Dok neki studenti uživaju u svom studentskom poslu te ne mogu poželjeti bolje uvjete rada, drugi se znaju susresti s mnogim teškoćama, a iznimka nisu ni fizički okršaji. Iskorištavanje i izrabljivanje studenata česta je praksa određenih poslodavaca. Većih promjena i dobrih vijesti u području studentskog rada nema, osim povećanja minimalne satnice koja za ovu godinu iznosi 29,29 kuna.
Ivona Krpan, studentica novinarstva, dva je mjeseca radila u prodavaonici dječje odjeće. Satnica joj je iznosila 27 kuna, a obavljala je posao za koji su inače zaduženi trgovci zaposleni na puno radno vrijeme, kao što je otvaranje i zatvaranje prodavaonice te vođenje administracije. Zbog toga je Ivona bila pod pritiskom kada bi došla kući jer se brinula je li sve napravila ispravno.
"U početku je bilo dobro, iako me se požurivalo da što prije sve to naučim. Trebalo mi je vremena jer prvi put radim u prodavaonici odjeće", objasnila je Ivona.
Student nije nemoćan
Ne treba ni spominjati da jedna studentica za takve poslove i odgovornosti jednostavno nije bila kvalificirana. Njezina kolegica Ena Qvarnström četiri je godine radila u sezoni u jednom kampu. Opisala je da je u početku sve bilo u redu, ali nakon nekog vremena to se promijenilo. Ena je rekla da je prve dvije godine rada atmosfera bila super.
"Imala sam jako dobre kolege, znali smo se družiti", nastavila je Ena čija je satnica u početku bila 15 do 16 kuna.
Ponekad je poslodavcima bilo lakše uzeti studenta nego "pravog" radnika zbog manjih davanja. Ivona je istaknula da u prodavaonici radi samo jedna prodavačica, a ostalo radno osoblje čine studenti. Ivona je od svih studenata snosila najviše odgovornosti te je obavljala veći opseg posla.
‘Kad je ponuda slaba ,nitko ne pita kakvi su uvjeti ako je to jedini posao koji možeš pronaći‘, zaključio je studentski pravobranitelj Rajić
"Nitko im ne želi raditi jer je niska satnica, radi se prekovremeno, a i velik je protok ljudi", nadodala je.
Boris Rajić, studentski pravobranitelj, objasnio je da bi se studenti trebali informirati o tome što potpisuju i da bi trebali znati na kakve uvjete pristaju. Problem nastaje kada poslodavac ne želi potpisati ugovor nakon posla te može poricati da je student obavio dogovoreni posao. Student je u takvoj situaciji nemoćan, kao i Studentski centar. Rajić je istaknuo da se studenti imaju pravo žaliti.
"Ako poslodavac ne želi isplatiti studentu novac, tada student treba kontaktirati Studentski centar koji će poslodavcu poslati opomenu. Kada istakne rok opomene, Studentski centar isplaćuje novac studentu, a onda centar sam nastavlja daljnju borbu s poslodavcem", nadodao je.
"Student treba biti ispomoć, a ne radnik", odgovorila je Ivona koja je smatrala da se u njenoj prodavaonici studenti iskorištavaju.
Kršenje odredbi ugovora
Nadalje je objasnila da je očekivala bolje uvjete rada jer je riječ o prodavaonici u kojoj je asortiman skuplji, no da su uvjeti rada ipak bili loši. S druge strane, studentica Ena prisjetila se svoje treće godine rada na sezoni. Tada je, istaknula je, došlo do izmjene vodstva, a Ena je počela raditi na održavanju kampa.
Studentski pravobranitelj Boris Rajić ističe da studenti moraju biti oprezni prilikom potpisivanja studentskog ugovora jer je odgovornost i njihova i poslodavaca
"Radila sam sve što treba raditi osoba iz hortikulture, kao što je obrezivanje drveća i grmova te čupanje trave, a nisam bila jedina. Smatram da su me iskorištavali te sam morala raditi i više nego obični radnici. Radila sam na recepciji, održavanju, u domaćinstvu", kazala je Ena i dodala da je čistila mobilne kućice iako to nije bilo u opisu posla.
Nažalost, za nepoštivanje opisa posla djelomično su odgovorni i studenti, rekao je Rajić. Oni bi se pri potpisivanju ugovora trebali malo čvršće postaviti, znati što će raditi te bi trebali potpisati uvjete rada s kojima se slažu. Ivona je na svom studentskom poslu bila svjedok i vrlo neugodne situacije. Jedna nova studentica također je došla raditi u prodavaonicu te je bila sporija jer joj je sve bilo novo.
Greška se ‘skupo plaća‘
Studentica je upisala pogrešan iznos računa na POS-ov uređaj, a nadređena je stalno stajala kraj nje te se derala na studenticu i pokušala je ubrzati. Nakon pogrešnog unosa udarila ju je po ruci pred kupcima. Studentica je nedugo nakon toga napustila posao. Međutim i Ena je slično doživjela na vlastitoj koži kada je jedan kolega digao ruku na nju.
"Rekao je da nisam prva, a ni zadnja na koju je podigao ruku. Spasio me šef koji je stao ispred njega", opisala je Ena mučnu situaciju nakon koje je imala noćne more, a navedeni kolega nastavio ju je proganjati. Ena je zažalila što fizički napad nije prijavila policiji, a nikad nije doznala što je bio razlog mržnje tog kolege.
"Ako dođe do toga da poslodavac udari studenta ili do neke tjelesne ozljede, to su kaznena djela. Studenti se mogu obratiti pravobranitelju, ja ću javiti policiji i student više ondje neće raditi", zaključio je Rajić koji tvrdi da takve situacije tada nisu više samo problem Studentskog centra nego i drugih institucija.
Zloporaba studenata za "siću"
U mnogim grupama na Facebooku može se pročitati o lošim iskustvima studenata s nekim poslodavcem, ali i o lošim uvjetima rada. Kao najčešće primjedbe pojavljuju se: prevelika odgovornost koja bi trebala biti na radniku, a ne na studentu, bezobraznost, bahatost i neprofesionalnost poslodavaca, prevelik i neplaćen opseg posla te isplaćivanje minimalca.
Studentica Ena tako je obavljala veći opseg posla od onog što je zaista trebala pa je tako vodstvo znalo organizirati i zabave na kojima je Ena morala konobariti te se morala dodvoravati voditeljima.
Tijekom pandemije radi se i šuti, unatoč lošim uvjetima
U Zakonu o obavljanju studentskih poslova iz 2020. navedene su obveze posrednika, poslodavca, studenta, ali to nije opsežan dokument. Da bi se okolnosti promijenile, dvije su važne stavke: kažnjavanje poslodavca i promjena zakona.
"Problem je da neke tipične situacije nisu regulirane, a studentski se rad često ne definira kao ravnopravni odnos", naveo je pravobranitelj Rajić.
Kako je pandemija utjecala na sve aspekte studentskog života, tako je utjecala i na izbor poslova. Većina studenata sretna je da ima bilo kakav posao koji će pridonijeti njihovu studentskom proračunu pa mnogo prešute i pretrpe.
Ena je odlučila i ove godine raditi kod istog poslodavca unatoč lošim iskustvima prijašnjih sezona. Bilo joj je obećano mjesto na recepciji koje je naposljetku zauzela djevojka za koju kaže da koja nije bila sposobna za tu poziciju.
"Kada je ponuda mala, nitko ne pita kakvi su uvjeti ako je to jedini posao koji možeš pronaći", zaključio je Rajić.
Važno je imati potpisane ugovore
Ukoliko dođe do kršenja prava studenata, utoliko se studenti mogu obratiti studentskom pravobranitelju. Kada mu se studenti obrate zbog nekog problema u vezi s poslom, tada se pravobranitelj i student najprije sve dogovore. Rajić je objasnio da je svaki slučaj drukčiji te da se svakom drukčije pristupa.
Kada se student u nekom slučaju obrati pravobranitelju, prvi prijedlog rješenje bude taj da se student pokuša dogovoriti s vlasnikom. Ako do dogovora ne dođe, tada se šalje formalni dopis u kojem su navedene prekršajne kazne te se poslodavac obavijesti da ga se može prijaviti inspekciji rada. Kako tu nije riječ o velikim iznosima, tako poslodavci ne žele ići na sud te pristanu na nagodbu. Rajić je odgovorio da problem vidi i u samom Zakonu.
"Ako student obavi svoj dio posla, a ugovori nisu potpisani, Studentski centar je nemoćan, a u Zakonu nije regulirano što treba tada učiniti. Student jedino može poslodavca prijaviti inspekciji rada te podnijeti privatnu tužbu", objasnio je Rajić.
