Miach, Baks i Vojko V 2024. godine rasprodali su Tvornicu kulture u Zagrebu mjesecima prije svojih koncerata. Grše je pak 2024. napunio dvoranu Gripe u Splitu i Export Drvo u Rijeci. Hiljson Mandela također rasprodao Boćarski dom u Zagrebu, a High5-u je to uspjelo čak dva dana zaredom 2024. godine. Od početka 2025. godine, dva dana Tvornice rasprodao je Peki, Kuku$ je jednom napunio Tvornicu, a koncerti Baksa i Miach su zbog velike potražnje prebačeni u gotovo dvostruko veću dvoranu Boćarskog doma u kojima su bez problema prodali sve ulaznice.
Zajednički nazivnik svih ovih glazbenika jest taj što se njihova glazba smatra dijelom trap žanra, koji trenutačno u Hrvatskoj drži sve vrhove top ljestvica. U posljednjih se par godina iz underground pretvorio u vodeći glazbeni pravac, a iako je mnogima nejasno zašto je to tako, brojke ne lažu. Severinina pjesma "Italiana", primjerice, koja je izišla prije 14 godina, na YouTubeu broji 34 milijuna pregleda. S druge strane, milijun pregleda više od nje ima pjesma "Fantazija" koja je svjetlo dana ugledala prošle godine, a potpisuju ju upravo Grše i Miach. Evidentno ima nešto u trapu što publika prepoznaje i voli.
Što je uopće trap?
Izraz trap, inače, nastao je 1990-ih godina iz slenga koji se koristi u američkoj Atlanti, kolijevci ove podvrste hip hopa. Ta riječ u prijevodu znači "zamka", a koristila se za kuće u ghetto kvartovima u kojima se prodavala droga. S obzirom na to, tematika tekstova pjesama iz tog žanra tiče se teškog i nasilnog života, siromaštva, seksa, droge, alkohola i drugih opijata. Trap se često opisuje i kao "južnjački prljavi rap", s obzirom na to da su pjesme tako eksplicitnih tekstova najčešće snimali reperi koji su dolazili iz Atlante, New Orleansa... Žanrom pak dominiraju zvukovi bubnjeva, udaraljki i sintesajzera, a u novije vrijeme veliki utjecaj na zvuk ima i pretjerivanje u upotrebi autotunea, programa koji služi za ispravljanje intonacije vokala i drugih jednoglasnih zvukova. No, u trapu se on sve češće koristi i za dobivanje vokala koji zvuči pomalo "elektronično" i lažno.
Početci trapa u Hrvatskoj
Taj se glazbeni pravac na domaćoj sceni pojavio prije otprilike deset godina. Dakle negdje oko 2014. ili 2015. godine. DJ-evi poput Tikacha i Indyja trap su pokušavali dovesti u Hrvatsku već 2010. i 2012., no publika tada nije bila upoznata ni zainteresirana za takvu vrstu glazbe. DJ Tikach, koji je kasnije postao i jedan od glavnih trap producenata na domaćoj sceni, ovaj je glazbeni pravac pokušao predstaviti riječkoj publici koja njime na početku baš i nije bila oduševljena. Nešto kasnije, preselio se u Zagreb te 2015. s Indyjem počeo puštati strani trap u klubu "Klub", čiji je program nosio ime "In Da Klub".
High5 i Kuku$ u Zagrebu za to su vrijeme kovali prve temelje domaćeg trapa pa ih se zato često naziva i pionirima tog žanra. Pod imenom "Undead Squad", u hrvatskoj je prijestolnici trap zvuk radio i sastav Buntai. S dečkima iz High5-a povezali su se preko Swanne pa se zbog toga i njima često pridodaje titula pionira trapa. Osim u Zagrebu, na trapu se punom parom radilo i u Splitu. "Kiša metaka", iako se karakterizira kao gangsta rap grupa, zasigurno je svojim radom, koji je započeo 2011., stvarala dobre temelje za trap.
Danas trapom dominiraju mladi glazbenici
Započeti trap karijeru trenutačno je lakše nego što je to bio slučaj prije deset godina. Veliku ulogu u tome ima i izdavačka kuća Yem, koja "gura" mlade trap izvođače, poput Baksa, Pekiija, Rovlija, ali i grupe SBL i Shotsmo te mnoge druge. Prije se trap glazbeni materijal slao putem linkova na društvenim mrežama ili se puštao na zvučnike ekipi. Danas su tu etablirani trap festivali poput Drita, Lil Drita, Beata na moru itd. te streaming platforme koje pružaju bezbroj mogućnosti slušanja ovog žanra.
Danas je teško zvukovno ograditi trap žanr jer, baš kao i svaki drugi žanr, on se mijenja i razvija ovisno o različitim obolima koji mu svaki pojedinačni glazbenik daje iz dana u dan.
"Trap je i dalje trap, samo što je razlika u tome što su stvari koje mainstream mediji nazivaju trapom većinom pop, dance, čak i house s elementima repanja na pjesmi. Pod trap pakiraju i sve što ima neku modernu produkciju. Ali takve pjesme i rade ljudi koji su prije bili usko povezani s ovim žanrom pa se to automatski sve to smatra trapom", objasnio je za Global Yung Bude, član sastava Buntai.
Glazbeni kritičar Anđelo Jurkas trap žanr pak opisuje malo više kritički.
"Trap kao podvrsta rapa je, kako u svijetu tako i u Hrvatskoj danas, najmlitavije razdoblje glazbenog žanra i metastazirana varijanta ritmičke glazbe uništene vokalnim efektima i autotuneom, koji 90 posto izvođača služi za maskiranje glazbenog netalenta, nerazumijevanje maštovitog korištenja osnova harmonija te maskiranje vlastite atonalnosti“, rekao nam je Jurkas.
No ipak, nisu svi trap izvođači toliko netalentirani. Hiljson Mandela u glazbi je cijeli svoj život. Osim što je član trap sastava Kuku$, član je i benda Prazna lepinja. S ekipom iz Prazne lepinje, Hiljson se okušao u žanrovima kao što su punk, rock, žanr za koji Hiljson nikad ne skriva svoju ljubav, ali i psihodeliji te reggeu. Majka mu je operna pjevačica, pa stoga ne čudi što su mu kao mlađem klasična glazba i opera bile glavne zanimacije. Operu, kao i jazz, Hiljson više ne sluša rado, jer mu se u njima ne sviđa matematičnost i uniformiranost tih dvaju žanrova. Nakon godina mržnje, Hiljson je u intervjuu za za HRT objasnio da je s jazzom i operom sada u tolerantnom odnosu. No ironično je to što i sam svira saksofon, jedan od glavnih instrumenata jazza. U trap je Hiljson uplovio zahvaljujući svojoj ljubavi prema hip hopu i tu je ostao do kraja.
Danas se njegov žanr razvija i evoluira zajedno sa samim trap žanrom, a iz pjesama kao što su "Pa pa pa", "7 ujutro", "Ankaran" s Bibom ili "Tu" s bendom Porto Morto, da se zaključiti da se Hiljson ne boji okrenuti žanrovima kao što su turbofolk, dance ili house.
Zašto je trap tako popularan među mladima?
"I mi smo s 15, 16 godina slušali trap, samo su u našem slučaju tu bili High5, Buntai i Kuku$. To je bio žanr koji su slušali popularni i cool klinci. Ista stvar je danas, s današnjim tinejdžerima. Oni danas imaju Pekija i Baksa i to je njihov cool žanr. Stjecajem okolnosti, Peki i Baks naša su generacija i s 15, 16 slušali su High5 i Kuku$ pa su samim time svoju glazbu stvarali inspirirani njima. Postepeno su dodavali nešto svoje u to i time su stvorili neki svoj hibridni trap", objasnila je dvadesetjednogodišnja DJ-ica Arya Perišić.
Iako Peki ima samo 22 godine, vlasnik je hitova koji danas imaju više milijuna pregleda. Njegova kolaboracija s Gršetom na pjesmi "Mangio Pasta" na YouTubeu ima gotovo 20 milijuna pregleda. "Ganga i Rera", njegova kolaboracija s Vojkom V, pak broji tri i pol milijuna YouTube pregleda. Baks koji će uskoro napuniti 21 godinu, prije tri mjeseca objavio je svoj novi singl "Kiss". Pjesma ima skoro milijun pregleda na YouTubeu. Njegova kolaboracija s Hiljsonom Mandelom na pjesmi "Ljigav" također doseže skoro 500 tisuća pregleda na YouTubeu.
To su mladi momci koji su do nedavno sjedili u školskim klupama i sanjali da jednog dana upoznaju svoje trap idole. Sada s njima rade glazbu i nastupaju na najvećim regionalnim festivalima za čije se karte treba dobro pomučiti kako bi se do njih došlo zbog ogromne potražnje.
"Danas je biti dio glazbene scene puno lakše. A pogotovo trap scene. Imamo izdavačku kuću Yem koja je od današnji trapera stvorila ne samo glazbenike, već čitav trend. A publika se jednostavno promijenila, mladi su izloženiji internetu i sve je dostupnije. Kad zbrojiš dva i dva, logično je da mladi slušaju nešto što im je toliko lako dostupno", nastavila je Arya.
Anđelo Jurkas, glazbeni kritičar smatra da je trap popularan jer su mladi nezainteresirani i ne istražuju stvarno zanimljive izvođače već sisaju i zadovoljavaju se samo onime što im se servira i plasira.
"Kod mladih je baš opala kultura slušanja. Kod novih klinaca javlja se nesposobnost razlikovanja kvalitetnog od popularnog. Kritična masa, ne samo mladih, već i glazbeno nepismenih, ne razlikuje da masovnost ne znači automatski i kvalitetu", smatra Jurkas.
Masovna proizvodnja pjesma, eksponiranost i trend, ali i velika količina mladih, novih glazbenika koji se odlučuju priključiti valu trapa pridodaju opasnosti zasićenja od trapa, koji je danas globalni fenomen. Iako mnogi trap glazbenici eksperimentiraju s drugim žanrovima, baš kako ne bi došlo do zasićenja publike jedno te istim zvukom, postoji i druga strana te medalje. Ne bore se glazbenici samo sa zasićenjem publike.
"Sami glazbenici zasitili su se trapa pa rade neke nove smjerove koje se onda svejedno naziva trapom zato što su se ti glazbenici prije bavili tim žanrom. Svakako mislim da neki elementi tog žanra i dalje ostaju popularni, dok se drugi mijenjaju kao što je oduvijek prisutno u glazbi", konstatira Yung Bude.
"Vjerujem da će doći do zasićenja. Ali baš kao što se i trendovi odjeće vraćaju s godinama, vraća se i trend glazbe. Trap izađe iz mode, a onda se za par godina pojavi netko tko će trap opet vratiti u trend. I tako opet u krug", zaključila je Arya Perišić.
