Za mlade koji žele ući u novinarsku profesiju prvi korak najčešće počinje još tijekom studija – kroz praksu, studentske poslove ili rad u studentskim medijima. Od budućih novinara danas se očekuje kombinacija formalnog obrazovanja, praktičnog iskustva, digitalnih vještina i spremnosti na brz tempo rada u redakciji. No što zapravo presuđuje kada se mlada osoba prvi put javlja za posao ili praksu u medijima?
Na Danu karijera na Fakultetu političkih znanosti razgovarali smo s predstavnicama dviju velikih medijskih kuća, Petrom Buljan iz Nove TV i Helenom Grubačević iz Styria Media Grupe, grupacije u čijem su sastavu 24sata i Večernji list. U paralelnom intervjuu otkrile su što redakcije danas traže od mladih novinara, koliko su spremne ulagati u mentorstvo te koje su najčešće pogreške studenata pri prvom kontaktu s redakcijom.
Što je u praksi presudnije pri zapošljavanju, formalno obrazovanje, praktično iskustvo, digitalne vještine ili nešto drugo?
Helena Grubačević, Styria: Rekla bih da je riječ o kombinaciji više faktora. Ne gledamo isključivo formalno obrazovanje, nego nam je jednako važno i kakvo su praktično iskustvo studenti stekli tijekom studija. Ako je netko tijekom studija pisao za studentski časopis ili slične medije, to nam je vrlo korisno jer pokazuje interes za novinarstvo i olakšava nam da takvu osobu uključimo u praksu ili redakcijski rad.
Petra Buljan, Nova TV: Složila bih se da je riječ o kombinaciji više faktora. Formalno obrazovanje je svakako važno i nikad nije višak, ali ono što doista može izdvojiti studenta i dati mu dodatnu vrijednost jest praktično iskustvo i rad na konkretnim projektima tijekom studija.
Kako funkcioniraju studentske prakse kod vas? Nude li i plaćene prakse i koliko su one dostupne studentima?
Grubačević: Imamo i određene plaćene prakse, ovisno o odjelu. Često surađujemo s fakultetima koji nam šalju studente na praksu, ali nam se studenti mogu javiti i samostalno. Nakon toga razgovaramo i provjeravamo postoji li u tom trenutku mogućnost da ih uključimo u rad, odnosno imamo li otvorenu poziciju za praksu.
Buljan: Studenti čine značajan dio naše redakcije. Sama sam započela kao studentica pa dobro poznajem sustav studentskih poslova i praksi. Većina studenata s televizijskog smjera dolazi na praksu obično u trećoj godini, a mnogi od njih nastave raditi u redakciji i nakon studija. Generalno, veliki broj naših stalnih zaposlenika svoju je karijeru započeo upravo kroz studentske prakse u redakciji.
Koliko redakcije spremne ulagati u mentorstvo mladih novinara?
Grubačević: Jako su spremne ulagati. To nam je zaista važno, a kolege u redakciji rado prenose svoje znanje i iskustvo mlađim generacijama. Želja nam je mladima približiti novinarski poziv i pokazati im koliko je tisak i dalje važan, bez obzira na sve promjene koje donose tehnologija i novi načini informiranja.
Buljan: Trenutno u našoj redakciji pripremamo mentorski program koji bi trebao sustavnije organizirati sve što se do sada odvijalo prilično spontano i prilagođavalo dnevnom ritmu. Cilj je stvoriti jasan sustav mentoriranja kroz koji će proći mlađi zaposlenici i studenti koji dođu na praksu, kako bi njihovo uvođenje u redakcijski rad bilo strukturirano i učinkovitije.
Koje su najčešće pogreške koje studenti novinarstva rade pri prvom kontaktu s redakcijom?
Grubačević: Ovo je zapravo malo teže pitanje. Ne bih rekla da studenti rade prave pogreške, ali se očekuje da će se na početku susresti s određenim izazovima. Starije kolegice im tada pokazuju kako se stvari provode u praksi i što se od njih očekuje. Mnogi od njih su ambiciozni i žele odmah ići na teren pa je važno dati im vremena da se uhodaju i vide kako radimo stvari u stvarnom novinarskom okruženju.
Buljan: Ne bih to nazvala pogreškama, jer je potpuno normalno da studentima na početku bude teško ući u redakciju i upoznati ljude koji već imaju iskustva, posebice na televiziji. Nekima ide lakše, nekima teže, ali moj savjet uvijek je da se predstave svima i pokušaju upoznati kolege. Taj prvi korak često je najzahtjevniji zbog prirodne nelagode, no kako se upoznavanje i komunikacija uspostave, sve ostalo u radu se postupno posloži i olakša svakodnevne zadatke.
Smatrate li da je korisno da se student već tijekom studija specijalizira za određeno područje?
Grubačević: Ja bih rekla da to zapravo nije nužno. Često se dogodi da student, koji je trebao raditi u sportskoj redakciji, na kraju završi na zadacima u potpuno drugom odjelu. Zato ne bih savjetovala da se odmah ograničavaju na jedno područje, puno je važnije da kroz praksu vide kako se stvari odvijaju, otkriju što ih stvarno zanima i gdje najbolje mogu razviti svoje sposobnosti.
Buljan: Mislim da je to odličan način da student stekne prednost – ako ne u samom području, onda barem u samom mediju. I sama sam to napravila: počela sam na televiziji, a tijekom studija postupno sam shvatila da me najviše zanima političko novinarstvo. Takvo iskustvo svakako pomaže, iako ne bih rekla da je presudno za početak karijere.
Što bi student novinarstva trebao početi raditi već sada kako bi bio konkurentan u vašoj ili sličnoj redakciji?
Grubačević: Rekla bih da je dobro čim prije početi prijavljivati se za praksu, primjerice kod nas, ili pisati za neki studentski časopis kako bi stekli prvi praktični uvid u novinarski rad.
Buljan: Prvo i osnovno je informirati se. Mislim da je to jedna od većih prepreka za mnoge, ne samo za studente. Važno je pratiti neki medij, bilo da je to televizija ili nešto drugo. Pratiti dnevna događanja i biti svjestan što se događa u svijetu ključ je za svakog tko želi ući u novinarstvo. Uz to, najvažnije je pokazati entuzijazam i angažman, jer s takvim pristupom sve ide puno lakše.
Kada biste mogli dati jedan konkretan savjet za preživljavanje mladima koji tek ulaze u rad s medijima, što bi to bilo?
Grubačević: Rekla bih im da ne odustaju od svoje struke, novinarstvo itekako ima svoju budućnost i svoju važnost. Svaki dan vrijedi uložiti trud i boriti se, jer informacije su uvijek bitne i imaju utjecaj na društvo.
Buljan: Moj savjet je da uvijek dajete sve od sebe, učite i radite, ali istovremeno njegujete samopouzdanje jer ono je ključ za napredak i uspjeh.
