Dragi kolege, čemu ovo? Izgleda da smo zaista došli do točke kad je novinarstvo postalo biznis, a klikovi i zarada važniji od etike. Kako drukčije objasniti potez Jutarnjeg lista odnosno njegove online inačice jutarnji.hr, da objavi snimku iz Ritza, snimku iz noći kad je ubijen Tomislav Sabljo. Kojim je motivima vođen ovaj potez cijenjenog dnevnog lista i jednog od najčitanijih domaćih portala i tko je došao na ideju i odobrio ovakvu objavu? Etika je, očito, postala zadnja rupa na svirali domaćem novinarstvu jer ovakav potez nikako se ne može etički opravdati.
Senzacionalizam i klikovi pokopali etiku
Snimka ubojstva Jutarnjem je premium sadržaj. Naplaćuju snimku s mjesta ubojstva (i to 78,04 eura na godišnjoj razini). Dakle, da bi ušli u tekst i vidjeli, kako piše Jutarnji, "tri minute uznemirujuće snimke", morate imati pretplatu. Mi ju nemamo pa ne znamo vidi li se na snimci zaista ubojstvo, kao što Jutarnji insinuira, ili "samo" događaji koji su mu prethodili/uslijedili. No vidi li se ubojstvo ili ne čak je i manje bitno jer je čitava ova situacija moralno upitna, etički neobjašnjiva, ljudski nerazumljiva.
U teoriji novinarstva imamo nešto što se zove 3S, riječ je o tri čimbenika koja uvijek dobro prodaju novinarski sadržaj – seks, sport i skandal. U suvremenom novinarstvu 3S 'prešišali' su 3E (ekonomija, ETIKA, edukacija) na kojima je nekada davno, čini se pradavno, počivalo uspješno novinarstvo. No uspješnost se danas, izgleda, mjeri dubinom džepa i stanjem na računu. Tko šiša etiku.
Ipak, ovo je zaista korak predaleko. Ispod svake razine ukusa. U naslovu – uskličnik i 'ekskluzivno'. Dva elementa senzacionalizma na kojem počiva tabloidno novinarstvo, žuto novinarstvo. Dragi kolege, zar smo zaista spali na tako niske grane? Zar zaista treba zarađivati novac na ovakav način? Zar zaista više nemamo ni grama morala? Nije li novinarstvo već dovoljno necijenjeno? Sami smo sebi zapalili lomaču. Pa s ovakvim kriterijima ne možemo niti očekivati da nas javnost bolje percipira.
Crna kronika pokretač novinarstva
Zanimljivo je da je crna kronika uvijek pri vrhu čitanosti. Ljude jako zanimaju crne, tamne i mračne strane života, rado o tome čitaju i rado tome – daju klikove. Pa je ovakav potez Jutarnjeg, da takvu temu stavi kao premuim sadržaj tim 'podlija'. No, ljudi već stoljećima zarađuju na ljudskoj smrti – došao je red da i mediji ugrabe svoj dio kolača?
Dali smo klik ovom tekstu, teška srca, ali iz jednog razloga – da vidim tko je potpisan. Autor je anoniman - jutarnji.hr. Naravno. Pa tko bi pod tako nešto potpisao sebe, stajao iza ove etičke crne rupe svojim imenom i prezimenom. Ta anonimnost blagoslov je i prokletstvo, a procvjetala je u eri portala. Dovela je do toga da se štancaju tekstovi bez kriterija, tekstovi koji će prekršiti sve što se prekršiti može.
Kodeks časti samo crna slova na bijelom papiru
Koliko daleko ići pitanje je svih pitanja? U ovom je slučaju, dragi kolege, granica debelo prekoračena, nestala je s obzora. Prema Kodeksu časti hrvatskih novinara, novinari njeguju kulturu i etiku javne riječi i uvažavaju civilizacijska dostignuća i vrijednosti. Njihova je obveza pridržavati se profesionalnih etičkih načela. Novinari su dužni braniti ljudska prava, dostojanstvo, slobode i vrijednosti… Oni čuvaju ugled, dostojanstvo i integritet svoje profesije.
Ovaj tekst prekršio je sve ovo: niti je civiliziran, niti je dostojanstven prema ubijenom čovjeku i njegovoj obitelji, niti čuva ugled, dostojanstvo i integritet profesije. Kodeks kaže da se posebna pozornost, obazrivost i odgovornost zahtijeva pri izvještavanju o smrtnim slučajevima i nasilnim djelima. Novinar treba izbjegavati intervjuiranje i prikazivanje osoba koje su izravno ili neizravno pogođene tim događajima, osim kada je riječ o iznimnom javnom interesu. U tom je slučaju novinar dužan voditi računa o časti, ugledu i dostojanstvu osoba o kojima izvještava.
Je li mogućnost javnosti da gleda događanja vezana uz ubojstvo u Ritzu zaista javni interes? To će nas nešto naučiti, obogatiti naša znanja, zbog toga ćemo biti bolje osobe? Ili ćemo samo zadovoljiti niske voajerske strasti temeljene na opsjednutosti tuđom nesrećom... i pritom nekom donijeti klik? Kako i zašto je Jutarnji ovako nesmotreno pregazio etiku?
Važno je napomenuti da novinar ima pravo i dužnost odbiti radni zadatak koji je u suprotnosti s profesionalnim etičkim standardima novinarskog posla. A ovaj zadatak to definitivno jest.
Točna pravila i smjernice etike teško je definirati, no svi se stručnjaci slažu u jednom – neka nas pri pisanju vodi naš moralni kompas. Nemojmo izvještavati o drugima onako kako ne bismo da se izvještava o nama. Je li osobi, koja je stvarala ovaj tekst, kao i uredniku koji ga je odobrio, i u jednom trenutku kroz glavu prošla pomisao: možda ovo što radimo nije ispravno? Veliki je problem ako nije… Nadajmo se da se radi samo o krivoj procjeni.
