Nakon gotovo mjesec dana nogometnog spektakla u Katru, brojni navijači kućama su se vraćali ispunjenih dojmova. Kako navodi HINA, tu je zemlju posjetilo više od 3,4 milijuna gledatelja što je treća najveća posjećenost Svjetskog prvenstva u nogometu ikad. Ondje su bili i navijači Vatrenih koji su ih došli podržati na putu prema još jednoj medalji, a u tome ih nije spriječila ni činjenica da Katar nije baš tako jeftina zemlja.
Za Katar odriješi kesu
Većina navijača iz Hrvatske u Katar došla je na samo jednu utakmicu pa se tako Anđela Bratanić ondje zadržala manje od 24 sata, a za ulaznicu četvrtfinala Hrvatske protiv Brazila morala je izdvojiti oko 3300 kuna. Iako je s prijateljima bila na putovanju u Dubaiju, let za Dohu također nije bio jeftin.
"Let je bio oko 3600 kuna ili oko 500 eura. A cijena ulaznice isto tako negdje 400 i nešto eura. Znači samo to dvoje izašlo nas je skoro 1000 eura, a naravno tu su još i hrana i piće po restoranima", rekla je Anđela te nadodala da je na kraju potrošila između 2000 i 2500 eura, no ne žali jer je uživo doživjela jednu od najvećih pobjeda hrvatske reprezentacije u povijesti.
Luka je u Katar došao na posljednju utakmicu Hrvatske u kojoj su osvojili treću medalju na svjetskim prvenstvima. Put od Zagreba do Dohe bio mu je organiziran putem agencije i Hrvatskog nogometnog saveza.
"Cijena paketa je otprilike bila 14.500 kuna. Tu ulazi povratna avionska karta, ulaznica na stadion, prijevoz autobusima sa zračne luke do tržnice, s tržnice do stadiona i sa stadiona u zračnu luku, te pratnja turističkog vodiča", kazao je Luka i nadodao da je u samoj Dohi potrošio manje od 1000 kuna, većinom na hranu, piće i suvenire.
Isplativo je piti vodu
Za razliku od Anđele i Luke, Slavko Husnjak, osnivač Fan cluba Budi ponosan u Katru je proveo čak 21 dan. Osim svih utakmica hrvatske reprezentacije pogledao je i brojne druge reprezentacije pa je tako obišao i svih osam stadiona koji su napravljeni samo za ovo Svjetsko prvenstvo. Imao je u planu potrošiti 3000 eura bez obzira na let, smještaj i ulaznice, što si ne može svatko priuštiti.
"Taj limit sam i potrošio, neko je potrošio manje, a neko i značajno više. Okvirno 2500 do 3000 eura je bilo solidno imati sa sobom. S obzirom na to da smo koristili hotelske barove za ispijanje alkohola onda je to bilo runo s limitom, ali ako to ne koristiš onda imaš sasvim dovoljno", napomenuo je Slavko.
Osim na let i ulaznice navijači su novac trošili najviše na hranu, piće, suvenire. Cijene hrane nisu značajno više nego u Hrvatskoj, no Slavko je napomenuo da su ga neki iznosi ipak iznenadili.
"Možeš u nekom turskom restoranu posjesti kebab ili bilo koji drugi obrok za 30 ili 40 kuna. Iznenadile su me cijene sokova, slatkiša i vode jer su ekstremno niske. Zapravo su i više nego dvostruko manje nego u Hrvatskoj", istaknuo je Slavko.
S druge strane Anđelu su iznenadile cijene piva, koje nije dostupno u svim dijelovima Dohe. Prodaja alkoholnih pića izazvala je veliku kontroverzu prije samog otvaranja turnira, no u sklopu hotela i pojedinih pubova dozvoljena je konzumacija, no ne baš po povoljnim cijenama.
"Bili smo i u nekom irskom pubu u sklopu jednog hotela, tamo nema toliko problema s alkoholom, ali malo pivo koštalo je 150 kuna, a kokteli više od 100 kuna", kaže Anđela i nadodaje kako su ju u pozitivnom smislu iznenadili taksiji koji nisu ništa skuplji u odnosu na cijene u hrvatskim gradovima.
