Europski parlament u Strasbourgu usvojio je nezakonodavno izvješće kojim poziva na uvođenje minimalne dobne granice od 16 godina za pristup društvenim mrežama, platformama za razmjenu videozapisa i alatima umjetne inteligencije. Djeci između 13 i 16 godina pristup bi bio moguć samo uz izričit pristanak roditelja. Cilj je, poručuju zastupnici, zaštititi psihičko zdravlje maloljetnika u digitalnom okruženju koje je sve agresivnije i namjenski dizajnirano da zadrži pažnju korisnika što je dulje moguće.
Danska zastupnica socijalista i demokrata Christel Schaldemose, autorica izvješća, upozorila je da se "nalazimo u središtu eksperimenta" u kojem američki i kineski tehnološki divovi imaju gotovo neograničen pristup pažnji djece i mladih. Prozvala je Elona Muska, Marka Zuckerberga i Kinesku komunističku partiju kao simbole sustava koji, kako kaže, na djeci testira poslovne modele temeljene na ovisnosti o sadržaju.
Izvješće poziva i na snažnije provjere dobi korisnika, ali uz zaštitu privatnosti, što je izazvalo podjele u raspravi. Dio zastupnika upozorava da je vrlo teško uspostaviti sustav koji će istodobno biti učinkovit u provjeri dobi i neće zadirati u osobne podatke korisnika. Ipak, politička poruka je jasna: institucije žele prekinuti praksu u kojoj su djeca prepuštena algoritmima koji su optimizirani za profit, a ne za njihovu dobrobit.
Kako bi se društvene mreže morale promijeniti?
Jedna od ključnih točaka izvješća jest zabrana tzv. ovisničkih dizajnerskih praksi. To uključuje beskonačno scrollanje sadržaja (infinite scroll), automatsko pokretanje videa (autoplay) i sustave nagrađivanja koji korisnike potiču da budu online što je dulje moguće. Takve funkcije, naglašava Schaldemose, nisu slučajne. One su posebno osmišljene da zadrže korisnika na platformi, često na račun njegova sna, koncentracije ili mentalnog zdravlja.
Zastupnici upozoravaju da su ove funkcije posebno opasne za djecu. Schaldemose ističe kako je oko 50 posto maloljetnika praktički stalno na pametnim telefonima, a da boravak bez mobitela mnogima stvara osjećaj praznine i anksioznosti. Algoritmi koji prepoznaju što dijete voli, primjerice određenog crtanog junaka te mu neprestano prikazuju sličan sadržaj, produljuju vrijeme pred ekranom i jačaju ovisničko ponašanje.
Hrvatski zastupnik u EP-u Tomislav Sokol, član Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača, ističe da je zadovoljan što su zastupnici podržali zabranu takvih "ovisničkih algoritama" za maloljetnike. On podržava i digitalnu dobnu granicu od 16 godina, uz minimalnu dob od 13 godina, čime se šalje poruka da "digitalni svijet mora biti prilagođen interesima djece, a ne isključivo profitu".
HDZ-ova zastupnica Sunčana Glavak upozorava da je jedno od šest školske djece u Europi već doživjelo cyberbullying, a da su određene skupine djece posebno izložene ekstremističkoj propagandi i pokušajima regrutacije putem interneta. Ona zagovara zabranu automatske reprodukcije sadržaja, beskonačnog scrollanja, manipulativnih notifikacija te uvođenje mogućnosti "resetiranja feeda", kako bi korisnik mogao ponovno dobiti neutralan, nepersonalizirani sadržaj.
Mentalno zdravlje djece pod pritiskom ekrana
Hrvatska zastupnica socijalista i demokrata Biljana Borzan ističe da je situacija s utjecajem pametnih telefona na psihičko zdravlje mladih "alarmantna". Prema brojnim istraživanjima na koja se poziva, među mladima su u porastu depresija, crne misli, pokušaji samoubojstva i samoozljeđivanja. Roditelji, kaže, često nisu dovoljno educirani da djeci pomognu jer društvene mreže nisu bile dio njihova vlastitog odrastanja, pa se nalaze u neravnopravnoj borbi protiv sofisticiranih digitalnih sustava.
Dio država članica već uvodi nacionalne mjere, ali Borzan upozorava da pojedine vlade nemaju "ni blizu snagu pregovaranja kao tehnološki divovi", zbog čega je važno da se regulacija vodi na razini Europske unije. Hrvatska zastupnica Nikolina Brnjac upozorava da djeca odrastaju u digitalnom okruženju "koje nije izgrađeno za njih te je usmjereno protiv njihovih interesa". Djeca su, kaže, često izložena ilegalnom pornografskom i drugom štetnom sadržaju, a raste i broj slučajeva odraslih koji kontaktiraju i vrbuju djecu online. Zato, uz reguliranje samih platformi, naglašava važnost jačanja medijske pismenosti kako bi djeca naučila prepoznati rizike i manipulacije.
Iako je izvješće nezakonodavno i samo je politička poruka, ono otvara put budućim prijedlozima konkretnih zakona na razini EU. Ako se dio ovih preporuka pretoči u zakonodavstvo, digitalno okruženje za djecu u Europi moglo bi se znatno promijeniti: od načina na koji im se prikazuje sadržaj, preko toga koliko dugo provode pred ekranom, pa sve do toga kada uopće smiju otvoriti profil na društvenim mrežama.
