
Samo gledajući prazna mjesta tijekom panela "Voices for the planet: aktivisti, znanstvenici i mediji u klimatskoj krizi", može se donijeti oštar zaključak: rasprava o klimatskoj krizi pati od ozbiljnog nedostatka privlačnosti. Klimatski komičar i govornik na panelu Stuart Goldsmith pokušava promijeniti to koristeći komediju kao alat kako bi nasmijao svoju publiku, dok je istovremeno educira o važnosti zdravlja našeg planeta.
Jeste li primijetili bilo kakve promjene u vlastitom ponašanju otkako ste počeli raditi komediju o klimi?
"Da, puno, puno promjena. To je imalo vrlo terapijski učinak. Jedna od stvari koje moramo učiniti je aktivirati ljude unutar njihovih zajednica i potaknuti ih da usmjere svoj rad prema klimi. Ako ste novinar, pokušajte postati klimatski novinar. Ako ste znanstvenik, prebacite se na klimatska istraživanja. Ako nemate nikakve veze s tim, počnite učiti i govoriti o tome."
"To mi je bilo vrlo terapijsko. Otkako što sam naučio više, promijenio sam neke životne navike. Više ne koristim plastične boce s vodom, čak ni kad sam stvarno žedan. Odnos prema sebi je važan i bit ćete iznenađeni koliko ste sposobni za promjenu."
Tijekom vašeg nastupa govorili ste o potrebi za pričama. Možete li to malo objasniti?
"Već imamo toliko tehnoloških rješenja za klimatsku krizu, samo ih ne želimo implementirati. Prepreke su političke i temelje se na narativu. Na primjer, imamo hrpe hrane, a ipak postoji siromaštvo. To nije tehnološki problem, to je politički problem. Politika je narativni proces i ljudi moraju razumjeti da su rješenja već dostupna. Za stvaranje promjena potrebne su snažne, nadahnjujuće i energične priče koje pokreću pritisak na zakonodavstvo. Promjene moraju biti na razini pandemije COVID-a, kada su svi avioni prestali letjeti. Ja osobno ne mogu zaustaviti sve avione samo time što ću prestati koristiti plastične boce s vodom, ali stvaranje uvjerljivog narativa može potaknuti stvarne promjene."
"To je utjecaj komedije, omogućuje mi da pošaljem važnu poruku, a da je ne nabijam ljudima na glavu."
Koliko mislite da se moć komedije proteže kada se bavi klimatskim promjenama? Čak i na političkoj razini?
"Komedija je moćna. Postoje šale drugih komičara na koje mislim svaki put kad napravim određenu stvar, poput šale Jerryja Seinfelda o hladnjaku iz 90-ih. Ako mogu napisati šalu o recikliranju, letenju ili zakonodavnoj promjeni koja ostane u glavama ljudi, onda to može imati efekt valova."
"Pisanje komedije s ciljem je teško jer lako može ispasti patetično i dosadno. Zato nam treba što više ljudi koji rade na tome."
Tekst je nastao u okviru ERASMUS BIP-a NEXTGEN VOICES koji je organizirao FPZG.