Slavonac se diže prije šest ujutro i popravlja dom sve dokle god je dana, onda se nagradi hladnim tušem u mraku i s brigama i strahom oko dolaska nove oluje liježe u, valjda suh, krevet.
Ogorčenost i tuga u srcu, a briga i uplašenost na licu. Crjepovi, električni vodovi, krovovi, prometni znakovi i stabla nalaze se svuda, osim ondje gdje bi trebali biti. Betonske su bandere prepolovljene, nema struje, nema ni signala, a zadnji je agregat rasprodan. Ipak, slavonska se duša ne gasi, oni koji nisu pogođeni strašnim nevremenom nude pomoć onima koji jesu – tu su jedni za druge kada treba pronaći materijal, prevoziti, dovoziti, dodati, slagati ili "samo" zagrliti i pružiti riječi utjehe.
Gdje su ostali?
Oni koji su u svoje općine i gradove predali svu potrebnu dokumentaciju, trebaju "samo čekati" da im pogledaju štetu i daju ovjeru uz koju će moći krenuti sufinanciranje za građevinski materijal koji je potreban da bi se šteta sanirala. I dok se na pomoć od općina i gradova čeka, drugi, osim materijala i zasukanih rukava, nude svoje usluge pa je tako jedan autoservis iz Vinkovaca odlučio besplatno davati staklo za aute, da bi se mogle popraviti štete na njima.
A gdje su ostali? Ne znamo, ali ne zato što nemamo struje ili signala, već zato što malo tko zna kakvo je stanje u Slavoniji. Ne brinite, zato znamo kakvo je stanje na grobljima u Zagrebu, o tome je jedna medijska kuća detaljno izvijestila, ali o tome kako žive ljudi bez struje i krova nad glavom - nije.
Političari su se malo prošetali po terenu, a mediji su napisali vijest ili dvije. No, koga je briga? Upravo je ova situacija još jednom pokazala da je Slavonija "zadnja rupa na svirali" jer oluja je pogodila i Zagreb.
Inati se...
"Poslao sam sinoć slike i video ljudi zatrpanih stablima na cesti Vinkovci – Županja, baš tamo oko Gradišta, ali očito da je samo Zagreb bitan. Hrvatska je Zagreb, ostalo je manje bitno. Slavonska sela oko Županje, Slavonskog Broda i Vinkovaca izgledaju kao iz ‘91! Tornjevi s crkava su nestali, stotine kuća je bez krovova, o parkovima i šumama da ne pričamo. Ali ne, treba napisati 69 članaka o Zagrebu. Sram vas opet može biti", napisao je čitatelj u komentaru na jednom zagrebačk…, oprostite, nacionalnom portalu.
"Znači razlika između naleta vjetra u Slavoniji i Zagrebu punih 65 km/h (vjerojatno i više), a svaki mogući članak i svaka moguća vijest o Zagrebu. Možda sad ljudi otvore oči i skuže da je u Zagrebu kamilica naspram istoka i kako je ovdje kod nas to izgleda i kakvo je stanje trenutno", komentar je čitatelja na vijesti o nevremenu u Slavoniji.
I dok mediji prozivaju vladajuće što su se jednom prošetali po olujno pogođenim područjima, treba pitati te iste medije gdje su oni? Zašto nitko nije došao i ispričao priču o Slavoniji? Zašto su se, tobože nacionalni portali oglasili onda kad su im se čitatelji javljali?
Zar čitatelji moraju moliti i slati apele? Recite mi dragi kolege i kolegice, kakvu sliku Slavonije ste stvorili? Do jučer se nije Slavonija ni spominjala, a neki je možda još uvijek ne bi spomenuli da se premijer nije tamo našao.
Ali neka, Slavonci se uvijek drže skupa jer očito samo jedni druge i imamo.
I zato…
Inati se Slavonijo! Neće tebe vjetrić od 180 km/h otpuhati.
