U svakom je ‘zbogom‘ skriven tihi ‘dobrodošao‘ glavna je poruka serijala Rast(anak) čija će prva epizoda biti dostupna na web stranici 16. listopada. Rast(anak) je projekt koji pokušava prikazati da su rastanci sastavni i neizbježni dio života. Studentica Laura Pribanić koja je na 2. godini Produkcije audiovizualnih i multimedijskih projekata na Akademiji dramske umjetnosti htjela je ovim projektom pokazati da su rastanci samo novi počeci.
Miješanje psihološkog i iskustvenog djelovanja
Inspiraciju za projekt Pribanić je dobila nakon što su joj dvije bliske prijateljice prošle kroz traumatične rastanke. To ju je potaklo na razmišljanje kakve sve rastanke ljudi kroz život doživljavaju. Ideja joj je bila da te uobičajne i očekivane rastanke kombinira s rastancima koji na prvu nisu vidljivi i ne shvaćaju se kao rastanci kao takvi. S obzirom na to da je u tom trenutku proučavala psihologiju i psihoterapiju, odlučila je serijalu dodati i podcast koji će se fokusirati o psihološkom, a ne samo o iskustvenom djelovanju.
"Mislim da je dobro imati iskustveni dio, ali sam htjela da projekt ima i drugu svrhu osim iscjeljujućeg ili katarzičnog djelovanja. Htjela sam da dobije nešto konkretno u smislu nekih indirektnih savjeta i nekakvih stručnih odnosno objektivnijih stajališta", kazala je Pribanić.
Nije slučajno odabrano da bude sedam epizoda u serijalu. Kada se krenuo razvijati koncept serijala nije se u startu znalo koliko će biti epizoda. Redateljica je otkrila Kubler-Ross koji govori o stadijima žalovanja. Taj model bio je nit vodilja u strukturi odnosno u broju epizoda i u vizualnom pristupu. Svakom protagonistu dodijeljena je jedna od tih sedam faza žalovanja, rekla je Pribanić.
Nasljedstvo Rast(anka)
Ciljana publika projekta su mladi od 19 plus godina, ali Pribanić smatra da se svatko, bez obzira na godine, može pronaći u jednoj od priča iako možda nije doživio taj tip rastanka. Priče stvaraju dozu osjećajnosti i empatije s kojima se gledatelj može povezati ili prepoznati. Ideja je da te priče mogu biti korisne za buduće rastanke, nadodaje Pribanić.
"Dosta tih rastanaka koje proživljavamo ne percipiramo ih kao da su to rastanci jer se na nekakvoj mikrobazi rastaješ od banalnih stvari. Evo izgubila sam traper jaknu koji sam kupila, ne znam, u Sarajevu u neko vrijeme kad mi je bilo jako lijepo u njoj. Mislim to je na jednoj razini kao rastanak jer nije do stvari nego do značenja te stvari. Doživljavamo raznorazne rastanke na dnevnoj bazi i sastavni su dio života, a kada to prihvatimo i prestanemo izbjegavati postat će nam lakše", Pribanić je komentirala za kraj.
Publika se poistovjetila s pričama
Publika je bila opčarana projekcijom. Hvalile su se scene i originalne priče te je svatko ima najdražu epizodu. Neki su se poistovjetili s pričom zato što su prošli kroz slično, dok se drugima svidio koncept epizode.
"Svaka priča je zanimljiva, pogotovo kad je dokumentarna i kad je tako ispričana, vrlo kratko, a puno priča tj. puno priča od jednom. Vidite što ljudi doživljavaju i na koji način se ustvari rastaju od svega u životu, a ovo je samo jedan dio rastanka koji je prikazan. Mi kroz živote imamo puno više rastanaka tako da je to iskustvo života koje je predivno vidjeti iz kuteva drugih ljudi", rekao je Krunoslav Jagolo nakon pogledanog.
Jone Ivanović, student treće godine montaže na Akademiji dramske umjetnosti, koji je sam sudjelovao u projektu, nahvalio je način snimanja. Način na koji je snimljen puno približava publici cijeli taj emocionalni dio koji bi se i trebao istaknuti, spomenuo je.
Nakon dvije godine snimanja projekta Rast(anak), Pribanić je odlučila uzeti pauzu. Projekt koji je započeo kao diplomski rad na putu je micanju stigmatizacije psihoterapije te prihvaćanju rastanaka iako su bolni.
