Početkom nove 2026. godine, situacija između Venezuele i SAD-a je eskalirala. Akcija je započela zračnim napadima američke vojne postrojbe na Caracas. Napad je finaliziran uhićenjem venezuelanskog predsjednika Nicolasa Madura i njegove supruge Cilije Flores, te njihovim izručenjem zakonodavstvu SAD-a, kako piše Politico. Promatrajući ovaj čin, svakako se može naslutiti da se radi o povredi suvereniteta, kao i zanemarivanja međunarodnog prava.
S druge strane, međunarodne odnose često oblikuje logika moći prema kojoj jači akteri afirmiraju vlastite interese. Iako ovaj sukob traje već neko vrijeme, od američkih napada na venezuelanske brodove u Karipskom moru pa sve do uhićenja Madura, postavlja se pitanje zašto je došlo do ovakve kulminacije između ove dvije zemlje?
Motivi američko-venezuelanskog sukoba
Američki predsjednik Donald Trump više je puta istaknuo tijekom trajanja sukoba, da glavni problem zapravo leži u razvitku narkotrafikantske mreže koja potječe iz Venezuele. Iako promatrajući položaj ove latinoameričke države u kontekstu razvoja logistike krijumčarenja narkotika, važno je naglasiti da je Venezuela zapravo tranzitna točka u distribucijskoj mreži kokaina koji dolazi iz Kolumbije.
Suprotno tomu, prema navodima The Independenta najveći uzročnik smrti u Americi izaziva sintetička droga fentanil koja dolazi iz Meksika. Stoga se Trumpova interpretacija problema droge kao glavnog razloga sukoba dovodi u sumnju.
S druge strane, važno je u obzir uzeti i geopolitički položaj Venezuele te činjenicu da se radi o državi koja posjeduje najveće rezerve nafte na svijetu. Svakako se može pretpostaviti da je upravo nafta kao vrijedno fosilno gorivo jedan od vodećih čimbenika zbog kojeg Venezuela ostaje u fokusu američke vanjske politike. O tome, koliko je nafta važan strategijski faktor u sukobu između SAD-a i Venezuele govori i profesorica s Fakulteta političkih znanosti, Lidija Kos-Stanišić.
"Smatram da je nafta bila jedan od razloga koji je utjecao na utjecao na odluku o američkoj akciji. Predsjednik Trump ne skriva da su nacionalni interesi SAD-a, između ostalog, energenti i dobro susjedstvo. SAD su država koja je od samih početaka bila ključna za razvoj naftne industrije u Venezueli. Imali su koncesije i zauzvrat su Venezueli plaćali određeni postotak dobiti", rekla je Kos-Stanišić.
Nadalje, jedan od važnijih pokretača aktualne političke eskalacije proizlazi iz održavanja strateških odnosa Venezuele s Kinom i Rusijom. Pri čemu je Kina kao američki rival tijekom godina bila jedan od glavnih kupaca venezuelanske nafte, kako prenosi BBC. Svakako, ovu politički nestabilnu situaciju dodatno opterećuje i autoritarni Madurov režim koji se ne uklapa u širi kontekst američkih nastojanja usmjernih na kontrolu zapadne hemisfere poznate kao Donroeva doktrina, kako prenosi Time.
Autoritarna vladavina Nicolasa Madura
Mandat Nicholasa Madura u trajanju od 13 godina često se interpretira kao period uništavanja demokratskih vrijednosti u kontekstu venezuelanskih institucija. Takvo gledište dijeli i profesorica Kos-Stanišić koja detaljnije objašnjava glavna obilježja i strukturu Madurove autoritarne vladavine.
"Vladao je uz pomoć vojske koja je upravljala gospodarstvom i strateškim resursima. Predsjedao je razdobljem velike gospodarske krize uzrokovane socijalističkim upravljanjem privrede i padom cijena nafte na međunarodnom tržištu, što je vodilo kroničnom nestašicom osnovnih potrepština i i lijekova, represijom nad opozicijom te je Venezuelu iz defektne demokracije odveo u autokraciju kojom je diktatorski vladao", rekla je Kos-Stanišić.
Američki predsjednik Trump je u jednom od svojih obraćanja, kako prenosi The Guardian, naglasio da će Sjedinjene Američke Države preuzeti vodstvo nad Venezuelom. Nedugo zatim, na mjesto predsjednice Venezuele postavljena je bivša potpredsjednica Madura, Delcy Rodríguez. Profesorica Kos-Stanišić osvrnula se na brzu promjenu vlasti u Venezueli.
"Mislim da je Trump ocijenio da je opozicija trenutačno raspršena po svijetu i nije prikladna za vođenje države, za razliku od predsjednice, Delcy Rodríguez. Ona bi u dogovoru sa suradnicima trebala osigurati da vojska i policija ne izlaze na ulicu, te surađivati sa SAD-om oko oživljavanja ekonomije, osobito sklapanja novih sporazuma s američkom naftnom industrijom", zaključila je Kos-Stanišić.
Promatrajući retoriku administracije Donalda Trumpa može se pretpostaviti da se invazivna vanjskopolitička praksa neće zaustaviti samo na Caracasu. Naprotiv, i druge zemlje poput Kolumbije, Meksika i Kube također su u opasnosti od mogućih eskalacija u odnosu sa SAD-om. Vidljivo je da američke ambicije poprimaju imperijalistički predznak. Upravo zbog navedenog, jasno je da SAD teži potpunoj uspostavi kontrole u zapadnoj hemisferi.
