Neartikulirani pokreti, ponavljajući dijalozi isprekidani vikom i neobični zvukovi dio su teatra apsurda, čiji je jedan od glavnih predstavnik Eugen Ionesco. Moderno doba, u kojem je veća pažnja posvećena mobitelima nego drugim ljudskim bićima i u kojem prednjače površni dijalozi, postalo je ogledalo teatra apsurda. Na tu površnost dodatno je utjecao i razvoj umjetne inteligencije koja je samo produbljuje. Spajanjem umjetnosti i umjetne inteligencije, studenti Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu u predstavi "Ćelava pjevačica" Eugena Ionesca na najbolji mogući način prikazali su apsurdnost modernog života.
Na Sceni F22 u Zagrebu publika je mogla uživati u nevjerojatnoj predstavi koja je nastala suradnjom Akademije dramskih umjetnosti i Fakulteta elektrotehnike i računarstva. Predstava je premijerno odigrana 19. ožujka kada je ujedno počeo i trodnevni diplomski ispit studentima glume. Ova predstava otvorila je niz pitanja vezanih za ljudsku budućnost i život s umjetnom inteligencijom. Ideja o spajanju, na prvi pogled nespojivog, došla je sasvim slučajno.
"Domagoj Ikić, koji glumi gospodina Kovača, na jednom satu upitao je ChatGPT kako da završimo predstavu, tako iz šale. Stvarno je ChatGPT dao zanimljive odgovore kojima smo mi počeli predstavu, jer je riječ o apsurdu, pa neki kraj stavljamo na početak", izjavila je redateljica Dora Ruždjak Podolski.
Rea Bušić utjelovila je ulogu Marije, sluškinje robota. Za ovu mladu glumicu umjetna inteligencija predstavlja modernu verziju služavki, zato što je sve više koristimo i izrabljujemo je. Roboti, prema njezinom mišljenju, predstavljaju modernu verziju robova. Iz tog razloga došla je na ideju da predstavi svoj lik sluškinje kao robota.
"Služavke su super likovi za opisati mnogo toga. One dosta promatraju i upijaju. One znaju mnoge tajni kućanstava u kojima se nalaze i zbog toga mi je bilo zanimljivo nju prikazati kroz robota, jer roboti koliko god nisu ljudi, poprimaju sve više i više ljudske osobine. Još jedna zanimljiva situacija bila je kada sam naletjela na članak, sad nisam sigurna je li to točno ili nije, o robotu koji je počinio suicid zato što nije mogao više trpjeti zahtjeve ljudi i od tud je krenulo", rekla je Rea Bušić.
Činjenica da su se umjetnom inteligencijom počele koristiti različite profesije, dovela je do toga da Akademija dramskih umjetnosti u Zagrebu i Fakultet elektrotehnike i računarstva organiziraju okrugli stol pod nazivom "Video Killed the Radio Star". Panel rasprava održana je 20. ožujka, a moderirali su je profesorica Nataša Govedić i Jakov Zovko. U razgovoru o tome kako umjetna inteligencija utječe na svakodnevni život i umjetničko stvaranje, sudjelovali su i studenti psihologije, medicine, elektrotehnike i glume.
Sudionici okruglog stola debatirali se o tome može li umjetna inteligencija zamijeniti neke profesije iz sfere društvene znanosti, kao što su gluma ili novinarstvo, ali i prirodnih ili humanističkih znanosti. Najvećim dijelom raspravljalo se o etičnosti umjetne inteligencije i činjenice kako ona plagira tuđe znanstvene ili umjetničke radove. Također se postavljalo pitanje što sve može umjetna inteligencija.
"Nitko od nas nema odgovor na pitanje što sve ona može. Ni studenti medicine ni psihologije ni političkih znanosti, niti to imaju umjetnici, a najmanje od svega tehnolozi, koji vrlo često dobivaju nalog da izrade umjetnu inteligenciju. Međutim nemaju u tom svom protokolu odnosa prema zadatku etičku dimenziju, a etička dimenzija je ono najvažnije", izjavila je profesorica Nataša Govedić nakon debate.
Rasprava je najvećim dijelom bila usmjerena na primjenu umjetne inteligencije u umjetnosti. Rea Bušić, studentica dramskih umjetnosti, izjavila je kako umjetna inteligencija već godinama zadire u sferu umjetnosti, a ChatGPT je to doveo na jednu višu razinu. Prema njezinom mišljenju ljudi će sigurno sve više implementirati umjetnu inteligenciju, ali sve jedno ostaje na korisnicima na koji način će to raditi.
Zaključak debate bio je da ne smijemo težiti savršenstvu, već trebamo griješiti. Važno je da sami istražujemo i donosimo zaključke pa makar oni bili i pogrešni, a da se ne oslanjamo na točne odgovore koje nam daje ChatGPT.
"Svaki sustav koji teži optimalizaciji dovodi do unifikacije, odnosno on briše procesne pogreške i otkrivalačke procese. Samim time dolazi do nakaradnih rješenja, koja nisu uvijek inspirativna i korisna. Jedno od važnih obilježja znanosti je istraživački proces, koji ne nudi jedan odgovor, nego koji ima tisuću potpitanja i stalno usavršava različite paradigme čitanja svijeta", zaključila je profesorica Nataša Govedić tijekom panel rasprave.
