Na stolu stari daljinski, u pozadini tišina subotnje večeri, a na ekranu, Dora. Petra Ivanović nije ni planirala gledati izbor za pjesmu Eurovizije, samo je prebacivala programe dok je grijala ruke uz čaj. Tada je naišla na nastup Albine Grčić. Nije to bio trenutak eksplozije emocija, već tiho otvaranje vrata u svijet koji ju je čekao. "Samo sam sjela i pomislila: Čekaj, zašto ovo ne gledam stalno?", govori sada.
Od te večeri prije četiri godine Petra Ivanović (28) pretvorila je Eurosong u svoj jezik izražavanja. Dok su njezini kolege na studiju novinarstva za studentske projekte birali teme poput kulinarskih recepata do trikova u šminkanju, ona je rekla: "Ja ću o Eurosongu". Tako je nastala ESC Croatica - Instagram profil koji danas okuplja zajednicu zaljubljenika u eurovizijsku glazbu i nudi jedinstvenu i emotivnu analizu toga svijeta.
Petra, kad se danas sjetiš te večeri 2021., bi li rekla da je to bio trenutak promjene - da Eurosong nije samo natjecanje, nego i nešto tvoje, osobno?
Apsolutno. Tada to nisam znala, ali to je bio moj prvi korak prema prostoru slobode. Te večeri, dok je Albina stajala pod šarenim svjetlima, nešto se u meni prelomilo. Bila sam samo djevojka u pidžami, s daljinskim u ruci i srcem koje je počelo kucati u ritmu glazbe. Eurosong za mene više nije bio samo prijenos, postao je vrata u šareniji, iskreniji svijet. Albina me uvela, ali profil Wiwi Blogs me zadržao. Reakcije, analize, TikTok breakdownovi. Svaki klik vodio me dublje u svijet Eurosonga. Osjećala sam da pripadam. Eurosong je postao ritual, emocija, bijeg i utočište. Svaka pjesma bila je pismo, svaka proba poglavlje mog dnevnika. Nisam više htjela van.
Iz ljubavi prema Eurosongu nastala je ESC Croatica. Kako si došla na ideju da pokreneš vlastiti Instagram profil vezan uz Eurosong?
Na fakultetu smo dobili zadatak u sklopu usmjerenja Novi mediji, otvoriti vlastitu stranicu. Dok su svi razmišljali o kuhanju, kozmetici ili nogometu, ja sam bez razmišljanja rekla: "Eurosong". Bio je to najlogičniji izbor. Kao kad ti netko da platno, a ti već znaš što želiš naslikati. Eurosong nije bio samo tema, bio je dio mene. Sve te pjesme, bodovanja, emocije, teatralnost, kič i genijalnost, sve je to bilo moje. Znala sam da neće biti lako staviti svoje ime iza toga, ali osjećala sam da toj ljubavi nešto dugujem. Tako je nastala ESC Croatica, iz potrebe da podijelim strast, iskreno i bez filtera. Od tada sam počela graditi zajednicu, upoznavati ljude koji osjećaju isto. Danas, ESC Croatica nije samo profil. To je moj mali digitalni svemir.
Zvuči kao da si istovremeno bila i jako sigurna i potpuno nesigurna. Jesi li se bojala reakcija?
Naravno da sam se bojala. Kad kreneš raditi nešto što ti je stvarno važno, nešto u što ulažeš dio sebe, uvijek postoji ta tiha sumnja u pozadini. Hoće li to itko primijetiti? Hoće li im biti glupo? Hoće li reći: "A tko si ti da o ovome pričaš?". U početku sam stvarno imala osjećaj kao da pričam sama sa sobom. Objave sam radila iz srca, ali reakcija gotovo da nije bilo. Svejedno, gurala sam dalje jer mi je to bilo važno, jer sam uživala u procesu. A onda, niotkuda, jedan video 25.000 pregleda. Sjedila sam i gledala broj, pomalo zbunjena, pomalo nasmijana. Nisam to očekivala, a još manje planirala. Ljudi su počeli reagirati i to mi je bilo dovoljno. Nisu mi trebali deseci komentara ni poruke svakih pet minuta. Dovoljan je bio jedan iskren, topao, onaj koji kaže: "Baš mi je ovo trebalo." Tada sam shvatila da nije poanta u brojkama. Poanta je u povezanosti. U tome da znaš da tamo negdje postoji netko koga si dotaknuo.
Riječ je o videu s koncerta Baby Lasagne na Šalati. Što misliš zašto je baš taj video privukao toliko ljudi?
Mislim da je razlog za toliku gledanost videa koncerta Baby Lasagne na Šalati upravo to što je sadržaj iskren, autentičan i emotivan. Baby Lasagna je izvođač koji stvarno osjeća svoju glazbu, a ta energija se prenosi na publiku. Kad ljudi vide da nešto nije samo tehnički dobro, već da je u tome stvarna strast i emocija, to ih povezuje. Ovaj video nije bio samo o koncertu, već o onome što taj trenutak znači, za izvođača, publiku, i sve nas koji pratimo. U vremenu kad je sadržaja puno, ljudi se povezuju s nečim što je stvarno, iskreno, i što ih pogađa na osobnoj razini. To je bila moja motivacija. Podijeliti s drugima ono što osjećam, i to je nešto što privlači ljude.
S tim jednim pravim komentarom došla si i do TikToka. Jesi li odmah znala da želiš biti i lice profila, a ne samo ruka iza tipkovnice?
Iskreno i ne baš. Ja nisam osoba koja trči pred kameru. Više sam onaj tip koji voli raditi iz pozadine koji voli smišljati, montirati, pisati, analizirati. Ali onda sam si rekla: "Ajde, izađi iz zone komfora. Probaj." Možda će biti malo "cringe", možda ćeš se sto puta preispitivati dok snimaš, ali barem će biti tvoje. Autentično. U početku mi je bilo čudno gledati samu sebe na ekranu. Pitala sam se hoće li ljudi primijetiti da sam nervozna, da peti put pokušavam reći istu rečenicu. Ali onda se dogodilo ono najljepše, netko je reagirao. Netko je napisao da mu se sviđa jer se vidi da to radim s guštom, da stvarno volim to o čemu pričam. U tom trenutku ti je srce kao kuća. Ne zbog toga što si pred kamerom, nego zato što te netko vidi stvarnu tebe, iza te priče. Nakon toga ti više nije neugodno. Postaneš hrabrija u svemu tome jer znaš da vrijedi.
Kroz ESC Croaticu, Eurosong je postao tvoj medij za izražavanje. Tvoj pristup analizi je specifičan i emotivan, no u svijetu gdje postoji mnogo komentatora, što misliš da te izdvaja od drugih?
Moj pristup uvijek je iskren. Kad pišem ili govorim o Eurosongu, trudim se uhvatiti srž pjesme, njezinu priču i način na koji me dodirne. Ne analiziram samo glazbu, već i atmosferu, energiju te dinamiku izvođača. Eurosong nije samo glazbeno natjecanje ono je i puno više. Eurosong je platforma za izražavanje identiteta, emocija, ponekad i političkih stavova. Mnoge reakcije i analize su tehničke, fokusirane na rezultate i statistiku, a ja želim otići dublje, osjetiti ritam svake pjesme i pronaći taj trenutak koji te potresa. Moja specifičnost je u tome što nisam tu samo da komentiram pjesme, već da prenosim svoju emocionalnu povezanost s njima. To mi je način povezivanja s drugima, kroz glazbu koja je ne samo zabava, već i emotivna terapija.
Gledajući tvoje objave i reakcije publike, jasno je da si postala važan glas u domaćoj Eurosong zajednici. Osjećaš li odgovornost prema svojim pratiteljima i svojim analizama?
Da, osjećam veliku odgovornost. Kad te ljudi počnu doživljavati kao neku vrstu autoriteta u nečemu, to donosi pritisak, ali i motivaciju. Moji pratitelji nisu tu samo da slušaju moje mišljenje, oni žele čuti što stvarno mislim, žele čuti iskrene analize, bez pretjeranog uljepšavanja. Zato uvijek pazim na to da moja mišljenja budu utemeljena, ali i da zadrže onu emociju koju Eurosong izaziva u meni. Nikada ne želim biti onaj tip koji prati isključivo trendove ili daje površne komentare. To što sam postala glas u zajednici znači da me ljudi traže za dublje mišljenje, da žele biti dio tih razgovora. Odgovornost koju osjećam prema njima je da budem dosljedna u tome što pišem, da im pružim analizu koja neće biti samo površna, nego koja će nositi iskrenost i strast prema glazbi.
Sjećaš li se trenutka kada si prvi put osjetila da ESC Croatica nije više samo tvoj projekt, nego da pripada i drugima?
Da, sjećam se jedne poruke koju sam dobila nakon objave o jednom manje poznatom izvođaču. Netko mi je napisao: "Hvala ti što si me upoznala s ovom pjesmom." To je bio trenutak kad sam shvatila da ESC Croatica više nije samo moj svojevrsni dnevnik, nego mjesto gdje se ljudi pronalaze, emotivno i glazbeno. Počela sam dobivati poruke od ljudi koji mi pišu da su se kroz profil vratili Eurosongu nakon godina pauze, ili da ih je neka objava podsjetila na neku osobnu priču. Taj osjećaj zajedništva je neprocjenjiv.
Kako biraš što ćeš objaviti, a što možda ipak ostaviti za sebe?
Puno toga radim intuitivno. Ako me neka pjesma zaista pogodi, znam da moram nešto napisati o njoj, čak i ako nije favorit većine. Ponekad objavu napišem i po tri puta jer tražim onaj pravi ton – ni previše patetičan, ni previše tehnički. Ima i trenutaka kad nešto osjetim jako osobno i tada se pitam: "Treba li ovo ostati samo moje?" Neke emocije zadržiš za sebe, a druge podijeliš jer znaš da će netko možda u njima prepoznati i sebe.
Tvoj profil ne obrađuje samo strane nastupe i favorite kladionica. Kroz ESC Croaticu često ističeš i domaće izvođače, čak i one koji nisu u središtu pozornosti. Osjeti se da ti je važno podržati lokalnu scenu, ne iz obaveze, već iz uvjerenja. Osjećaš li da tvoj profil može pomoći domaćim izvođačima da dobiju pažnju koju zaslužuju?
Domaća scena mi je jako važna. Mislim da imamo puno talentiranih izvođača koji zaslužuju više pažnje, ne samo na Dori nego i izvan nje. Upravo je ovaj profil moj način da dam prostor upravo onima koji možda ne dobiju dovoljno medijskog prostora, ali imaju što za reći. Ne vjerujem u "male" pjesme. Vjerujem u iskrene pjesme, a takve često dolaze iz Hrvatske. Ako mogu barem malo pomoći da netko otkrije neki dragulj, onda ovaj profil ima još više smisla.
Ovaj intervju nastao je u sklopu kolegija Umijeće intervjua na studiju novinarstva pri Fakultetu političkih znanosti
