Studenti u Hrvatskoj varaju na ispitima više od svjetskog prosjeka, a to dokazuje činjenica da tri četvrtine studenata u Hrvatskoj nepoštenjem stječe diplomu i to najčešće plagiranjem, prepisivanjem, lažnim predstavljanjem i korištenjem tuđih radova bez navođenja izvora. Prema rezultatima istraživanja objavljenih u radu Akademska čestitost studenata – preduvjet gospodarskog razvoja, gotovo 81 posto studenata vara na ispitu, a čak 87 posto njih plagira radove. Rezultate je predstavio autor rada Rudolf Kiralj na konferenciji "Koliko nas brine akademsko (ne)poštenje studenata?" u organizaciji Agencije za znanost i obrazovanje.
Razlika između svjetskog prosjeka nepoštenja i hrvatskog je velika. Viši predavač na studiju sestrinstva Veleučilišta u Bjelovaru, Rudolf Kiralj navodi kako Hrvatska spada pod post-komunističke države Istočne Europe i Euroazije jer s njima ima zajedničke karakteristike, a jedna od njih je mentalni sklop.
Prepisivanjem do diplome
"Jedna od spomenutih karakteristika je i prilično visoka stopa studentskog nepoštenja, u rangu sa svjetskim prosjekom ili nešto iznad njega, sa shvaćanjima kao da taj fenomen i nije nešto loš, to znači 'snalaženje' i dapače, čak nešto pozitivno. To je ukorijenjeno u tim kulturama kroz mnogo generacija, s time se počinje već od malih nogu, u obitelji i u vrtićima", tvrdi Kiralj.
Inverzija vrijednosti studentskog nepoštenja dogodila se krajem 1990-ih i krajem 2000-ih godina. Kiralj tvrdi kako je u doba kad je on studirao akademskom nepoštenju pribjegavalo možda 30 posto studenata, a danas manjina koja to ne radi proglašena nenormalnom i nepopularnom. Nadodaje kako ljudi ne vide posljedice današnjih trendova u sadašnjem, ali i budućem društvu.
Karla Vujčić studentica na Filozofskom fakultetu smatra kako je problem što ljudi upisuju fakultete koji ih ne zanimaju kako bi imali diplomu. Također, navodi i kako je problem u mentalitetu jer neki smatraju kako su bez faksa nitko i ništa.
"Ljudi upisuju fakultete koji ih ne zanimaju čisto da imaju neku diplomu pa posežu za varanjem na ispitima kako bi sa što manje muke došli do te diplome. Isto tako je problem što se veći naglasak stavlja na ocjene nego na usvajanje znanja, pa će naravno svi iskoristiti svaku priliku da dobiju što bolju ocjenu", tvrdi Karla.
Nedovoljno izrečenih sankcija
Problem tako velikog postotka plagiranja i varanja na ispitima jest nekažnjavanje studenata u takvim situacijama. Svaki fakultet ima svoje propise i akte koji služe za sankcioniranje, kontrolu i prevenciju studentskog nepoštenja. No, malo toga se provodi u praksi, a dokle god postoji takva situacija, pomaka ne može biti.
"Jedan od razloga povećanja prepisivanja je zasigurno i činjenica da kada se pojedinca uhvati u tome naumu ne predstoji mu nikakva ozbiljna kazna, eventualno negativna ocjena iz ispita koju može ispraviti. Dugoročna kazna ne postoji, stoga često učenici biraju lakši put do odlične ocjene upravo zato što i ako budu uhvaćeni neće doći do nikakvih rigoroznih posljedica", ističe Jelena Drobnjak, studentica na Fakultetu hrvatskih studija.
Postoje razne stegovne mjere za suzbijanje studentskog nepoštenja. Moguće je dobiti opomenu pred isključenje u slučaju teških povreda studentskog integriteta, kao što su varanje na ispitu, plagiranje, krivotvorenje dokumenata i slično. Nastavkom radnje bilo kojeg dodatnog oblika nepoštenja, student može i bit će isključen iz svoje visokoškolske ustanove.
"Sankcioniranje je bitno, jer inače ispada da se može biti nepošten i time će se profitirati, dok pošteni i koji vrijedno uče mogu čak postići niže formalne uspjehe nego nepošteni", ističe Kiralj.
Nepoštenje donosi gubitke
Kiralj naglašava da postoji društvena i povijesna odgovornost svih, i studenata i osoba koje su odgovorne za rad s njima. Ako je akademski integritet povrijeđen, netko u društvu će time biti oštećen i imati gubitke. Prvi gubitak je uloženi novac u studij jer osoba nije stekla znanja i vještine koje garantira diploma, već će rad biti nekvalitetan i rizičan. Drugim gubitkom smatra se naučeno nepoštenje jer smatra kako će ga osobe koristiti na radnom mjestu, a to je jedan od generatora raznih društvenih nepravilnosti i nepravdi, korupcije, pa čak i kriminala.
"Svi gubici se ne mogu lako konkretizirati, ali dovesti će do zaostajanja u razvoju zemlje, raznih lokalnih kriza i loših uvjeta života. Ako na jednom kraju netko nešto loše učini, na drugom kraju može biti da će netko stradati, izgubiti zdravlje ili život, priliku da ima normalan život i da napreduje", smatra Kiralj.
Studentska nepoštenja rastu s vremenom, nasljeđuju se s generacije u generaciju i to ide u nedogled. A trenutnim tijekom nijedna generacija neće stati već postoji prijetnja od sve većeg povećanja razine nepoštenja.
"Zamislite samo, da skoro svi budu nestručnjaci, nekvalitetni, skloni varanju i plagijatima, kako uopće ekonomija neke zemlje može funkcionirati, kao i sve njezine institucije, te kakav je život u takvoj zemlji", pita se Kiralj.
Akademsko nepoštenje u Hrvatskoj iznad prosjeka je i sve je učestalije u odnosu na ostale države u svijetu. Prosjek studentskog nepoštenja na svjetskoj razini prije pandemijske krize do 2018. godine iznosio je 44 posto, a od ove godine on je porastao na gotovo 68 posto. Tako u Kanadi nepoštenje iznosi šest posto, u SAD-u četiri posto, a u Švedskoj samo jedan posto.
Piše: Brankica Ledinski
