Sve veće cijene gotovo svih energenata, birokratskih usluga, proizvoda, higijenskih potrepština, neophodnih namirnica, a zatim i svega onoga što smo možda prije tri godine dobivali besplatno, u nagovještaju recesije dovode do jednostavnog zaključka. Nisu skupe samo materijalne stvari, već je skupa cijena života. Danas i onog studentskog. Nakon izazovnih godina učenja pod povećalom potresa i korone, na nadoplatu je s vremenom došla inflacija. Uz prethodna dva zla, odluka na studiranje danas postaje najskuplja investicija.
Danas imaš, sutra nemaš
Činjenica da studiranje nije uvijek samo odlazak na predavanja, učenje ili pisanje seminara te da za neke ono nije sinonim za izlaske ili ispijanje kave tijekom rupa u rasporedu, najbolje je poznata upravo onim studentima koji to isto studiranje samostalno financiraju. Studentski dom ili stan, hrana, režije, prijevoz, a zatim sve ostalo od onoga što ostane – jer raditi uz fakultet i nije najsretnija opcija. No, nekima nije ostavila mogućnost izbora.
"Jednostavno splet životnih okolnosti. Morala sam se odseliti od roditelja i započeti živjeti samostalno. Pauzirala sam dvije godine fakulteta da si skupim novac za prvu godinu, tako da sam u potpunosti bila svjesna da se moram financijski osamostaliti. Žao mi je što nisam imala djetinjstvo i završavala srednju školu s osmijehom na licu nego sam bila zabrinuta što ću i kako dalje", priznala je Robertina Rajter, studentica Ekonomskog fakulteta u Zagrebu.
Robertina takvim tempom živi, radi i studira već četiri godine, a dodatan izvor prihoda od nedavno su joj postale i društvene mreže jer se jedan običan student s današnjim cijenama teško može natjecati. Najviše novca odlazi joj na kompletni paket najma stana, a zatim na gorivo koje iz dana u dan povećava svoju financijsku vrijednost.
"Što se tiče financijskog plana za nadolazeće razdoblje, počela sam si nešto pisati, međutim mislim da će mi to sve pasti u vodu zato što ću se kao i svi ljudi morati priviknuti na euro. Mislim da ljudi nisu ni svjesni što nas čeka, a i mene je jako strah kako će to funkcionirati. Imam neki svoj fond štednje koji mi je onako za crne dane. Nadam se da ga ipak neću morati koristiti", komentirala je i svoje pripreme za novo stanje na tržištu od početka nove godine.
Euro je priča za sebe, nešto kao dugoročna reforma koja će transformirati financijsku vrijednost kakvu je Hrvatska do sada poznavala. Bili studenti spremni ili ne, punjenje studentske košarice računat će se malo drugačije, a štednja postati formula za preživljavanje.
"Ja u dućan ne idem ako nemam popis onoga što trebam kupiti. Znači prije nego ja idem u dućan, to su velike pripreme. Zapišem si apsolutno sve što mi treba, a uz to i cijene. Preko limita ne idem", svjedoči Robertina.
‘Zarađujem i za kruh svojih roditelja‘
Da joj je financijska samostalnost započela u realno ranoj dobi ističe i Nikolina Žugec, studentica sestrinstva koja od svoje 15. godine zarađuje za svoj, ali i kruh svoje obitelji. Kako je tada još uvijek bila maloljetna, život ju je prisilio da obavlja rad s dnevnom ili tjednom isplatom na ruke. Od konobarenja do čuvanja djece, i to sasvim sama.
"Odlučila sam otići u srednju školu u Zagreb jer mi se nije sviđala sredina u kojoj sam odrastala i nije mi nudila nikakve mogućnosti. Odlazak od obitelji podrazumijevao je da ću manje više sve troškove života u velikom gradu morati snositi samostalno jer moji su roditelji su nezaposleni, odnosno rade na poljoprivredi, ali od toga na kraju ima više troškova nego zarade", prisjetila se Nikolina.
S vremena na vrijeme u regulaciji troškova svojom bi joj mirovinom pomagala pokojna baka, no ona je u međuvremenu tijekom Nikolininog prelaska iz srednje škole na fakultet umrla, a time su svi troškovi života njenih roditelja prema svim zakonima i pravilima pali na Nikolinu.
"S obzirom na to da sam izvanredna studentica, moram platiti godinu školovanja na fakultetu te nemam prava na stipendiju. Izvanredni studij odlučila sam upisati iz razloga da mogu i raditi, jer sve i da primam državnu stipendiju, ona mi ne bila ni približno dovoljna da podmirim sve troškove", iskrena je Nikolina.
Studente je sramota svoje satnice
Do sada je zato kombinirala dva do tri studentska posla, ne samo zbog većih troškova nego i potplaćenosti studenata. Studentske satnice su smiješne, dok cijene dostižu vrtoglave iznose. S tim se slaže i Robertina koja naglašava da su današnji studenti jeftina radna snaga, a poslodavci ih u firmama često diskriminatorno oslovljavaju samo sa "studenti". S druge strane Nikolina je doživjela i situaciju kada se poslodavca svaki mjesec treba vući za rukav kao da studentima isplata plaće nije toliko hitna.
"Trenutna inflacija mi stvara veliki problem jer sam ovako i onako iz mjeseca u mjesec što bi se reklo ‘krpala kraj s krajem‘, a kamoli sada. Meni 90 posto plaće odlazi na plaćanje onoga što obavezno moram platiti i bez čega se jednostavno ne može, tako da za trošenje na neke stvari koje bih možda željela i ne ostane puno", nastavlja Nikolina.
Međutim, postoje i dani kada su rashodi jednostavno veći od prihoda, a samostalan život u takvim slučajevima težak za preživljavanje.
"Još prije nekoliko godina uspjela sam upoznati divne ljude za koje znam da će mi uskočiti s novcima kad zagusti. Uvijek mi kažu - ‘Uzmi i ne moraš ništa vraćati, znaš da mi imamo‘. Bez obzira na to nikad nisam od nikoga uzela novce, a da ih nisam vratila od sljedeće plaće jer najljepši je osjećaj kad nikome ništa ne duguješ i kad imaš ono što zaradiš vlastitim rukama", zaključuje sjetno.
