla pravilno disati, lijek joj je trebao što prije, ali nije imala drugog izbora nego spakirati se i krenuti kući u drugi grad.

“Nisam znala da moram najprije prenijeti karton domskoj liječnici. To mi, zapravo, nema smisla jer bih onda stalno morala prebacivati karton ili njoj ili liječnici u mjestu gdje živim, ovisno o tome jesam li tad u Zagrebu ili kod kuće”, priznaje Tiana.

Jedina opcija – hitna

Studenti često i ne znaju koja su im prava na zdravstvenu zaštitu u mjestu studiranja, pa se u trenutku kad im liječnička pomoć postane nužna neugodno iznenade. Tada se odlučuju obratiti najbližem domu zdravlja ili otići na hitni prijam. Jedino rješenje koje im institucije nude jest prenošenje liječničkog kartona u mjesto studiranja u kojem provode veći dio godine, a kada odlaze kući za praznike, tamo će ih valjda već netko primiti.

Studentica Iva Plećaš onesvijestila se pak i udarila glavom pri padu. Sljedeći korak bio je potražiti pomoć fakultetske liječnice.

‘Do fakultetske doktorice nisam ni došla. Medicinska sestra me upitala zašto dolazim kad studentski liječnici ne liječe i ostalo je na tome, iako sam imala vidljivu ozljedu na sljepoočnici’, prisjeća se Iva

“Do liječnice nisam ni došla. Medicinska me sestra upitala zašto dolazim kad studentski liječnici ne liječe, i ostalo je na tome, iako sam imala vidljivu ozljedu na sljepoočnici”, prisjeća se Iva.

Nakon što joj je uskraćena pomoć, obratila se najbližem domu zdravlja. Iako nije bila njihov pacijent, odmah ju je primila liječnica koja je upućuje na hitnu gdje jer je bilo potrebno snimiti CT.

Foto: Pixabay

“Znam da je moja obveza pronaći liječnika u gradu u kojem studiram, ali da mi se nešto zakompliciralo nakon neuspješnog odlaska studentskom liječniku, smatram da bi medicinska sestra koja me hladno potjerala snosila dio odgovornosti”, zgrožena je Iva.

Dr. med. Tatjana Petričević-Vidović, specijalist školske medicine u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, priznaje da ovaj sustav slabo funkcionira u praksi i da studente često bez potrebe i opravdanog razloga liječnici šalju na hitne prijme.

“U slučaju bolesti studenta, studentski liječnik može ga samo pregledati, dati savjet i eventualno napisati privatni recept za lijek koji student mora platiti”, pojašnjava Petričević-Vidović.

U Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje ne vide nikakve prepreke u tome da studenti izaberu novog liječnika u mjestu studiranja, a u slučaju potrebe poput neke traume, akutne upale ili zarazne bolesti zatraže zdravstvenu pomoć u mjestu u koje dolaze na praznike, odnosno kod kuće.

“Studentima prava nisu uskraćena, naprotiv, oni imaju opcije liječenja kao i sve osigurane osobe”, tvrde iz HZZO-a. Na pitanje o eventualnim promjenama i unapređenju sustava nisu ponudili odgovor, a Ministarstvo zdravstva ogradilo se od svih upita o manjkavostima u studentskim pravima.

Ključno je povjerenje

S takvim rješenjem HZZO-a ne slaže se ni doc. dr. sc Jasna Vucak.

“Bolje je ostati upisan kod liječnika koji vas zna praktički od rođenja nego se upisati kod nekog koga ne poznajete niti on vas”, smatra Vucak.

Ključnim smatra povjerenje koje se stvara godinama, a na pitanje bi li primila osobu koja nije njezin pacijent, Vucak odgovara potvrdno, ako je riječ o akutno nastalim stanjima.

‘Studentima prava nisu uskraćena, naprotiv, oni imaju opcije liječenja kao i sve osigurane osobe’, tvrde iz HZZO-a

Mr. sc. Jasna Karačić iz Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata uzrok problema pronalazi u manjku adekvatne podrške i nedostatku komunikacije između liječnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.

“Zanimljivo je da s europskom zdravstvenom iskaznicom hrvatski građani bilo gdje u Europi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti mogu dobiti neodgodivu pomoć i ne moraju ići na hitnu”, otkriva Karačić.

Foto: Marija Edita Feldi/Global

U Hrvatskoj mu takva pomoć može biti uskraćena ako je samo u drugom gradu. Na primjer, slovenskog studenta može primiti bilo koji liječnik primarne zdravstvene zaštite, a hrvatski student ne može.

Sve osigurane osobe HZZO-a ostvaruju pravo na europsku karticu zdravstvenog osiguranja, koju mogu koristiti tijekom privremenog boravka u području druge države članice EU-a, u slučaju iznenadne bolesti, ozljede, nesreće, liječenja koja se ne mogu odgoditi do povratka u Hrvatsku.

Postavlja se pitanje zašto se ovakvo nešto ne omogući i građanima u Hrvatskoj, posebno studentima koji neko vrijeme provode i u mjestu studiranja i kod kuće. Takva mogućnost olakšala bi studentima boravak u mjestu studiranja i riješila ih brige oko toga hoće li im, bez prebacivanja liječničkog kartona, biti pružena odgovarajuća liječnička pomoć.

Ništa od poboljšanja sustava

Iz Zavoda dr. Andrija Štampar priznaju da studentima nije lako jer se pri dolasku u novu sredinu, uz ostale probleme koje ta promjena donosi, moraju opterećivati i s ostvarivanjem prava na zdravstvenu zaštitu.

“Trenutačna organizacija zdravstvene zaštite, ali i kadrovska situacija u službama za školsku i adolescentsku medicinu ne daju mogućnosti boljeg pristupa zdravstvenoj zaštiti studenata”, ističu iz Zavoda dr. Štampar.

Unapređenje sustava HZZO nema u planu za skoriju budućnost, stoga jedino što preostaje jest informirati studente o tome da moraju prebaciti svoj liječnički karton u mjesto studiranja, iako to automatski isključuje mogućnost ostvarivanja adekvatne zdravstvene zaštite pri odlasku kući za praznike.