Talijansko je biračko tijelo na prošlim parlamentarnim izborima odlučilo "kazniti" etablirane stranke predvođene Matteom Renzijem i Silvijem Berlusconijem, većinski dajući potporu dvjema populističkim opcijama. Dominantan utjecaj na takav rasplet treba pripisati nepovoljnim ekonomskim i demografskim kretanjima, naročito izraženima u južnim pokrajinama. U takvim se okolnostima najuspješnijom u privlačenju masa pokazala politička platforma Pokreta pet zvjezdica.
Njeno formiranje počinje još 2007. godine nakon niza organiziranih prosvjeda usmjerenih protiv korumpiranih elita, a najveću popularnost postiže širenjem svojih "protestnih" ideja putem internetskog bloga. Rezolutno odbacujući bilo kakve ideološke predznake, ključne smjernice prikazuje unutar pet naslovnih zvjezdica, a to su problematika okoliša, vodoopskrbe, prometa i razvitka uz internetsku povezanost.
Silvije Tomašević, novinar i dugogodišnji dopisnik Večernjeg lista i HRT-a iz Rima, ocjenjuje da je upravo takav široki pristup, uz utemeljenje na prividnom poštenju, s obzirom na nerijetko sektaški opisan karakter organizacije, zaslužni za identifikaciju raznovrsnih struktura nezadovoljnih s politikama Pokreta.
Raspon podupiratelja Tomašević zorno opisuje krajnostima - "za njih glasuju od blagajnice u samoposluživanju, nezadovoljne svojim položajem, do profesora koji smatra da je drugi kolega nezasluženo napredovao u karijeri".
‘Za njih glasaju blagajnice nezadovoljne svojim položajem i profesori koji smatraju da je njihov kolega nezasluženo napredovao u karijeri‘, objašnjava Tomašević
Berto Šalaj, profesor na Fakultetu političkih znanosti, ističe da bi eventualan dolazak Pokreta pet zvjezdica na vlast mogao biti indikator vjerodostojnosti njihovih ideja populističkog predznaka.
"Dosadašnja povijest nam govori da imamo dva moguća odgovora; jedan je slučaj grčke Syrize, koja je po dolasku na vlast iznevjerila svoja obećanja koja su trebala voditi računa o građanima, pretvorivši se u jednu od
srednjostrujačkih socijaldemokratskih opcija kakve su prije kritizirali. Drugi je primjer onaj venezuelanski, u doba pokojnog predsjednika Huga Cháveza, čije su se provođene politike unatoč kontroverzama pokazale redistributivnima u korist najpotrebitijih", navodi Šalaj. Pritom Pokretu ne idu u prilog provođene politike na lokalnim razinama u Rimu i Torinu, koje su se dokazale neučinkovitima i u konačnici rezultirale gubitkom podrške na nacionalnim izborima.
Dok Šalaj smatra da je krajnje nezahvalno prognozirati sastav buduće talijanske vlade, s obzirom na raznovrsne postizborne mogućnosti, Tomašević ipak zaključuje da je jedno sigurno: "Započelo je novo razdoblje u talijanskoj politici, tzv. treća republika, koju Pokret naziva i republikom građana".
