Španjolska je pred vrlo izazovnim razdobljem koje bi moglo rezultirati značajnim promjenama tamošnjih političkih uvjeta. Najprije ih potkraj travnja očekuju izvanredni parlamentarni izbori, a potkraj svibnja lokalni i europski. Takav rasplet ne iznenađuje kad se ima u vidu prolongirana politička nestabilnost zbog izglednog trajno završenog razdoblja dominacije dviju najjačih političkih opcija u državi, pučana i socijalista.
Katalonsko pitanje
Od izbora 2016. relevantne političke opcije su i PODEMOS, lijevi populisti te stranka desnog centra Građani (Ciudadanos), a u posljednje vrijeme primjetan je i snažan rast ekstremno desne stranke VOX-a. S takvim omjerom snaga na političkoj sceni moglo se očekivati da socijalistička manjinska vlada premijera Sancheza neće uspjeti izdržati cijeli mandat. Ni sam Sanchez nije bio optimističan u pogledu trajnosti pa je i najavljivao raspisivanje izbora odmah po završetku stabilizacije vlasti, ali ipak je svojevrsno iznenađenje vladin pad na prvom većem izazovu donošenja proračuna.
Naravno, nije politička nestabilnost jedina koja je utjecala na pad Sanchezove vlade. Napetosti zbog pitanja nezavisnosti Katalonije ne jenjavaju i upravo su katalonske stranke ERC (Esquerra Republicana de Catalunya) i PDeCAT (Partido Demócrata Europeo Catalán) te koje su uskratile premijeru Sanchezu podršku s proračunom.
‘Katalonske i baskijske stranke opet će vrlo vjerojatno igrati ključnu ulogu u formiranju nove vlade, ali pitanje je hoće li ti postizborni pregovori biti uspješni‘, zaključuje Balković
Ana Balković, doktorandica Sveučilišta u Barceloni i istraživačica na projektu Disobedient Democracy, kaže da su tvrdoglavost Sanchezove vlade s jedne, i ERC-a i PDeCAT-a s druge strane, glavni razlog za neizglasavanje proračuna.
"Vlada je intenzivirala razgovore s katalonskim strankama tek kada je postalo očito da neke ostale stranke neće dati podršku proračunu, a i one su odbile daljnji dijalog jer vlada nije bila spremna prihvatiti njihov prijedlog o raspisivanju referenduma za nezavisnost Katalonije, iako je predloženi proračun u usporedbi s prošlim bio mnogo povoljniji", tvrdi Balković. Usporedno s neizglasavanjem proračuna i izvanrednim izborima u Španjolskoj, vode se i sudski procesi protiv bivših katalonskih čelnika koje se tereti za veleizdaju zbog raspisivanja famoznog referenduma o nezavisnosti Katalonije na koji, prema važećem Ustavu Španjolske iz 1978., nisu imali pravo. Suđenje izbjegava bivši predsjednik katalonske vlade Charles Puigdemont koji je egzil našao u Bruxellesu, ali zato na veliko najavljuje da će se kandidirati na izborima za Europski parlament.
Postizborni scenariji
"Stav je socijalista da se politika ne smije miješati u sudstvo. Svaki odmak od toga značio bi im eventualan marginalan rast podrške u Kataloniji, ali i gubljenje glasova u ostatku države", kaže Balković u vazi s utjecajem sudskih procesa na ishode izbora. Omjer snaga na španjolskoj političkoj sceni, prema nekolicini predizbornih anketa, ne odražava mogućnost da će neka opcija nakon izbora moći oformiti stabilnu vladu.
"Socijalisti trenutačno rade na mobilizaciji svog biračkog tijela i podsjećaju na andaluzijski scenarij gdje je upravo niska izlaznost birača ljevice koristila uspjehu VOX-a na regionalnoj razini.
Mobilizacija birača ljevice i sklonost PODEMOS-a da nakon izbora koalira sa socijalistima čine mi se ključnima da Sanchez ostane premijer", ističe Balković. "Bez obzira na to, katalonske i baskijske stranke opet će vrlo vjerojatno igrati ključnu ulogu u formiranju nove vlade", zaključuje.
