Foto: Unsplash

Hrvatska je prešla na novi sustav odašiljanja televizijskih programa, DVB-T2, zbog čega je za gledanje programa potrebno kupiti samostalni prijamnik ili novi televizor, što je za neke studente velik financijski udarac. Ograničen mjesečni budžet na raspolaganju, samostalan podstanarski život ili nemogućnost pronalaska posla u doba pandemije koronavirusa, samo su neki od razloga koji utječu na njihova mjesečna primanja.

Gašenje starog DVB-T signala i prelazak na novi trajalo je od 27. listopada do 12. studenog, a obuhvatilo je sve regije u Hrvatskoj, objavila je Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti. Tako svi studenti koji imaju televizore starije od tri godine više ne mogu gledati televizijske programe bez nabavke nove opreme koja podržava signal visoke razlučivosti.

Udar na mjesečni budžet

Anamarija Mujanović, studentica novinarstva na Fakultetu političkih znanosti, zbog upisa na fakultet preselila se iz rodnog mjesta i došla živjeti u hrvatsku metropolu. S obzirom na to da živi u unajmljenom stanu gdje ima televizor koji podržava stari sustav odašiljanja, a Zagreb i okolica su na novi signal prešli 3. studenoga, više ne može gledati televizijske programe.

“Javila sam se vlasnici stana u kojem živim i objasnila joj da ne mogu gledati televiziju iako sam pretplaćena, na što mi je ona odgovorila da novi prijamnik stoji 180 kuna i neka si ga sama kupim”, ističe Anamarija. Budući da plaća televizijsku pretplatu, odnosno račun za televiziju u sklopu režija, kupit će prijamnik. Najveći joj je problem, priznaje, što će kupnja novog prijamnika utjecati na njezine troškove jer ima ograničen budžet, a ako si priušti kupnju prijamnika, za nabavku osobnih potrepština morat će pričekati idući mjesec.

Cijene prijamnika kreću se između 150 i 200 kuna, što je velik iznos za studente, zato su prodavaonice trebale omogućiti popust za studente uz predočenje iksice, smatra Lea Jajaš, studentica FPZG-a. Iako je prijamnik platila 190 kuna, što je iznos koji joj pokriva dva dana ukupnog budžeta, nije joj problem odreći se odlazaka na kavu da bi uspjela izbalansirati budžet, kaže.

Teško je zaraditi

Iz HAKOM-a upozoravaju da čak i uz kupnju novog prijamnika oni koji imaju stare televizore neće imati HD rezoluciju jer ju televizor sam po sebi ne podržava pa je za potpuni HD doživljaj ipak potrebno kupiti novi televizor.

“Primijetila sam da je slika malo bolja, ali ništa posebno da bi se zbog toga trebao kupovati novi prijamnik od 190 kuna”, ističe Lea.

Epidemija koronavirusa u Hrvatskoj otežava studentima pronalaženje posla, što je definitivno jedan od faktora koji može odgoditi kupnju prijamnika pa oni koji trenutno nemaju dovoljno novca, neće ga kupiti, smatra Mihaela Čukman, studentica Pravnog fakulteta u Osijeku. Ako ovaj mjesec nemaš novca, nećeš gledati televiziju, nije to najvažnija stvar na svijetu, tvrdi. Međutim, ona ga je kupila jer ako “može odvojiti za stan i režije, može i za novi prijamnik”.

Glavni izvor informiranja

Adrian Filčić, student povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, kupio je prijamnik jer televizor smatra glavnim medijem za praćenje informativnog sadržaja.

“Često se za studente misli da uopće ne gledaju televiziju, ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je to istina, ali ja informativni sadržaj pratim putem televizije. Dobro mi dođe kada mogu pogledati vijesti da ih samo upalim, a da ne moram ići na internet, to je više kao old school način informiranja”, ističe. Odlučio se na kupnju prijamnika jer smatra da je kupnja novog televizora ipak malo preveliki izdatak za studentska primanja, a s obzirom na to da živi u iznajmljenom stanu, bio je prisiljen kupiti ga zbog stanodavca koji mu to nije omogućio – što je trebao jer je riječ o njegovom stanu, u kojem bi mu prijamnik ionako ostao, dodaje.

Renata Jurišić, stanodavka u čijem stanu borave dvije studentice kaže da one nemaju osposobljen televizor jer to nisu zatražile.

“Zatražile su jači signal interneta jer se najviše koriste njime i svojim osobnim računalima, stoga im je to omogućeno”, ističe. U slučaju da požele gledati televiziju, ona će im to omogućiti, bilo da je riječ o kupnji prijamnika ili uvođenju satelitske veze s obzirom na to da njihov operater uz internet pruža i uslugu digitalne televizije.

“Najvažnije je da nađemo optimalnu opciju koja zadovoljava obje strane, a sve što njima kao podstanarima treba, rješavamo po dogovoru”, poručuje Jurišić.