Gotovo 20 godina igranja za hrvatsku rukometnu reprezentaciju proletjelo je u trenu. Od 2007. godine Domagoj Duvnjak nastupao je u najdražem dresu, a 276 nastupa i 821 pogodak kasnije, legendarni srednji vanjski odlučio je reći zbogom hrvatskim navijačima.
Rođen je u Đakovu 1. lipnja 1988. godine. Od najranijih dana rukomet mu je bio utkan u DNK. Njegov otac Ivan bio je rukometni trener u RK Đakovo, a onamo mu se znao pridružiti i Domagoj kada je bio dijete. Zbog toga mu se rukomet ubrzo jako i svidio, a upravo je Domagojev otac bio onaj koji je prepoznao njegov talent za sport.
"Bio je svestran u sportovima, odličan i u nogometu, a vidjelo se da će, zahvaljujući fizičkim predispozicijama, dugačkim ekstremitetima i usklađenosti, biti uspješan. Sve ostalo je stvar mukotrpnog rada i treninga", ispričao je jednom prigodom Ivan Duvnjak.
Domagojevom interesu za rukomet pridonio je i ostatak uže i šire obitelji – majka, sestra, bratić i stric također su ga trenirali, stoga je, kako i sam kaže, rukomet uvijek bio obiteljski sport.
Dok je bio dječak, njegov djed Marko obećao mu je dati 50 kuna za svaku loptu koju oduzme protivničkim igračima na utakmici. Trošak je zasigurno bio poveći jer se Duvnjak brzo iskazao svojim obrambenim sposobnostima te izvrsnom igrom prednjeg u 5-1 obrani.
"Bio je jedan od mojih najvećih obožavatelja. Kad sam počeo igrati, obećao mi je 50 kuna za svaku ukradenu loptu. Meni je to bio mali, dodatni motiv u svakoj utakmici. Iako sam ga koštao puno novca, vjerujem da nikad nije požalio. Možda mi je od tada ostala vještina krađe lopti", izjavio je jednom Duvnjak za Europsku rukometnu federaciju (EHF).
Osnovnu školu završio je u Đakovu. Bio je odličan učenik, a najdraži predmet bio mu je, dakako, tjelesni odgoj. Srednju školu upisao je također u Đakovu, no u četvrtom razredu preselio se u Zagreb te ondje upisao IX. gimnaziju, gdje je ispite polagao dopisno. Nakon mature, Domagoj je razmišljao o upisivanju Kineziološkog fakulteta, no sportske obveze mu to nisu dopustile. Život je Domagoja Duvnjaka odveo pak u drugom smjeru – ka profesionalnom bavljenju rukometom.
Dobitnik brojnih priznanja i medalja
Debi u hrvatskoj Premijer ligi ostvario je već sa 16 godina u dresu RK Đakovo. Nakon dvije sezone preselio se u Zagreb, gdje je u razdoblju od 2006. do 2009. s klubom osvojio tri naslova prvaka Hrvatske, kao i tri hrvatska Kupa. U tom razdoblju dosanjao je prvi veliki san svakog sportaša – nastup za hrvatsku seniorsku reprezentaciju. Premda je dotad s mlađim selekcijama već osvojio nekoliko odličja, primjerice svjetsko srebro i broncu s U-19 i europsko zlato s U-18 reprezentacijom, prava berba medalja u hrvatskom dresu za Duleta tek je slijedila.
Svoje prve seniorske minute za Hrvatsku reprezentaciju Duvnjak je odigrao na svjetskoj smotri u Njemačkoj 28. siječnja 2007. protiv Španjolske, kada se također prvi puta upisao u strijelce, postigavši jedan pogodak. Tada naizgled običan dan, pokazalo se, bio je početak jedne nezaboravne rukometne bajke. Svojim liderskim sposobnostima, nevjerojatnom igračkom inteligencijom i velikom požrtvovnošću zavrijedio je kapetansku titulu u sezoni 2016./2017. U svojoj bogatoj karijeri osvojio je i brojne individualne nagrade poput onih za najboljeg sportaša Hrvatske 2020., MVP-a Europskog prvenstva te iste godine, ali i najboljeg rukometaša svijeta u izboru Međunarodnog rukometnog saveza 2013. godine. No, Domagoj Duvnjak uvijek je u prvi plan stavljao momčad, pa je tako igranje za reprezentaciju za njega bila posebna čast.
No, Duletova reprezentativna karijera nije uvijek bila bezbrižna, puna veselja i slavlja – bilo je tu ponekad i suza, bolnih poraza i teških ozljeda, no on je iz svega toga uvijek izlazio jači te kao pravi kapetan svoju momčad stavljao iznad sebe, svojih interesa, pa i svojega zdravlja.
Njemačka – mjesto gdje je Duvnjak ostavio dubok trag
U dosadašnjoj karijeri Duvnjak je nastupao za još dva kluba. Njemački prvoligaš HSV Hamburg doveo ga je u svoje redove 2009. godine. Bio je to dobar iskorak za njegovu karijeru jer je u pet godina ondje s klubom osvojio pet trofeja, a šlag na tortu bila je i osvojena Liga prvaka 2011. godine. No, još veći trag od onog u Hamburgu, ovaj Đakovčanin ostavio je u njemačkom gradu – Kielu, gdje za istoimeni klub igra već 11 godina. U njegovom dresu postigao je najveće klupske uspjehe koji su kulminirali dugoočekivanim osvajanjem Lige prvaka 2020. godine. Premda je Duvnjak umirovio svoj reprezentativni dres, na radost navijača i uprave, u Kielu će ostati barem do iduće godine.
"Dule je nezamjenjiv, on je vođa ove momčadi na parketu i u svlačionici. Radi se o kapetanu kakvog se samo može poželjeti, stoga mogu reći kako smo svi sretni što se suradnja nastavlja na dodatnu godinu", nedavno je izjavio Viktor Szilagyi, sportski direktor Kiela.
Ovaj nezamjenjivi organizator igre, vrsni strijelac i bitan kotačić u obrani ekipe ne oduševljava samo na sportskim terenima, već i u privatnom životu kojega drži podalje od očiju javnosti, gdje ga prijatelji i bližnji opisuju kao skromnog i poniznog čovjeka. Suprugu Luciju upoznao je tijekom srednje škole u Đakovu, a vjenčali su se u listopadu 2019. godine. Otac je troje djece: četverogodišnjeg sina Šime, dvogodišnjeg sina Jure te jednogodišnje kćeri Ane Maris.
"Nemamo nikakvu pomoć. Moja Lucija sve to herojski odrađuje. Troje male djece nije lako, pogotovo kad mene nema, a to je često. Riječima ne mogu opisati koliko mi oni znače. Oni su mi sve. Bez njih ja ne bih uspio u sportu", kazao je Domagoj, koji je naglasio da je na svoju obitelj ujedno i najponosniji.
Oproštaj na poseban način
Na svom kontu, u hrvatskom dresu, Duvnjaku će ostati zapisano devet seniorskih medalja, uključujući olimpijsku broncu u Londonu 2012. i brojna odličja s europskih i svjetskih smotri. I ovogodišnje siječanjsko svjetsko srebro dugo će ostati u sjećanju jer je, ujedno, označilo i kraj reprezentativne karijere neponovljivog kapetana. Savez je, napomenimo, priredio njemu, Ivanu Pešiću i Igoru Karačiću veličanstven svečani oproštaj nakon nedavne domaće utakmice protiv Češke, čime je spušten zastor na ovu uistinu posebnu priču velikog sportaša, ali i čovjeka, našeg Domagoja Duvnjaka.
