Foto: Privatna arhiva

Među hrvatskim su studentima najpopularnija inozemna obrazovna odredišta Engleska, Francuska, Švedska, Nizozemska i susjedna Slovenija. Ivan Miklečić, Asja Rusan, Ana Turk, Laura Petković i Marta Jendrlin poput većine mladih Hrvata tamo su odlučili odraditi svoje fakultetsko obrazovanje, a s nama su podijelili svoja iskustva i razloge odlaska.

Ana Turk je kompletno obrazovanje za arhitekticu završila u Sloveniji.

“Smatrala sam da će mi strani pogled na arhitekturu i drugo razmišljanje pomoći da pridonesem razvoju arhitekture i unutarnjeg dizajna u nas”, objasnila je svoju odluku o odlasku.

Sam nađi praksu

Mnogi studenti moraju raditi da bi pokrili troškove studiranja pa tako i Ana. Ipak, ona ističe da većina njezinih vršnjaka tamo nije radila.

“Čudili su se kako na arhitektonskom fakultetu stignem raditi minimalno četiri dana u tjednu i ne zanemarivati prijatelje i obitelj, a uz to još biti uspješan student”, opisala nam je reakcije okoline. Ponekad i praksa može biti izvor zarade, a osigurava i da studenti steknu iskustvo u struci za razliku od većine studentskih poslova. U Sloveniji, doduše, nisu plaćene niti ih osigurava fakultet, slično kao u Hrvatskoj. Ana kaže da iz razgovora sa studentima iz Hrvatske zaključuje kako nedostaje modernizacija na fakultetima.

Foto: Privatna arhiva

‘Ovdje u Engleskoj fakultet je potpuno drukčiji nego u Hrvatskoj. Profesori su na usluzi studentima, a ne kao u Hrvatskoj student profesoru’, kaže studentica Marta Jendrlin

“Arhitektura i građevina napreduju dok navodno na fakultetima i dalje vlada ‘stara garda’ i nedostaje malo više umjetničke ekspresije”, objašnjava i dodaje da u Sloveniji “studenti imaju veća prava i nailaze na više razumijevanja nego u nas, gdje ih većina samo želi iskoristiti”.

Ivan Miklečić je pak studirao elektrotehniku, i to na dva fakulteta – u Norveškoj i Francuskoj – jer je, kako kaže, želio otvoriti nove vidike, iskusiti samostalan život i osigurati si edukaciju potrebnu za zaposlenje. Iako nije radio niti obavljao praksu, kaže da se to “dosta potiče”, ali prakse ne organiziraju fakulteti nego sami studenti koji ih često obavljaju u tvrtkama u kojima žele pisati diplomski rad.

“U Francuskoj je zakonska obveza platiti studentu koji je više mjeseci kod vas”, objašnjava tamošnju praksu. Zadovoljan je i organiziranošću fakulteta koji su nastavu imali u turnusima pa nisu imali rupe među predavanjima.

“Definitivno će mi cijelo iskustvo nedostajati zbog novih ljudi i poznanstava, ali i drukčijeg načina rada, u kojem se očekuje više od studenta i potiču se izvannastavne aktivnosti”, zaključio je Ivan.

A nakon srednje se škole na zapad, točnije Englesku, zaputila i Marta Jendrin, gdje je studirala marketing na University College Birmingham, kako bi “poboljšala životne mogućnosti”.

Razumijevanje za zaposlene

“Ovdje u Engleskoj fakultet je potpuno drukčiji nego u Hrvatskoj. Profesori su na usluzi studentima, a ne kao u Hrvatskoj – student profesoru. Manje je predmeta, jednom na tjedan je obvezan razgovor s mentorom u vezi sa školovanjem. Prati se tvoje napredovanje od samog početka, dostupne su potpore u vezi s predmetima, jezikom ili bilo kojim drugim problemom”, nabraja Marta.

Foto: Privatna arhiva

‘Uvijek mi se žale prijatelji na učenje stvari koje nemaju veze s onime što se događa u 21. stoljeću’, komentira probleme hrvatskog školstva Asja Rusan koja studira u Francuskoj

Nakon ukidanja vize, Hrvati tamo mogu raditi više od 20 sati na tjedan pa je lakše pokriti osnovne troškove života, objašnjava, a dodaje i da praksa nije obvezna, ali je plaćena i organizira je fakultet na kojem ima “puno razumijevanja” ako se ispiti održavaju za vrijeme nečijeg radnog dana.Na pitanje što će joj najviše nedostajati od cijelog iskustva, izdvojila je jedan detalj.

“Ponajviše mi nedostaje ta raznolikost u kulturi i običajima, drukčiji ljudi i pogledi na svijet”, odgovorila je Marta.

U nizozemskoj se pustolovini okušala Laura Petković, koja studira smjer Internacionalni zločini, konflikti i kriminologija, i to zbog nezadovoljstva hrvatskim obrazovnim sustavom.

“U Hrvatskoj nije bilo ovog smjera koji me je zanimao, bila sam razočarana obrazovanjem i znanjem koje dobivam, načinom učenja i rasporedom”, izdvojila je neke razloge odlaska i objasnila da tamo, primjerice, rupe u rasporedu ne postoje.

“Većina predavanja započinje u 11, traju do 12.45 kada imamo stanku za ručak i onda se nastavlja u 13:30”, rekla je Laura. Tvrdi da je stanje s radom i praksom slično kao i u Zagrebu, neki rade, a neki ne.

“Neke su prakse plaćene, a neke tvrtke daju samo ‘džeparac’ od 200 do 400 eura”, rekla je.

Foto: Privatna arhiva

‘U Hrvatskoj nije bilo smjera koji me je zanimao, bila sam razočarana znanjem koje dobivam, načinom učenja i rasporedom’, izdvojila je razloge odlaska Laura Petković

Svi smjerovi su smješteni na jedan kampus, stoga je lakša organizacija putovanja. S profesorima su svi na “ti”, a ne na “Vi”. Ono najzanimljivije je da ne postoje kolokviji i ispiti.

“Znanje se provjerava u obliku pisanja seminara gdje moramo pokazati sve što smo naučili u tih mjesec i pol predavanja”, otkrila je Laura.

U prošlom stoljeću

Asja Rusan, studentica je Sciences Po Paris fakulteta u Francuskoj za koji se odlučila zbog njegove reputacije da je najbolji na svijetu za političke znanosti i međunarodne odnose.

Što se tiče predavanja, kao i u nas, prisutne su rupe u rasporedima. No kaže da njoj odgovaraju zato što su predavanja duga dva ili tri sata u prosjeku. Na pitanje o praksi i stažu rekla je da prve dvije godine praksa nije obvezna, tek na diplomskom je, ali je i plaćena u skladu sa zakonom. Prve dvije godine obvezno je volontiranje za humanitarne usluge.

“Znanja i iskustva koja sam stekla zahvaljujući volontiranju pomogla su mi u sazrijevanju, odrastanju i osobnom razvoju”, izdvojila je Asja koja ističe da su problemi u hrvatskom obrazovanju jasno vidljivi.

“Uvijek mi se žale prijatelji na učenje stvari koje nemaju veze s onime što se događa u 21. stoljeću, a ponekad i nažalost s onime što oni žele biti u budućnosti”, zaključila je Asja koja je uočila i rješenje problema.

“Multidisciplinarnost na fakultetima omogućuje studentima da potpuno razumiju svoje usmjerenje i što ono sve obuhvaća”, zaključila je.