"Vitezovi bezgrešnog srca Marijina“ naziv je organizirane skupine muškaraca koji se posljednjih godina redovito okupljaju na javnim trgovima u Hrvatskoj prve subote u mjesecu. U javnosti su poznatiji kao molitelji ili klečavci. Iako se predstavljaju kao vjerski pokret, njihovo djelovanje ne odvija se u crkvenim prostorima, nego na lokacijama koje imaju političku i simboličku težinu.
Okupljanja se odvijaju uz unaprijed definirane molitvene nakane. Među njima su “čednost žena”, “duhovna obnova muškaraca”, “obraćenje hrvatskog naroda” te “domovina i mir”. Ni pobačaj nije sporedna tema njihovih javnih nastupa; on je simbol njihove težnje da nadziru žensko tijelo i odluke žena.
Feminizam je promijenio društvene odnose, žene više nisu ovisne o muškarcima. Za muškarce čiji je identitet bio utemeljen na autoritetu, to stvara duboku nesigurnost. Klečanje na trgovima nije poniznost, nego pokušaj zakucavanja vlastitog raspadajućeg identiteta u rigidne okvire prošlosti.
Pobačaj kao crvena linija: zašto žene plaćaju cijenu
Pitanje pobačaja nije izabrano slučajno. Pravo na pobačaj izravno se tiče tjelesne autonomije žena i njihove mogućnosti da samostalno odlučuju o vlastitom životu. Upravo zato reproduktivna prava već godinama predstavljaju jednu od glavnih meta konzervativnih pokreta u Europi i svijetu.
U svibnju 2022. u Hrvatskoj je slučaj Mirele Čavajde ponovno otvorio pitanje dostupnosti pobačaja: unatoč medicinskoj indikaciji, Čavajdi je u javnim bolnicama uskraćen potreban medicinski zahvat zbog priziva savjesti liječnika. Taj je slučaj potaknuo prosvjede i donacije diljem zemlje, a u listopadu iste godine na trgovima su se pojavili takozvani klečavci; aktivisti koji simbolički mole protiv pobačaja. U samo pet mjeseci, od svibnja do listopada, problem reproduktivnih prava postao je vidljiv u cijeloj javnosti. Klečavci od tada kontinuirano djeluju već gotovo tri godine.
Istovremeno, u lipnju 2022. Vrhovni sud SAD-a poništio je presudu Roe v. Wade, koja je gotovo pola stoljeća jamčila ustavnu zaštitu prava na pobačaj. Odluka je izazvala snažan međunarodni odjek i potaknula slične inicijative u drugim državama, uključujući i Hrvatsku.
Siguran i dostupan pobačaj prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije smatra se dijelom osnovne zdravstvene zaštite. Ujedinjeni narodi i Konvencija CEDAW ističu da uskraćivanje reproduktivnih prava predstavlja oblik diskriminacije žena. Dok klečavci već tri godine nastavljaju svoju kampanju protiv pobačaja, zagovornici reproduktivnih prava u Hrvatskoj aktivno reagiraju kroz inicijative i prikupljanje potpisa.
Primjerice, u jednoj nacionalnoj inicijativi za zaštitu reproduktivnih prava prikupljeno je gotovo tri puta više potpisa nego što je zakonski bilo potrebno, pokazujući snažnu potporu građana. Hrvatska javnost svjedočila je i pritiscima i prijetnjama koje dolaze od protivnika pobačaja; poznata je izjava Severine da je znala da će se "svatko tko misli da je veći vjernik ili Hrvat pronaći prozvanim“.
Europski parlament u isto vrijeme raspravlja o dodatnoj zaštiti reproduktivnih prava, prepoznajući sve češće pokušaje njihove ograničavanja, dok se debate i aktivizam u Hrvatskoj odvijaju paralelno s kampanjom klečavaca. Time se jasno vidi da iako jedna strana kontinuirano prosvjeduje, druga strana ne ostaje nijema. Građani, njihove inicijative i institucije sustavno rade na očuvanju i jačanju prava žena na izbor.
Mladi biraju između domovine i odlaska, ne između vrijednosti i pobačaja
Klečavci često povezuju pad nataliteta s pobačajem, feminizmom i gubitkom vrijednosti. Pod tim vrijednostima obično se misli na tradicionalne stavove o obitelji, rodnim ulogama i moralnom ponašanju, no demografski podaci i istraživanja pokazuju drukčiju sliku. Glavni razlozi zbog kojih se mladi ljudi ne odlučuju na roditeljstvo su ekonomska nesigurnost, niske plaće, visoki troškovi stanovanja i iseljavanje. Drugim riječima, odluka o roditeljstvu sve je češće pitanje uvjeta života, a ne svjetonazora. Mladi danas ne biraju između obitelji i karijere, nego između ostanka u zemlji i odlaska.
Promijenio se i model obitelji. Roditeljstvo se sve više temelji na ravnopravnoj podjeli odgovornosti između partnera. Autoritet se ne podrazumijeva, nego se gradi preuzimanjem obaveza. Upravo zato javni incidenti, poput gaženja položenog cvijeća tijekom jednog od okupljanja, izazivaju dodatne reakcije: umjesto da šalju poruku odgovornosti ili poštovanja, oni često izazivaju osudu javnosti i osjećaj da se zajednički standardi zanemaruju. Takvi postupci mogu se tumačiti kao nedostatak empatije i poštovanja prema drugima, što je suprotno vrijednostima koje se danas u obitelji i društvu žele promovirati.
Demografska slika zemlje prije svega je političko i socijalno pitanje te je odraz prvenstveno upravljanja i socijalno-ekonomskih uvjeta, a ne moralnosti kojoj stremimo. Pad nataliteta i iseljavanje stoga ukazuju na sustavne probleme kojima se politika i društvo trebaju pozabaviti, a ne na krizu vrijednosti stanovništva.
Religija na trgu, politika u svakoj riječi
Klečavce je teško promatrati samo kao vjersku pojavu. Okupljanja više sliče na javni performans nego na molitvu. Ljudi se postrojavaju na trgovima i kleče kako bi mirno poručili da žele ograničiti prava drugih. Dok se žene moraju boriti za svoja prava, oni mirno mole da se ona ukinu. Sve s osmijehom na licu i molitvenikom u rukama, ljubeći bližnjeg kao samoga sebe, ali istovremeno nastojeći mu oduzeti prava.
Dok se građanske inicijative često proglašavaju radikalnima, klečavci dobivaju epitet mirnih. Razlika je jasna. Feministice traže proširenje sloboda, klečavci traže njihovo smanjenje. Oni kleče za zabranu, a oni koji se bune za slobodu nazivaju se radikalnima. Paradoks u najčišćem obliku.
Otpor klečavaca nije slučajan. Povećana vidljivost žena, njihova društvena i ekonomska neovisnost te zahtjevi za ravnopravnošću mijenjaju poznati poredak moći. Dio muškaraca reagira frustracijom i osjećajem ugroženog statusa. Kada se društveni poredak u kojem su navikli biti glavni pomakne, kleče. Doslovno. Na trgovima. Klečanje postaje simbolički štit protiv promjene.
Feminizam nije problem, već pokazatelj dugotrajnih nepravdi. Klečavci su simptom promjene koju nisu spremni prihvatiti, pokušaj zadržavanja poretka koji je već prošao, kao da molitva može zaustaviti društvenu evoluciju. Prava žena, uključujući pravo na pobačaj, nisu vjersko pitanje, već temeljna ljudska prava i dio zdravstvene skrbi. Ni molitvenik ni klečanje na glavnom trgu ne mogu ih izbrisati. U stvarnosti, moć pripada onima koji štite slobodu, a ne onima koji kleče da je ukinu.
