U Etnografskom muzeju u Zagrebu otvorena je nova izložba pod nazivom "Sa zida na zid, od vezenih do virtualno dijeljenih vrijednosti", koja istražuje složenu vezu između tradicionalnog zanata i modernih medija. Izložba prikazuje bogatu zbirku zidnjaka, tradicionalnih, izvezenih, platnenih komada koji su nekada krasili domove i prenosili vrijednosti svakodnevnog života. Zidnjaci su kroz povijest sadržavali poruke o ljubavi, obitelji, kućanstvu i društvenim vrijednostima, a sada se uspoređuju s porukama koje danas dijelimo na internetu i društvenim mrežama.
Glavna ideja izložbe
Cilj ovog projekta bio je povećati svijest o tome kako se poruke prenose i mijenjaju kroz vrijeme. Naime, prvotna uloga zidnjaka bila je isključivo praktična, a s vremenom su evoluirali u dekorativne objekte s porukama o higijeni, bontonu i zdravoj prehrani. Na njima su se mogle naći ne samo vizualne, nego i tekstualne poruke i to one sa snažnom simbolikom, od moralnih i etičkih normi, do društvenih očekivanja i rodnih uloga. Zidnjaci su zapravo bili alat koji se koristio za kuharske recepte, praktične savjete i ‘‘lagane‘‘ poruke, a danas su trag onoga što je nekad bilo i još jedan razlog za progovaranje o itekako važnim temama.
Jedna od njih je svakako, položaj žene. Tradicionalni zidnjaci uglavnom su koristili natpise poput "Kuharice zlato moje, tebe krasi jelo tvoje", koji ženu prikazuju, dapače veličaju, isključivo u ulozi domaćice, kuharice i njegovateljice pa čak i sluškinje. Danas je mnogo toga drugačije. Zidnjake su zamijenile društvene mreže, a poruke o ženama dobile su sasvim novu interpretaciju, s naglaskom na feminizam i borbu protiv nasilja. Promijenilo se sredstvo pisanja, ali promijenile su se i same poruke.
Upravo smo o tome razgovarali s autoricom izložbe, Gordanom Viljetić, koja je s nama podijelila ideje iza samog projekta, promišljanja kojima se vodila pri stvaranju izložbe i način na koji je tradiciju uspjela spojiti s modernim dobom. Svjesna da su društvene mreže u samo nekoliko desetljeća korijenski promijenili načine komunikacije i mogućnosti samoreprezentacije ljudi širom svijeta, autorica propitkuje je li zaista došlo do duboke promjene u društvenoj svijesti ili se zapravo, samo povezujemo na temelju (digitalne) sličnosti.
"Cilj izložbe je, osim prezentacije građe iz fundusa Etnografskog muzeja, potaknuti mlađu generaciju na kritičko promišljanje složenih procesa primanja i odašiljanja poruka, kako virtualnih tako i realnih", objasnila je autorica.
Izložba suočava svoje posjetitelje s vrijednostima koje zastupaju i šire online – potiče ih da obrate pažnju na ono što objavljuju, dijele i šalju jer sve to ostaje zabilježeno na zidovima i ekranima uređaja visoke tehnologije, baš kao i one poruke koje su ostale izvezene na uporabno-dekorativnim platnima.
Vrijednosti izvezene koncem, danas ispisane pikselima
Zidnjaci su zasigurno trag povijesti, materijalni dokaz kako su izgledala kućanstva na kraju 19. i početku 20. stoljeća. A što je digitalna komunikacija? Hoće li ona za stotinjak godina imati istu ulogu koju danas imaju zidnjaci? Autorica nam na to odgovara da su oblici online komunikacije u svakom slučaju dio digitalnog folklora, a izložba je odvažan pokušaj muzealizacije upravo takvih tema.
Osim društvenih medija i poruka na ekranima, izložba stavlja naglasak na još jednu temu, razumljivu posebice mladima: romantičnu ljubav. Razmislimo li bolje, upravo je romantična ljubav poveznica između tradicije i suvremenog života. Bila je poznata ženama koje su nekad izrađivale zidnjake, poznata je i ženama koje danas objavljuju Instagram storyje. Ipak i koncept ljubavi se, kao i koncept slanja poruka, s vremenom promijenio.
"U suvremenom kontekstu ljubavi dotičemo se, povijesno gledano, jedne sasvim nove pojave; online datinga i promatramo veze na daljinu značajno olakšane razvojem novih tehnologija pa time, pretpostavlja se i češće", istaknula je autorica.
Dodala je kako izložba sadrži i izjave žena rođenih 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća, koje upućuju na praksu odabira pogodnog hetero-partnera, umjesto odabira na temelju obostrane zaljubljenosti, kako sugeriraju zidnjaci.
Osim autorice, u stvaranju izložbe sudjelovali su i studenti Akademije likovne umjetnosti, koji su u izložbi umjetničkim instalacijama i animacijama (analognim i digitalnim) predstavili svoja razmišljanja u okviru izložbenog koncepta. Radovi su nastajali tijekom akademske godine 2024./2025., na temelju virtualne izložbe #Objavi na zidu! Ili, što jedna krpa i jedan meme imaju zajedničko? i studijskih posjeta Muzeju i Čuvaonici Etnografskog muzeja što im je poslužilo kao ishodište inspiracije za interpretativno likovno stvaralaštvo.
Razgovarali smo s njihovim mentorom, izv. prof. dr. sc. Josipom Zankijem, koji nam je ispričao da je rad sa studentima, osim terenski rad u depou Etnografskog muzeja uz vodstvo kustosice muzeja i autorice izložbe, uključivao i pregled dosadašnjih umjetničkih projekata na temu zidnjaka te predstavljanje koncepta rada i realizaciju umjetničkog rada. Zadatak studenata bio je, na temelju terenskog rada i osobnog umjetničkog istraživanja, referirati se na društveni okvir u kojem su zidnjaci nastali, kao i onaj današnji u kojem se čitaju. Oni su osmislili vlastitu interpretaciju zidnjaka i pritom dekonstruirali tradiciju, rodne stereotipe, tehnologije izrade i samu ideju poruka sa zidnjaka.
"Umjetnička sloboda ne postoji, kao što ne postoji ni sloboda kao takva", naglasio je profesor Zanki i objasnio da je danas sama ideja umjetničke slobode u velikoj mjeri romantizirana.
Ispričao nam je kako je među studentima bilo i onih koji su za zidnjake samo čuli i prvi ih puta vidjeli u fundusu Etnografskog muzeja. Bez obzira na to, studenti su na njih fantastično reagirali te ih uspjeli povezati s vlastitom obiteljskom povijesti, pretvarajući pritom rodne stereotipe u rodno inkluzivni jezik i uspoređujući poruke zidnjaka s generirajućim porukama influencera/ica koji se bave temama samopomoći, poznatijima pod nazivom self help.
"Ne bih rekao da im nedostaje maštovitosti. Njihova maštovitost uključuje različita medijska/virtualna iskustva više nego ona analogna", podijelio je s nama profesor Zanki i dodao kako nove generacije imaju nešto kraću pažnju zbog čega on sam koristi praksu horizontalnog učenja, razmjene znanja i participativnog rada u grupama kako bi studentima olakšao proces učenja.
Poruke se mijenjaju, potreba za njima ostaje
Izložba "Sa zida na zid – od vezenih do virtualno dijeljenih vrijednosti" inovativan je spoj tradicije i modernosti, prošlosti i suvremenog svijeta. Podsjeća nas da bez obzira na vrijeme i tehnologiju, ljudi oduvijek imaju potrebu ostavljati tragove svojih misli, osjećaja i vrijednosti.
Autoričina želja je da svaki posjetitelj za sebe pronađe odgovor na pitanje kako se mijenjala komunikacija i jesu li se promijenile vrijednosti koje uz pomoć poruka prenosimo. Izložbu je moguće posjetiti do 31. prosinca ove godine.
