Na Fakultetu političkih znanosti u organizaciji Diplomatskog kluba i Studentskog zbora održala se panel rasprava “Meta: Venezuela“. Sugovornici su bili dr.sc. Lidija Kos Stanišić, redovita profesorica na Fakultetu koja se kroz cijelu karijeru bavi temama globalnog juga i Latinske Amerike te izv.prof.dr.sc. Petar Popović, stručnjak za međunarodne odnose. Raspravu je vodio predsjednik Diplomatskog kluba Fakulteta političkih znanosti Mak Ostojić, a publici je na kraju otvoren prostor za postavljanje pitanja.
Nafta nije jedini razlog
Raspravu je otvorila profesorica Kos Stanišić s objašnjenjem da za američku intervenciju postoji više faktora koji su utjecali na ovakav ishod, ističući veličinu nalazišta nafte u Venezueli kao jedan. Dodala je da se ovaj slučaj intervencije Sjedinjenih Američkih Država zbog toga što predsjednik države ne pokušava sakriti svoje tendencije za osvajanjem energenata i resursa, iako kao zavjesu koristi borbu protiv “narkoterorizma“.
Kos Stanišić govori kako bi “SAD opet volio biti hegemon hemisfere, budući da je u posljednjih 20 godina izgubio tu ulogu“, a napad na Venezuelu je jedan od pokušaja ostvarenja tog cilja. U skladu s time, Sjedinjene Države su krajem prošle godine objavile novu Strategiju nacionalne sigurnosti kojom se, po riječima Kos Stanišić, vraćamo u 19. stoljeće.
Koliko je održiva Trumpova politika?
Profesor Popović pojasnio je da trenutačni predsjednik SAD-a vodi antiliberalističku politiku dodajući da se protiv autoritarnih režima ne može boriti liberalnim sredstvima. Popović je naveo da se takav ustroj očituje i kroz carinske politike čime se želi postići vazalizacija Europe kako bi se ostvario “Inverzni Marshallov plan“.
Po njemu je glavni cilj europska reindustrijalizacija Amerike kako bi mogle proizvesti oružje kojim bi se Europa branila u slučaju ruskog napada. Profesor ovo vidi kao jedini način da se Amerika konsolidira u sistemu koji ju guši. Popović je upozorio i na problematiku prodaje nafte preko privatnog računa predsjednika, čime se krše zakoni prema kojima bi prihodi trebali ići u državnu riznicu.
Predviđa povlačenje velikih naftnih kompanija i ulazak novih, politički povezanih aktera, slično scenariju viđenom u Ukrajini. Takvo odvijanje događaja Popović predviđa i za Venezuelu. Ono što Trumpovu strategiju stavlja pod upitnik, kako kaže profesor, pad je potražnje za naftom i tranzicija prema plinu i elektrifikaciji. Time je upitno koliko će se na kraju ovakvo uplitanje u Venezuelu i isplatiti s obzirom na to da je za rekonstrukciju tamošnjeg naftnog sektora potrebno oko 10 godina.
Optimistično “ne“ novim intervencijama
Kos Stanišić kao jedan od problema izdvaja krutost venezuelske nafte čime se proces njena vađenja dodatno poskupljuje, ali dodaje da je Venezuela bogata resursima poput plina, minerala, zlata, pa i pitke vode. Na pitanje o mogućim daljnjim intervencijama SAD-a u države poput Kolumbije, Meksika, Kube i Grenlanda profesorica Kos Stanišić odgovorila je da ipak ostaje optimistična te se nada da do tog neće doći.
U Kolumbiji kao razlog vidi ekstremno lošu gospodarsku situaciju, ali i postupno normaliziranje odnosa između dvaju predsjednika. Što se tiče Meksika, Kos Stanišić smatra da bi destabiliziranje prvog susjeda bilo kontraproduktivno za SAD jer bi se suočio s velikim pritiscima.
Dodaje i da u slučaju razbijanja narko lanaca i uhićenja glavnih lica, izgrađena infrastruktura i dalje ostaje postojana što znači da se “narkoterorizam“ neće tako lako istrijebiti. Kao dodatni razlog vidi i uspješnost predsjednice Meksika u manipuliranju s Trumpom. Nadovezujući se na temu narko kartela i njihovog djelovanja, Kos Stanišić je objasnila da narko putevi apsolutno prolaze kroz Venezuelu, ali da su ipak većinom namijenjeni za Europsko tržište.
Ideologija kraja povijesti i suvremeni sigurnosni diskurs
Zadnji set pitanja bio je posvećen pitanju “kraja povijesti“, koju je profesor Popović definirao s pomoću Slavoja Žižeka koji taj pojam vidi kao kraj povijesti u kojoj postoji napredak gdje su prevladani alternativni oblici uređenja i ostaje samo jedan. U tom kontekstu Popović govori o “kulturi objavljivanja rata“ (rat protiv droge, siromaštva, terorizma) koja retorikom pokušava mobilizirati podupiranje određene politike.
Podsjetio je na Trumpovo proglašavanje kartela teroristima, čime je proširio utjecaj institucija koje se bave ratom protiv terorizma, koji je za vrijeme Obame samo formalno ukinut. Zbog navedenog, Popović ne isključuje opciju zahuktavanja odnosa s Meksikom. Vraćajući se na globalni kontekst, Popović predviđa da će se kroz proces decentralizirane globalizacije u budućnosti stvoriti regionalne slobodnotrgovinske zone gdje će dominirati SAD i Kina.
Režim i dalje isti
Jedno od pitanja iz publike ticalo se budućnosti političkog sustava u Venezueli na što je Kos Stanišić odgovorila da se trenutačno ne vide znakovi destabiliziranosti s obzirom na to da ni pristaše ni protivnici Madura ne izlaze na ulice. Osim toga, spominje i popustljivost trenutačne potpredsjednice Delcy Rodriguez, zaključujući da za sad stvari relativno funkcioniraju.
Kao razlog zašto ne vidi priliku za prevelikom promjenom jest činjenica da je prijelazna vlast koju je izrodila ova intervencija nije jednaka promjeni režima podsjetivši da se ipak radi o stranci u kojoj je bio i Maduro.
Novo pitanje iz publike bilo je vezano uz krizu međunarodnog prava, čije je postojanje profesor Popović potvrdio te upozorio na važnost razlikovanja pozitivnog i običajnog prava. Istaknuo je da je razvoj svjetskih “pravila igre“ teško razvijati te je stoga potrebna reforma UN-a u kojemu se već vodi rat između glavnih predstavnika.
“Sad smo u prijelomnom trenutku gdje se ocrtavaju granice, tehnologija ide daleko i neka nova norma će se razviti koja neće biti nametnuta od velike sile, nego će doći u trenutku kada se shvati da onaj drugi ne može biti poražen“, govori Popović.
