Ubojstvo iranskog generala Kasema Sulejmanija zapalilo je već ionako tinjajuću vatru loših odnosa između Irana i SAD-a, te zastrašilo svijet mogućnošću novog velikog sukoba. Napad je izveden dronom prema izravnoj naredbi američkog predsjednika Donalda Trumpa, a likvidaciji je prethodila iranska opsada američkog veleposlanstva u Bagdadu, glavnom gradu Iraka. Ipak, ubojstvo nominalno drugog najmoćnijeg čovjeka Irana svojevrstan je presedan u odnosima Irana i Amerike. Veće napetosti u odnosima tih dviju država traju još od svibnja prošle godine, a u posljednjih nekoliko tjedana stanje je uzavrelo.
"Ne treba očekivati izravni sukob dviju država u smislu totalnog rata jer tako nešto ne bi odgovaralo ni jednoj ni drugoj strani. Međutim, bit će incidenata koje će izvoditi različite paravojne formacije te stoga možemo očekivati nastavak napetosti jer u ovome trenutku nije vidljivo da su obje strane pretjerano zainteresirane za pregovore", smatra stručnjak za geopolitička i sigurnosna pitanja Vlatko Cvrtila.
Posljedice mogućeg izravnog sukoba većih razmjera bile bi katastrofalne, tvrdi stručnjak Vlatko Cvrtila
Posljedice mogućeg izravnog sukoba većih razmjera bile bi, tvrdi Cvrtila, katastrofalne: od daljih nemira, eksplozivnog cijena rasta nafte te nove migrantske krize. O američkim motivima ubojstva generala Sulejmanija teško je nagađati. Predsjednik Trump, uz najavu novih sankcija Iranu, objašnjava da je Sulejmani odgovoran za smrt tisuće američkih vojnika te da je pripremao nove napade. Međutim, to objašnjenje mnogim njegovim protivnicima nije bilo dovoljno. Naime, Trump je već nekoliko puta pokazao da je iznimno nepredvidljiv i da često donosi neracionalne odluke kojima užasava države saveznice SAD-a, ali i suradnike u vlastitoj administraciji. Iza ovog pak incidenta, tvrdi geopolitički stručnjak Branimir Vidmarović, stoji želja za pokazivanjem ‘mišića‘ Iranu i ostatku svijeta.
"Trump želi pokazati da se nešto radi, da njegove prijetnje nisu samo pusti i mnogobrojni
tweetovi. On je otvorio mnogo vanjskopolitičkih projekata, poput Venezuele, Sjeverne Koreje, Kine, Rusije, Irana, Turske i EU, ali nigdje nema rezultata", objasnio je Vidmarović. Također, ne treba smetnuti s uma da je pred SAD-om izborna godina.
