Posljednjih godina u Hrvatskoj sve se više osjeća rast cijena te općeniti porast troškova života. Prehrambene namirnice, režije, prijevoz i osnovne usluge postaju sve skuplje što pogađa svakodnevni život građana. Takvi trendovi utječu i na studente. Veliki dio studentskog budžeta troši se upravo na osnovne potrebe kao što su prehrana, prijevoz i stanovanje. Uz ograničene prihode od džeparaca ili studentskih poslova, rast cijena hrane i ostalih svakodnevnih troškova poprilično otežavaju studentski život.
Da bismo bolje razumjeli kako inflacija oblikuje živote mladih i njihove svakodnevne troškove, proveli smo anketu među studentima različitih godina i iz različitih gradova. Pitali smo ih o njihovim navikama kupnje, visini mjesečnog džeparca, rade li uz studij te na koje načine prilagođavaju svoj budžet rastu cijena. Osim ankete, pokušali smo i sami preživjeti mjesec dana s prosječnim studentskim budžetom.
Inflacija koja raste i studentski život koji ostaje isti
Prema najnovijim podacima godišnja stopa inflacije u siječnju ove godine iznosila je oko 3,4 posto, pri čemu su cijene hrane, pića i duhana porasle za oko tri posto, a usluge čak 7,2 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Podaci Državnog zavoda za statistiku pokazuju da je inflacija u Hrvatskoj u 2025. bila relativno visoka, s godišnjim rastom cijena koji se kretao između otprilike 3,5 posto i 4,5 posto, a najviše su rasle cijene hrane i usluga, dok su cijene energije i drugih dobara varirale.
Rast cijena hrane jedna je od najvažnijih stavki za potrošače. Generalno cijene hrane bilježe kontinuirani rast, a u 2025. godini su često rasle brže od prosječnih cijena potrošačkih dobara, ponekad i na razini većoj od šest do sedam posto na godišnjoj razini.
Procjene pokazuju da će u 2026. hrana nastaviti poskupljivati i nadmašivati prosjek cijena u Eurozoni, što dodatno opterećuje troškove života i stavlja poseban pritisak na one s ograničenim financijskim mogućnostima, poput mnogih studenata.
Što kažu studenti?
Ispitanici u našoj anketi bili su studenti preddiplomskih i diplomskih studija, s različitih godina i iz različitih gradova. Pitali smo ih o njihovim navikama stanovanja, financijama, kupnji namirnica i generalno o utjecaju inflacije na njihov svakodnevni život.
Preko 60 posto od 70ak ispitanih studenata se zbog fakulteta moralo preseliti iz svog rodnog mjesta. Među njima, njih 65 posto živi u unajmljenim stanovima, dok ostatak živi u studentskom domu, što ukazuje da studenti često moraju prilagođavati svoje troškove novim okolnostima.
Preko 70 posto ispitanih studenata prima redovan ili povremeni mjesečni džeparac od svojih roditelja, dok samo pet posto ovisi o vlastitom radu. Od njih, otprilike 47 posto prima između 200 i 400 eura mjesečno, dok 40 posto prima manje od 200 eura, a samo dva posto prima više od 400 eura mjesečno. Uz to, većina studenata dodatno zarađuje, bilo to kroz studentske poslove, honorarne angažmane ili sezonske poslove. Samo 20 posto ispitanika ne radi. Iz ovih podataka, vidno je da mladi kombiniraju roditeljsku pomoć i vlastiti rad, a svoj ušteđeni novac, kako navode, najčešće troše na kave, izlaske i putovanja.
Na pitanje što bi im najviše pomoglo u borbi s rastom cijena, jedan od studenata istaknuo je potrebu za "fleksibilnijim radnim vremenom studentskih poslova, češćim stipendijama i više studentskih popusta", ali i za ono što smatra ključnim "smanjenje cijena najma stanova".
Hrana poskupljuje brže od plaća i studentskih primanja
Iz ankete je vidljivo da studenti najviše novaca troše na hranu, koja im čini najveći dio mjesečnog budžeta s obzirom na to da većina studenata, uz povremeno posjećivanje menze, ipak zbog različitih razloga kuha kod kuće. Većina ispitanika smatra da im trenutačni prihodi pokrivaju sve njihove potrebe uz povremene financijske izazove. Međutim, na pitanje o tome kako je studiranje izgledalo unazad pet do 10 godina, velika većina smatra da je financijski bilo lakše i pristupačnije. Također, veliki broj ispitanika tvrdi da je inflacija već utjecala na njihove studentske navike što ih je uglavnom potaknulo na štednju, ali i pametniji izbor proizvoda pri kupnji.
Najviše osjećaju poskupljenje na prehrambenim proizvodima poput maslaca, jaja, sira, ali ističu cigarete, gorivo i deterdžente kao proizvode koju su znatno poskupjeli u zadnje vrijeme. Zbog rasta cijena, najčešće štede na odjeći, kavama, izlascima i kozmetici. Tvrde da studentski rad nije apsolutno nužan, ali smatraju da značajno olakšava financijsku stabilnost te smanjuje opterećenje roditeljima.
Mjesec dana preživljavanja s 200 eura
Anketa je pokazala kako studenti doživljavaju rast cijena, ali ipak, brojke same po sebi ne mogu u potpunosti dočarati stvarnu situaciju. Kako bi se ti podaci stavili u konkretan kontekst, pokušala sam živjeti s ograničenim studentskim budžetom od 200 eura mjesec dana.
Odlučila sam voditi detaljno mjesečno praćenje vlastitih troškova, kako bismo vidjeli možemo li ostati unutar, u anketi navedenog, minimalnog studentskog budžeta od 200 eura. Praćenje je obuhvatilo razdoblje od početka siječnja, odmah nakon blagdana, do početka veljače i ispitnih rokova. Fokus je bio isključivo na svakodnevnim studentskim izdacima, ponajprije na kupnji namirnica i osnovnih potrepština, a nije uključivao troškove stanovanja ni režija.
Tijekom tog razdoblja, obavila sam tri veće kupovine. Prva, 9. siječnja, iznosila je 27,75 eura i uključivala osnovne namirnice poput jaja, mlijeka, sira, salame, kruha, maslaca te voća i povrća. Sljedeća veća kupnja, 14. siječnja, bila je sličnog sadržaja i iznosila je 35,54 eura. Treća, ujedno i najskuplja, obavljena je 27. siječnja u iznosu od 46,23 eura, a uz uobičajene namirnice uključivala je i piletinu, puretinu te krumpir. Ukupni trošak u mjesec dana na velike kupovine iznosio je 109,52 eura.
Osim planiranih većih kupovina, tijekom mjeseca sam imala i niz manjih, usputnih troškova u trgovinama. Te su kupnje ukupno iznosile 27,27 eura. Jedini odlazak u drogeriju bio je 10. siječnja, kada sam kupila osnovne higijenske potrepštine u vrijednosti od 9,35 eura. Na ispis skripti potrošila sam dodatnih 13 eura. Kao neizbježan dio studentskih troškova, ubrojila sam i kave zbog čestih pauza između predavanja, a u tom sam mjesecu na njih potrošila oko 20 eura. Zbrojem ovih izdataka i troškova velikih kupovina, ukupni potrošeni iznos je porastao na 179,14 eura, što ostavlja nešto više od 20 eura za sve ostale potrebe.
U ovu računicu nisu uključeni neki troškovi koji nisu osnovni, ali su u praksi česti i kod mene i kod većine studenata. Tako sam u mjesecu dva puta bila u kinu što je ukupno iznosilo 21,38 eura, a oko 30 eura sam potrošila na manikuru. Među potencijalnim mjesečnim troškovima nalazio se i mjesečni pokaz za javni prijevoz, koji u Zagrebu iznosi 13,27 eura, kao i teretana, gdje studentska članarina iznosi 22,50 eura mjesečno.
Ova računica pokazuje mjesec bez večernjih izlazaka, bez većih društvenih troškova, što dodatno pokazuje koliko i relativno "mirni" mjeseci mogu biti financijski zahtjevni za studente. Većina iznosa odlazi na hranu, higijenu i sitne svakodnevne troškove, a prostora za dodatne aktivnosti gotovo da i nema.
Kada se uračunaju i povremeni, ali realni izdaci poput prijevoza, ili teretane, postaje jasno da današnji studentski život često prelazi ono što se smatra minimalnim budžetom. Rast cijena tako studente, ali i ostale mlade, stavlja u poziciju stalnog prilagođavanja i odricanja.
