Ove godine u osam mjeseci ubijeno je 11 žena od ruke bliskih osoba, što u usporedbi s prošlom godinom kada je ukupno ubijeno 14 žena, a od toga 11 rukom bliskih osoba, ukazuje na povećanje stope nasilja prema ženama, ističe u svom priopćenju Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.
Nasilje nad ženama i u obitelji važna je tema na koju se posebna pozornost obraća 22. rujna kada se obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Spomen je to na 22. rujna 1999. kada je Mato Oraškić tijekom brakorazvodne parnice ubio svoju suprugu Gordanu Oraškić, odvjetnicu supruge Hajru Prohić i sutkinju Ljiljanu Hvalec te ranio zapisničarku Stanku Cvetković.
Dobro u teoriji, loše u praksi
Iako postoji niz zakona koji se odnose na slučajeve nasilja, a nedavno su najavljene nove izmjene i strože kazne za nasilnike uslijed slučajeva femicida u Novskoj i pokušaja femicida u Gospiću, predsjednica udruge B.a.B.e. Petra Kontić upozorava da je potrebno više raditi na primjeni zakona.
"Posljednjih godina došlo je do važnih izmjena Kaznenog zakona, naš zakonodavni okvir nije loš, ali loša je primjena tih zakona", kaže Kontić. Osim primjene zakona, važno je raditi na edukaciji i senzibilizaciji stručnjaka iz sustava koji rade sa ženama žrtvama nasilja, što uključuje policiju, državno odvjetništvo, sudove i centre za socijalnu skrb.
"Nas kontaktiraju žene koje je sustav ostavio na cjedilu. Često se radi o tome da ako žena prijavi nasilje onda prijave idu po prekršajnom postupku iako bi trebale ići po kaznenom, kazne koje se izriču su male, općenito su nezadovoljne kako se s njima razgovora prilikom prijave, sudski procesi su dugotrajni i iscrpljujući", navodi Kontić, no dodaje da postoje i pozitivna iskustva.
Lorena Zec, psihologinja i koordinatorica iz organizacije SOS Rijeka - Centar za nenasilje i ljudska prava, osvrće se na slučaj obiteljskih sudova gdje često sudovi koji razvode brak u kojem ima maloljetne djece i u kojem je otac bio nasilan prema majci ne uzimaju u obzir nasilje.
"Imamo slučajeve žena koje kažu da im je sudac u procesu razvoda braka rekao da ga ne zanima što je bilo nasilja", kaže Zec.
Također, ističe da nema sustavne edukacije odvjetnika i sudaca o rodno uvjetovanom nasilju, ali da u Hrvatskoj postoji nekolicina odvjetnica koje su isključivo usmjerene na obiteljsko pravo i prepoznate su kao zastupnice žena žrtava nasilja.
Treba promijeniti stav
Da su potrebne strože kazne za počinitelje naselja, slažu se i Kontić i Zec. Predsjednica udruge B.a.B.e. tako navodi da, iako zakonodavni okvir može izreći strože kazne, često se izriču novčane kazne pri čemu počinitelj svoju kaznu plaća iz zajedničkog budžeta čime se opet na neki način oštećuje žrtva, a nasilnik se nakon plaćanja vraća u obitelj. Koordinatorica iz SOS Rijeka pak dodaje da je potreban jasniji stav sudova prema partnerskom i obiteljskom nasilju, pogotovo prema seksualnom nasilju.
"Kao osoba koja radi direktno sa ženama žrtvama nasilja, vidim koliko je pogubno za psihičko stanje kada nakon cijelog sudskog procesa nasilnik dobije minimalnu kaznu ili primjerice uvjetnu kaznu za seksualno nasilje. Žrtve osjećaju veliku nepravdu, osjećaju da nisu uspjele dokazati da je nasilnik napravio nešto krivo, da su one na neki način to zaslužile", opisuje Zec.
Također, žrtve smatraju da sustav nije na njihovoj strani i da društvo ne osuđuje nasilje čime se šalje poruka da je nasilje prihvatljiv način rješavanja problema i da se ne isplati prolaziti kroz proces prijave i sudskog postupka jer žene žrtve nasilja na kraju rijetko kad dobiju zadovoljštinu, komentira Zec.
Uz bolju primjenu zakona i edukaciju aktera sustava, potrebna je i edukacija društva u cjelini što kreće "od malih nogu". Kontić objašnjava da živimo u patrijarhalnom društvu i da je važno što ranije početi mijenjati uvriježene stavove i uvjerenja o položaju žena i muškaraca. Zec smatra da su dosadašnje kampanje nadležnih ministarstava u fokus uvijek stavljale djecu ili fizičko nasilje prema ženama, dok u njihovom savjetovalištu ima mnogo primjera gdje nije bilo fizičkog nasilja ili ga je bilo minimalno, jako je bilo izraženo psihičko nasilje.
"To je sljedeći korak gdje bismo kao društvo trebali bolje promišljati i planirati, da sve educiramo da prepoznaju ne samo fizičko nego i sve suptilne varijante psihičkog nasilja", ističe Zec.
Potrebno je i promijeniti fokus sa žrtve na počinitelja, da društvo ne propituje krivicu žrtve poput pitanja zašto nije prijavila ili zašto je čekala, već da društvo "jasno i glasno osudi nasilnike", zaključuje Zec.
ključne riječi: Petra Kontić, Lorena Zec, Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, nasilje, žrtva, počinitelj, zakon. kazna, rodno nasilje, obiteljsko nasilje, nasilje nad ženama
