
Prije nekoliko godina, padel bi većini studenata zvučao kao tipfeler s obzirom na to da ga tek početno slovo razlikuje od poznatog proizvođača alkoholnih pića. Danas je to sport koji sve češće puni sportske terene, studentske rasporede – i Instagram storyje. Pojavio se tiho, ali uporno, i ušao u svakodnevicu sve većeg broja mladih u Zagrebu, Splitu i drugim gradovima. Među prvima koji su ga prigrlili – studenti.
Zašto baš padel? Jer nije zahtjevan kao tenis, ali je dinamičniji od ping-ponga. I što je možda najvažnije – uvijek se igra u paru. Kombinacija rekreacije i druženja u isto vrijeme.
"Padel je sam po sebi mlad sport. Zadnjih pet do deset godina postaje globalno prepoznat, a prije dvije godine ekipa i ja odlučili smo probati – svidjelo nam se i nismo pogriješili", kaže Vito Tomas, student novinarstva na Fakultetu političkih znanosti.
Tomas je prethodno godinama rekreativno igrao tenis, ali priznaje da se to s vremenom istrošilo. Padel mu je, kaže, bio osvježenje. "Htjeli smo nešto novo, a opet blisko onome što već znamo. Sličan je tenisu, ali opet dovoljno drukčiji da te navuče", rekao je.
Njegov kolega s faksa Niko Matičević, prvi je put zaigrao na poziv prijatelja iz djetinjstva. "Zanimljivo mi je bilo što ga je puno jednostavnije igrati od tenisa – i kondicijski i tehnički. Najčešće igram s kolegama s posla, a najviše mi služi kao opuštanje", kaže Matičević.
Sport za svakoga – barem na početku
Jedna od glavnih prednosti padela je njegova pristupačnost. Nisu potrebne godine treninga da bi se uživalo u igri, a pravila su jednostavna i lako shvatljiva.
"Bio sam na terminima s ljudima koji nikad nisu držali reket u ruci, a na kraju su igrali sasvim solidno. Svako ga može savladati u pet-deset minuta", objašnjava Tomas.
Upravo ta kombinacija jednostavnosti i dinamike razlog je zašto je sport ušao u studentski krug. Nije zahtjevan poput tenisa, ali ni pasivan kao stolni nogomet. Igra se u parovima, pa je uvijek prisutan i društveni aspekt. A kako kaže Tomas, smiješnih situacija ne nedostaje:
"Padneš, zabiješ se u staklo, pogodi te loptica... Sve je to dio igre. Tereni često imaju kamere pa kasnije možeš pogledati meč i izvući najzanimljivije trenutke. Imam cijeli folder takvih isječaka na mobitelu", rekao nam je Tomas, i pružio iz tih isječaka nekoliko fotografija koje donosimo u tekstu.
Matičević je imao i malo ekstremniji trenutak. "Najviše mi je u pamćenju ostalo kad me loptica pogodila ravno u glavu. Morao sam uzeti pauzu, ali sad se tome smijemo", rekao je.
Zabavno – ali ne i jeftino
Iako se padel sve više reklamira kao "dostupan" sport, studentskom džepu cijene nisu baš bliske. Cijena termina, najčešće za sat i pol, kreće se oko 40 eura – što se s četiri igrača dijeli, ali kad se pribroji najam reketa i piće nakon igre, račun zna narasti.
"U Splitu je sat i pol 40 eura, a ako igramo četvero, to je deset po osobi. Ali često treba i reket, pa dođe i 50 eura ukupno. Kad još sjedneš na piće poslije, zna doći i do 15–20 eura po glavi", kaže Tomas.
To, naravno, utječe na učestalost igranja. "Ne idem prečesto, upravo zbog cijena. Možda jednom ili dvaput mjesečno. Ali svaki put se isplati – rekreacija i socijalizacija na jednom mjestu", govori Tomas.
Osim cijene, izazov zna biti i dostupnost termina. "U Zagrebu i Splitu znam možda dva-tri mjesta s padel terenima. Cijeli grad želi igrati, a trebaš rezervirati i tjednima unaprijed", zaključio je Tomas.
Više od prolazne mode
Iako se još ne može uspoređivati s popularnošću nogometa ili košarke, padel je uspio pronaći svoju nišu – pogotovo među studentima koji traže alternativu uobičajenim oblicima rekreacije. Bez previše komplikacija, s laganim pravilima i društvenim karakterom, padel je postao svojevrsni "sport za sve" – barem dok ne dođu ispitni rokovi i termin postane luksuz.