Gluma se često percipira kroz prizmu glamura, reflektora i crvenih tepiha, no iza tog sjaja krije se drugo lice - svakodnevica ispunjena nesigurnošću, intenzivnim emocionalnim angažmanom, ali i borbom za svoje “mjesto pod suncem”.
Kao profesija, gluma zahtijeva mnogo više od pukog talenta. Podrazumijeva cjeloživotno učenje, duboko razumijevanje ljudske psihe te sposobnost stalne prilagodbe i transformacije. Dok publika gleda gotov proizvod, odnosno uvjerljivu izvedbu na pozornici, ekranu ili filmskom platnu, iza svake uloge krije se proces koji uključuje brojne sate pripreme, tjelesnu i emocionalnu disciplinu. A kakva je svakodnevica glumačkog poziva, s kakvim se izazovima i pritiscima susreću oni koji biraju ovo zanimanje, koliko je gluma obavijena stereotipima o lakom i zabavnom poslu, nasuprot stvarnoj zahtjevnosti i ranjivosti koju nosi, ali i što je zapravo gluma, približila je splitska kazališna i televizijska glumica Ivana Gudelj.
Unatoč neuspjehu, nije odustala
"Gluma je za mene sloboda, mašta, kreativnost, mogućnost da iz predstave u predstavu budeš netko drugi. To je za mene najljepši posao na svijetu, drugačiji od ostalih. Zapravo, gluma nije posao već poziv, i to onaj koji ti svakodnevno omogućava da istražuješ dijelove sebe za koje nisi ni znao da postoje. Na trenutke može biti naporna, ali nikako dosadna", započela je razgovor Gudelj.
Još kao djevojčica pokazivala je sklonost prema izvedbenim umjetnostima: od plesa, imitacija pa sve do pjevanja. No, tek za vrijeme srednjoškolskih dana rodila joj se jasna želja za glumom. Isprva nije znala da akademije uopće postoje.
"Mislila sam da su glumci samo ljudi koji su imali sreće u životu", priznaje. S vremenom je spoznala da sreća nije dovoljna, nešto je ipak i do nje same.
Prva postaja na tom putu bila joj je Umjetnička akademija u Splitu. No, umjesto radosti ostao je gorak okus u ustima. Mjeseci priprema nisu bili dovoljni. Trema, blokada usred monologa, ispričavanje pred komisijom..
“Radila sam sve ono što se ne bi smjelo raditi”, prisjeća se. Iskustvo je bilo, kaže, toliko traumatično da je iz prostorije izašla znajući da neće proći dalje. No, unatoč neuspjehu, nije odustala. Sljedeća prilika ukazala se na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku i bila je pun pogodak.
"Komisija se ponašala kao da se znamo cijeli život, sve je bilo opuštenije, prirodnije", nadodaje. Na kraju je završila treća na listi, što joj je, kaže, dalo vjetar u leđa. Studij glume, dodaje, zahtijeva izminu predanost, nikada nije monotono. Dani su ispunjeni od jutra do večeri - od vježbe glume, govora, scenskog pokreta, pa sve do teorijskih predmeta poput dramaturgije, književnosti, povijesti kazališta.
“Često navečer dobiješ zadatak koji već sutra ujutro moraš izvesti pred profesorima”, govori pa dodaje da to može biti veoma izazovno.
‘Nema opravdanja‘
A koji joj je bio najveći izazov kao studentici glume? "Moraš biti prisutan svakog dana. Opravdanja poput temperature, bolesti i slično nisu dolazili u obzir", kaže Gudelj.
Jedan od trenutaka koji joj je ostao posebno urezan u pamćenje dogodio se tijekom kolegija "Vizualni identitet". Tada je imala dugu obojenu kosu i nosila je nakit. Njezin izgled nije se uklapao u koncept plakata za Dionizijev festival.
"Morala sam maknuti sav nakit, a na kraju i promijeniti boju kose. Na koncu sam izbačena s plakata jer se nisam vizualno uklapala u ulogu", prisjeća se.
Tada je to teško podnijela, ali priznaje da ju je taj trenutak izgradio i očvrsnuo. A njezin dan trenutačno, kaže kroz smijeh, je "sve samo ne klasičan". Budi se rano, a onda slijedi razgibavanje, vježbe disanja i glasa. Probe su različite i ovise o redatelju. Mogu početi neformalnim druženjem ili odmah punom snagom. Nakon jutarnje probe, obavlja privatne obveze, no uvijek se vraća u kazalište barem jedan do dva sata prije izvedbe, nakon koje slijedi kratko druženje s ansamblom.
‘Uloga majke ne prestaje nakon aplauza‘
Gluma ima i svoju tamniju stranu, pogotovo kada je riječ o vremenu. Dugačke probe, padovi koncentracije, iscrpljenost.. Usto, ulogu majke dvoje djece nije lako uskladiti s nepredvidivim ritmom glumačkog života, kaže nam, pa je onda zaključila da voli da se unaprijed zna raspored, a ne da se probe spontano produžuju.
Što je s predrasudama o glumi u društvu? "Društvo često gleda na glumu kao na nešto površno: crveni tepisi, autogrami, glamur.. Pitaju me samo jesam li u kakvoj seriji. A gluma je puno više od toga. To je rad, odricanje, disciplina i ljubav. Gluma je umjetnost", govori.
A koja joj je uloga do sada bila najvažnija? "Nijedna uloga se ne može usporediti s onom koju svakodnevno živim - ulogom majke. To je uloga koja nikad ne prestaje nakon aplauza, nema stanki, ali ima najdublji smisao. Moje dvije djevojčice su moj svijet, moj pokretač i podsjetnik na to tko sam i zašto ovo radim. Gluma me ispunjava, ali majčinstvo me oblikovalo. Dalo mi je u isto vrijeme i snagu i nježnost koju unosim u svaku svoju scensku interpretaciju", kaže Gudelj.
Iako javnost često percipira glumu kroz prizmu popularnosti i vanjskog sjaja, gluma je poziv koji sa sobom nosi brojne emocionalne, psihološke i egzistencijalne izazove. Glumci ne samo da interpretiraju tuđe živote, nego iz dana u dan izlažu vlastitu ranjivost, preispituju granice osobnog identiteta i ulažu golem trud u uvjerljivost uloge.
U tom kontekstu, gluma se izdiže iznad ideje o "lakoj zabavi" i postaje zahtjevna, kompleksna i često nedovoljno cijenjena profesija. Prepoznavanjem tog drugog lica, možemo razviti dublje razumijevanje i poštivanje prema onima koji su birali taj put. Ne zbog slave, već iz čiste ljubavi.
