Iako se nismo nadali ponovnom iznenađenju već nakon Rusije, Svjetsko prvenstvo u Katru 2022. godine najveći je hrvatski sportski uspjeh protekle godine. Biti u najbolje tri reprezentacije svijeta na dva Svjetska prvenstva zaredom i osvojiti tri medalje u 24 godine nije mala stvar, a ovaj uspjeh Vatrenih samo je dodatno dokazao skeptičnim dušama da prije četiri godine nisu slučajno zalutali do finala. No osim velikog uspjeha Vatrenih protekli nogometni skeptakl u Katru bit će zapamćen po brojnim kontroverzama koje su se dogodile kako prije tako i tokom cijelog prvenstva. Sve je počelo još 2010. godine kad je FIFA "odlučila" dodijeliti domaćinstvo za najveće nogometno natjecanje upravo Katru koji nije baš poznat kao "nogometna velesila" Bliskog istoka i koji se nikad nije kvalificirao na Svjetsko prvenstvo. Tada, Katar nije imao niti jedan stadion, bolje rečeno većinom nije bilo ničeg osim pijeska, no uz veliku moć novca izgradilo se čak osam velebnih stadiona. Od katarsake reprezentacije samo su šeici imali velika očekivanja.
Vatreni su još jednom pokazali zašto više ne moraju biti, iako su prema većini i dalje underdog svakog natjecanja. Tri medalje u 24 godine! Pa to nemaju ni peterostruki svjetski prvaci Brazil, aktualni prvaci Argentinci, Italija, Španjolska, … Joško Jeličić je rekao jednu zaista moćnu rečenicu "Mali smo, al smo jebeni", a uspjesi i medalje su potvrda cjelokupnog rada igrača i stručnog stožera kroz brojne generacije. Uz sve probleme, od infrastrukture, slabog razvoja nogometnih škola, iznimno malih ulaganja u manje sredine, naši igrači rade zaista velike stvari na koje moramo biti ponosni. Ono što je posebno krasilo generaciju iz 2018. i 2022. je osjećaj zajedništva, osjećaj da su svi jedna velika obitelj.
Oršić, Livaja, Petković, Livaković, Šutalo, Ivušić, sve su to igrači iz Hrvatske nogometne lige, igrači koji su zaboravili rivalitet i koji su disali kao jedno. Reprezentacija je ta koja ujedinjuje sjever i jug na barem nekoliko tjedana, ali kad igra Hrvatska to rivalstvo prestaje na barem 90 minuta (ako ne odemo sve do jedanaesteraca). Oduvijek je postojalo i postojat će rivalstvo između dva najveća hrvatska kluba, Dinama i Hajduka, ali igrao Livaja ili Petković u prvih 11 reprezentacije manje je btino, bitan je rezultat i što oni pokazuju na terenu za Hrvatsku. Nismo igrali prelijep nogomet, ali smo igrali dobro, na rezultat i znali smo kako igrati, znali smo kako se postaviti, a na kraju krajeve srušili smo veliki Brazil kojeg nikad nismo pobijedili. Zato hvala Vatrenima, hvala najboljem izborniku Hrvatske u povijesti, Zlatku Daliću koji je u četiri godine osvojio dvije medalje i ušao u Final Four Lige nacija u kojem možemo osvojiti prvi trofej. Zaista smo mala zemlja velikih snova!
Unatoč još jednom sjajnom uspjehu reprezentacije ovov Svjetsko prventstvo bit će zapamćemo po brojnim kontroverzama. Jedna od njih je razbijala nogometne snove i konstatno bila prisutna bio je jedan od noviteta u svijetu nogometa - uvođenje poluautomatskog sustava za provjeru zaleđa. Najnovija tehnologija koja bi sucima trebali pomoći u procjeni zaleđa igrača, ali sjetimo se samo zaleđa Dejana Lovrena protiv Belgije gdje je valjda u zaleđu bio logo Svjetskog prvenstva na desnom rukavu dresa. Takva nanometarska zaleđa uništavaju čari nogometa i ubijaju svu emociju koju igrači i navijači mogu imati. Također svaki put kad bi sudac utakmice otišao pogledati snimku na VAR sa sigurnošću možete znati da to je ili nije jedanaesterac, ali ne i utakmici Argentine i Hrvatske.
Čist prekršaj na Livakoviću, Talijan Orsato svira kazeni udarac i čeka potvrdu iz VAR sobe, a od njih ni traga ni glasa. Sumnjive su bile odluke u korist Argentine na ovom prvenstvu, a iako su bili glavni favorit uz Francuze i Brazil. Zanimljivo je vidjeti koliko i kakvi su im se sve kazneni udarci svirali. Cijeli turnir prožet je u znaku Argentine, a njihova bahatost i arogancija, s kojom su se Vatreni upoznali još u Rusiji 2018. godine, nikome nije smetala, a posebice nakon finala. Ono što je napravio Emiliano Martinez, "najbolji vratar Svjetskog prvenstva", stavivši nagradu na muški spolni organ zaista je krajnje nezamislivo. Da takva osoba može proslaviti iznimno bitnu nagradu i biti primjer drugima van svake je pameti.
Reprezentacija koja je najviše podbacila na turniru je Katar. Iako su prvi put nastupili na ovako velikoj sceni i to još kao domaćini, očekivalo se da barem osvoje bod da se zadovolje svi ti milijuni uloženi u organizaciju Svjetskog prvenstva. Nitko zapravo nije očekivao od njih da naprave neko čudo jer se znalo da su jedna od, ako ne i najslabija reprezentacija na turniru. "Borili" su se za nekoliko kupljenih navijača koji su dobili deset dolara po utakmici i za predstavu bogatih šeika koji su lijepo uživali u VIP ložama stadiona koje su si napravili. Nisu osvojili niti jedan bod, a postigli su tek jedan pogodak. Čist dokaz da se talent ne može kupiti novcem, ali da veliki turniri mogu.
