Kao jedna od najgledanijih svjetskih emisija, Eurovizija, godišnje privuče preko 100 milijuna gledatelja, trenutačno se nalazi usred jedne od najozbiljnijih političkih kriza u svojoj povijesti. Odluka pet država o bojkotiranju natjecanja zbog sudjelovanja Izraela ponovno je otvorila pitanje granica između glazbe i politike.
O povijesnom kontekstu i aktualnim bojkotima, za Globala je govorio student druge godine politologije i dugogodišnji fan Eurovizije, Luka Rašić. Kako ističe u razgovoru, Eurovizija je od samog početka imala jasnu političku i društvenu ulogu.
"Pjesma Eurovizije je prvobitno nastala s ciljem postizanja suradnje europskih emitera, koji bi tehnološkim inovacijama, radijom i televizijom, kroz glazbu širili miroljubivu poruku zajedništva na kontinentu nakon Drugog svjetskog rata", objašnjava Luka, podsjećajući da je natjecanje inspirirano talijanskim festivalom Sanremo.
Prema njegovim riječima, upravo je ta ideja ravnoteže razlog dugovječnosti Eurovizije.
"Pjesma Eurovizije je uvijek uspijevala održati ravnotežu između političkog i zabavnog tijekom 70 godina postojanja", kaže, naglašavajući da tvrdnje o "nekadašnjoj apolitičnosti" natjecanja jednostavno ne stoje.
Prethodni sukobi i odluke EBU-a
Luka podsjeća da su se političke tenzije i ranije odražavale na sudjelovanje država. Iako se često spominje primjer Jugoslavije, smatra da je javnost oko toga pogrešno informirana. Naime, Jugoslavija nije bila dugoročno izbačena zbog ratova, već je, kako navodi, bila suspendirana samo jednu godinu, nakon čega se država raspala i više nije imala članicu Europske radiodifuzijske unije (EBU) preko koje bi mogla nastupati.
Prenoseći njegovu analizu, povlačenja i izostanci s Eurovizije u pravilu su se događali u trenucima ozbiljnih međunarodnih sukoba. Kao primjere navodi povlačenje Grčke nakon turskog debija zbog invazije na Cipar, izostanak Armenije kada se natjecanje održavalo u Azerbajdžanu te povlačenje Gruzije nakon ruske invazije. U nekim slučajevima, kaže, postojali su "nepremostivi razlozi", poput zakonskih zabrana prikazivanja Izraela u pojedinim arapskim državama, zbog čega Maroko i Libanon nikada nisu dugoročno sudjelovali.
Suspendiranje zbog kršenja pravila EBU-a
U tom kontekstu, aktualna situacija s Izraelom posebno je osjetljiva. Luka podsjeća da su Rusija i Bjelorusija suspendirane s natjecanja nakon odluke donesene većinom glasova članica Europske radiodifuzijske unije. U slučaju Bjelorusije, na natjecanje su bile prijavljene i originalna i zamjenska pjesma, no obje su sadržavale političke poruke, zbog čega nepravilnosti nisu ispravljene. Rusija je, nakon početka rata u Ukrajini, isključena jer su njezini javni mediji procijenjeni kao izravno povezani s državnom propagandom.
U slučaju Izraela, reakcija je bila drugačija. Protiv njegova sudjelovanja pobunio se manji broj članica EBU-a, dok je većina nastavila sudjelovati u natjecanju.
Važno je pritom naglasiti da EBU sankcije ne temelji na osudi ratova ili političkih sukoba, već na procjeni neovisnosti nacionalnog emitera o državnoj vlasti i poštivanju tehničkih pravila natjecanja.
Formalno poštivanje pravila
Iako Izrael formalno nije prekršio pravila natjecanja i protiv njega nije podnesena službena žalba, dio javnosti i pojedine članice EBU-a smatraju da je izostala politička dosljednost.
"Što po meni nije ispravno i trebao bi se desiti veći bojkot, na koji bi onda reagirao EBU", kaže Luka, dodajući da bi tek tada moglo doći do diskvalifikacije Izraela.
Bojkot pet država vidi kao snažnu, ali nedovoljnu poruku. Kako zaključuje, natjecanje se nastavlja unatoč povlačenju pojedinih sudionika i unatoč kritikama dijela javnosti koji Euroviziji zamjera političku pozadinu aktualnih događaja.
Uoči 70. obljetnice, Eurovizija se tako ponovno nalazi pred temeljnim pitanjem vlastitog identiteta: može li zadržati ulogu prostora zajedništva ako istodobno postaje poprište dubokih političkih podjela. Za Luku odgovor nije jednostavan, ali jasno poručuje da ignoriranje bojkota i nezadovoljstva ne može biti dugoročno rješenje.
