Odnos Ujedinjenog Kraljevstva i Europske unije od samih je početaka obilježen nestabilnostima. Počevši od stava francuskog predsjednika Charlesa de Gaullea, koji je godinama blokirao ulazak Ujedinjenog Kraljevstva u tadašnju Europsku zajednicu, do neuspjelog referenduma o napuštanju udruženja 1975., samo dvije godine nakon dugoočekivanog ulaska.

Malo se toga promijenilo preimenovanjem u Europsku uniju. Epilog međuodnosa referendum je iz 2016., na kojem su građani većinski iskazali volju za izlazak iz EU-a. Pitanje Brexita ponovno je aktualizirano burnom parlamentarnom raspravom o Nacrtu ugovora kojim se regulira napuštanje Unije, otvorivši put novim nestabilnostima.

Geneza problema

Razloge nezadovoljstva građana izražene nepovjerenjem Uniji dijelom svakako treba tražiti u namjerama i svijesti britanske strane za svojevrsnim posebnim statusom, koji se unutar zajednice utemeljene na zajedničkim stupovima i njihovoj provedbi nije pokazao dugoročno održivim, ali i nesposobnosti europskih političkih aktera u pravodobnoj reakciji na bujajuće razlike i sve brojnije probleme.

“Ono što je od početka krenulo loše, ne može završiti osobito dobro. Već je sama odluka britanskih građana da izađu iz EU-a dovela do situacije u kojoj su se prije svega podijelili sami građani i politika Ujedinjenog Kraljevstva”, objašnjava Tonino Picula, hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu (SDP). Prema njegovu mišljenju, uvjeti izlaska Ujedinjenog Kraljevstva kakvi su nedavno dogovoreni, najbolji su mogući s obzirom na okolnosti.

Ključnim problemom pokazalo se pitanje razgraničenja Sjeverne Irske i Republike Irske te moguće postavljanje fizičke granice

“Iako je nasuprot britanskim pregovaračima trebalo uskladiti 27 različitih nacionalnih interesa država članica, mnogo je veći problem bilo usklađivanje interesa jedne pregovaračke strane, one britanske” dodaje Picula. Ključnim se problemom pokazalo pitanje razgraničenja Sjeverne Irske i Republike Irske te moguće postavljanje fizičke granice između dvaju povijesno trusnih područja, koje je u nedostatku konačno definiranog rješenja dovelo do političke krize, uzrokovavši značajan prijepor između premijerke May i predstavnika njezine Konzervativne stranke pri iskazivanju parlamentarne podrške.

Naime, očekivano je kako bi ponovna uspostava “tvrde granice” rasplamsala stare nesuglasice, uspješno kontrolirane upravo izbjegavanjem podjele otoka granicama. Nadalje, nerijetko se u javnosti nakon provedenog referenduma polemiziralo o drugim članicama koje bi se potencijalno mogle povesti za britanskim primjerom i tako učiniti upitnom budućnosti krovne europske zajednice. S obzirom na viđeno na obali Temze, Picula dvoji da će se uskoro ponoviti sličan scenarij.

“Nad ovakvim dogovorom pada ozbiljna sjena upitnika je li on uopće provediv zbog duboke podijeljenosti britanske politike, ali to je na neki način odgovor svima koji misle da bi i oni možda u jednom trenutku mogli izaći iz EU-ova sastava, što je posve legitimno, ali očito je povezano s golemim problemima” napominje. U slučaju Hrvatske, u kojemu god obliku konačni ugovor bude prihvaćen, Brexit ne bi trebao imati veću važnost, ako je vjerovati dostupnim projekcijama.

Bez učinka na Hrvatsku

“Prema nekim pokazateljima Hrvatske gospodarske komore, odlazak UK ne bi se osobito loše odrazio na domaće gospodarstvo s obzirom na izostanak većih razina trgovinske razmjene” ističe Picula. Dok bolje ekonomsko robno povezivanje sustavno izostaje, značajan je konstantan porast broja britanskih turista na našoj obali.

Britanska premijerka May odlučila se za kupnju vremena, pa je nakon odgode glasovanja u Westminsteru, nakratko smirila stanje u stranci i državi te odlučila potražiti pomoć preko La Manchea. S obzirom na nesklonost trenutačnog europskog vodstva za mijenjanje sadržaja prije dogovorenog sporazuma na koju je naišla, još je neizvjesno u kakvom će pravnom obliku biti prihvaćen britanski izlazak uz tamošnju izraženu političku podijeljenost.