Foto: Privatna arhiva

Za razliku od pub-kvizova gdje uz pomoć dobrog društva, ali i pokoje čašice sva trema nestaje, televizijski su kvizovi, a posebice kamere, sudionicima mahom okidač za tremu. Zanimanje za opću kulturu, ljubav prema kvizovima, želja za širenjem vlastitih granica, inat i želja za popunjavanjem džepova samo su neki od razloga zašto se studenti odlučuju prijaviti na televizijske kvizove poput “Potjere”, “Šifre” i “Milijunaša”.

Nepobjedivi HRT

“Pale se kamere, gasi se mozak, a u nastavku vrlo sličan scenarij kao i prvi put”, govori Ivan Livančić, student farmacije, koji se nakon dva neuspjela pokušaja u “Potjeri” i početka sumnje u vlastito opće znanje odlučio za treći dvoboj s, kako kaže, do tada nepobjedivim HRT-om.

“Počeo se emitirati novi kviz, ‘Šifra’. Bio sam sam s voditeljem, ali najvažnije je da je do izražaja došlo i solidno opće znanje pa sam kroz 15 pitanja i četrdesetak minuta dobio čak 50.000 razloga za sreću”, zaključuje Livančić koji se poslije treći put prijavio u “Potjeru” i osvojio 25.000 kuna.

‘Jako sam želio sudjelovati na nekom televizijskom kvizu što zbog želje da ispitam svoje želje, što zbog novca’, rekao je student novinarstva Emilio Marinović

Nagovor prijatelja često je presudan faktor za prijavljivanje na televizijske kvizove, a to tvrdi i Stjepan Zarožinski, student geografije na PMF-u, koji se na “Potjeru” prijavio više zbog nagovora prijatelja koji su smatrali da je dovoljno lud da to stvarno učini, nego što je on to doista htio. Upravo se zbog znatiželje prijavio i Leon Kondres kojem je, iako ništa nije osvojio, bilo jako zabavno iskustvo.

“Izrazi lica kad su svi prijatelji tijekom emitiranja shvatili da sam dobio novac bili su neprocjenjivi”, dodaje Zarožinski, koji svima preporučuje da iskušaju sreću na kvizovima jer ništa nije moguće izgubiti, a možda se dogodi dobitak. Sa samo 18 godina Iva Ćosić odlučila je sudjelovati na “Šifri” i, kako tvrdi, ekipi “Šifre” bilo je jako drago da se tako mlada osoba prijavila jer je ona bila druga osamnaestogodišnjakinja koja je bila na snimanju.

“Kod kuće obvezno gledamo ‘Potjeru’ i tako s ocem natječem tko će imati više točnih odgovora”, tvrdi Iva i dodaje kako je gledajući kvizove shvatila da posjeduje znanje iz opće kulture, prijavila se i otišla kući sa “sitnih” 15.000 kuna. Sudjelovanje na pub-kvizovima vrlo je često okidač za prijavljivanje na televizijske kvizove.

‘Izrazi lica kad su svi prijatelji tijekom emitiranja shvatili da sam dobio novac, bili su neprocjenjivi’, rekao je student geografije Stjepan Zarožinski

“Televizijsko iskustvo pomoglo mi je pri izlasku iz zone udobnosti i opuštanju u nepoznatoj okolini”, kaže Livančić i dodaje kako je plod tog iskustva vrlo uspješan pub-kviz koji vodi u jednom zagrebačkom kafiću. Pub-kvizovi, na kojima često sudjeluje, potaknuli su i Florijana Skoka, apsolventa povijesti, da se prijavi na televizijske kvizove, stoga je dva puta bio na “Potjeri”, a jedanput na “Milijunašu”.

Pub-kvizovi za vježbu

“Prijavom na bilo koji kviz nije se moguće osramotiti jer samim time pokazujete hrabrost, a nemate niti što izgubiti jer sa snimanja ne možete otići s manje novca nego što ste imali kad ste došli”, zaključuje Skok i dodaje da je, prije televizijskih, korisno sudjelovati na pub-kvizovima kako bi se steklo određeno iskustvo i znanje.

Mnoštvo podataka koje nije moguće iskoristiti i kombinacija mladosti i iskustva probudili su u Emiliju Marinoviću, studentu novinarstva, nakon mnogo pub kvizova, želju za korakom više.

“Jako sam želio sudjelovati na nekom televizijskom kvizu što zbog želje da ispitam svoje želje, što zbog novca“, kaže Marinović i dodaje da je nakon e-poruke u kojoj je pisalo da je primljen u “Potjeru” bio nevjerojatno uzbuđen.

“Klasična trema ili strah mogu biti prepreka, ali i motivacija da je život samo jedan i da te nitko neće zapamtiti ako nisi pokušao”, zaključuje Marinović koji je studio napustio bogatiji za 40.000 kuna, a sljedeća mu je velika želja postati natjecatelj “Milijunaša”.