Na parketu Unisport Zagreb lige ove sezone nije se dugo tražio odgovor na pitanje tko je najbolji, vrlo brzo je postalo jasno. Svaki put kada bi lopta završila u rukama Matije Pavlica, tribine su znale što slijedi. Koš po koš, utakmicu po utakmicu, student i košarkaš s više od deset godina iskustva ispisivao je sezonu za pamćenje i na kraju zasluženo ponio titulu najboljeg strijelca lige.
Iza tog uspjeha ne stoji samo impresivan broj pogodaka, već godine predanog rada, svakodnevni treninzi koji često traju satima, vikendi rezervirani za utakmice te paralelna borba s fakultetskim obavezama. Matija već godinama gradi svoj put u Košarkaškom klubu Velika Gorica, dok istovremeno uspješno usklađuje studentski život.
Kako si se osjećao kada si saznao da si proglašen najboljim strijelcem Unisport Zagreb lige?
Organizatori su mi četiri, pet dana prije utakmica za treće mjesto i finala poslali poruku i rekli da sam trenutno vodeći strijelac i da ću vrlo vjerojatno osvojiti nagradu. Tako da je iznenađenje zapravo bilo uništeno. Ali osjećaj je bio jako lijep jer cijelo vrijeme iščekuješ tu nagradu.
Koliko si pogodaka postigao tijekom sezone?
U četiri utakmice imao sam 139 pogodaka. Zvuči puno, ali moram dodati da sam ja jedini koji je u tom trenutku igrao košarku izvan svoje fakultetske ekipe, na nekoj drugoj, višoj razini.
Uz ozbiljan trening izvan fakulteta, kako izgleda tvoja sportska svakodnevica?
Košarku treniram već 12 godina, više od polovice života, a treniram svaki dan, uglavnom dva sata dnevno, ponekad i više. Nekad se ubace i dva treninga pa se odradi i teretana pa se to zna protegnuti i na tri sata, a vikendom su utakmice.
Dobio si i posebno priznanje dekana. Jesi li očekivao da će fakultet prepoznati tvoj uspjeh?
Nisam očekivao, to mi je bilo ogromno iznenađenje. Stvarno lijepa gesta, pogotovo jer znam da drugi fakulteti nemaju takve nagrade. Ali mislim da to nije isključivo moja zasluga. Da me dečki nisu toliko bodrili i bili entuzijastični, osjećaj ne bi bio niti približno toliko dobar.
Kako je počela tvoja košarkaška priča?
U Varaždinu je sve krenulo kad sam imao osam godina. Trebao sam ići na nogomet, ali je tata rekao da probam košarku jer je on trenirao. Odmah mi se svidjela. Veći dio karijere proveo sam u Varaždinu, u juniorskoj i seniorskoj ekipi. Nakon srednje škole pozvao me trener Dinama, otišao sam na treninge i ostao tamo dvije sezone. Kada sam shvatio da Dinamo neće biti prilika za igranje, uspio sam doći u Veliku Goricu.
Kako usklađuješ fakultet i košarku?
Nije teško. Na početku sam mislio da sam jedini koji kombinira sport i faks, ali ima nas dosta. U sportu treba disciplina i ustrajnost i to ponekad zna biti iscrpno, ali naš faks je po tom pitanju stvarno super, profesori uvijek izađu u susret.
Kakva je atmosfera u fakultetskoj ekipi?
Ekipa je super, dečki su pozitivni. Uvijek je dobra zezancija - pobijedili ili izgubili.
Koji ti je najdraži trenutak s terena ove sezone?
Možda zadnja utakmica protiv Veterine jer smo svi doprinijeli pobjedi. Dečkima je veća satisfakcija zabiti nego meni, što je normalno. Oni dogovaraju treninge, vode društvene mreže, zovu ljude da dođu gledati. Ja se samo pojavim na utakmici.
Tko ti je najveća sportska inspiracija?
Uvijek su to bili Dražen Petrović i Kobe Bryant. No uzori su mi i svi koji su išli mojim putem, kombinirali sport i fakultet i uspjeli na visokoj razini. Prvi koji mi pada na pamet je Hrvoje Garafolić, moj bivši suigrač i kapetan u Dinamu.
Kakvi su ti planovi za budućnost - sportski i akademski?
Htio bih završiti fakultet, a s košarkom se baviti na višoj razini. Mislim da to mogu i da to nije neizvedivo. Teško je, ali mislim da se uz rad, trud, ustrajnost i konstantne treninge to sve može postići. Uvijek razmišljam o višim ligama pogotovo u inozemstvu, nikad ne znaš što ti se može dogoditi i meni je to stvarno zanimljivo što to inozemstvo nudi.
Što bi poručio studentima koji se boje da neće stići trenirati uz fakultet?
Tko hoće, nađe način, ja to uvijek kažem. Znam da neki fakulteti traže puno učenja, ali sve se može uz dobru organizaciju i radne navike.
Ako bi morao opisati sezonu u jednoj rečenici, kako bi ona glasila?
Očekujte neočekivano i ne očekujte očekivano.
