U posljednjih nekoliko godina, Hrvatska se više puta suočila s porukama o teritorijalnim pretenzijama, ponajviše iz Mađarske i Italije. Mađarska službena politika je nekoliko puta objavljivala i koristila karte na kojima ta zemlja okupira hrvatski teritorij, a od političara su se mogle čuti razne izjave.
Nedavno se tako na društvenim mrežama moglo vidjeti da premijer Viktor Orban na nogometnoj utakmici Mađarske i Grčke, neposredno prije početka Svjetskog nogometnog prvenstva, nosi zastavu "Velike Mađarske". Osim toga, u svibnju je izjavio da ne bi imali problema s uvozom nafte da im nije "oduzeto more".
Nova premijerka Italije Giorgia Meloni također je prije nekoliko godina izrazila svoje mišljenje o vraćanju Istre i Dalmacije talijanskom teritoriju, a u talijanskoj politici nije jedina koja tako misli. Prije tri godine Antonio Tajani, tadašnji predsjednik Europskog parlamenta i bliski suradnik Silvija Berlusconija, u svojem je govoru spomenuo talijansku Istru i talijansku Dalmaciju.
Treba upozoriti, ali ne i preuveličavati
"Da ste me prije godinu dana pitali o teritorijalnim pretenzijama, rekla bih da u 21. stoljeću uopće ne postoje, ali pogledamo li trenutno stanje u Ukrajini očito je da to ipak nije tako", kaže profesorica Marta Zorko s Fakulteta političkih znanosti.
Zorko podsjeća da je unazad nekoliko godina bilo više situacija na mađarskoj političkoj sceni kada su se mogle čuti i vidjeti razne poruke s pretenzijama na hrvatski teritorij, no ističe da u takvim situacijama treba ostati hladne glave.
"Treba se poslati vrlo čvrsta, nedvosmislena diplomatska nota s vrlo jasnim upozorenjem, ne nužno prijetnjom, i tu onda treba stati", smatra Zorko.
Upozorava da se to ne treba dalje prenositi na razinu političkih govora premijera ili predsjednika jer se tako samo "dolijeva razne strahove, obrambene mehanizme i zaziva prošla vremena i projekte". Profesorica ističe da je bitno od reagirati jer takve situacije ne smiju ostati prešućene, no nepotrebno je raditi preveliku priču od tih izjava.
Senada Šelo Šabić, znanstvena suradnica iz Instituta za razvoj i međunarodnu suradnju, slaže se s profesoricom Zorko te kaže da u takvim situacijama treba "smiriti loptu" i pokušati neemotivno reagirati. Naglašava da postoje forumi i mjesta gdje se na takve izjave i probleme treba ukazati. Ističe i da nam glavnu zaštitu i temelje za raspravu daje Helsinški pakt kojim je dogovorena nepovredivost granica i teritorijalni integritet.
EU nije jedinstvena
Zorko ne vidi Meloni kao prijetnju hrvatskim interesima i sumnja da će ona voditi talijansku vanjsku politiku u smjeru revizionizma, no čak i da do takve situacije dođe, Europska unija trebala bi funkcionirati barem u pogledu međusobnog poštivanja granica. Profesorica kaže da su reakcije EU u ovakvim situacijama manjkave upravo zbog toga što Unija ne funkcionira onako kako je zamišljena – po principu jedinstvenih politika, a u ovom kontekstu jedinstvene vanjske politike.
"Uvijek se u trenutcima kriza i problema države članice vraćaju u svoje nacionalne čahure i same su sebi najbitnije, a tu onda nedostaje solidarnost", spominje Zorko
Šelo Šabić ukazuje na činjenicu da EU treba strože reagirati na članice koje istovremeno iskorištavaju benefite Unije, dok ne rade na održavanju njezinih vrijednosti. No, po njezinu mišljenju, institucije EU ne trebaju previše reagirati na izjave poput Tajanijeve.
Zorko naglašava i da se zbog prirode same Unije javljaju nejednakosti među državama članicama, a te nejednakosti onda uzrokuju da čelnici europskih institucija daju izjave prožete idejama teritorijalnih pretenzija. Ipak, unatoč svim manjkavostima EU, male države poput Hrvatske, u kontekstu teritorijalnih pretenzija, puno su sigurnije unutar Unije nego van nje, poručuje Zorko.
Šelo Šabić kaže da je problematično što takve izjave s pretenzijama dolaze upravo od članica EU jer to onda daje naslutiti da europske vrijednosti ne vrijede za sve. Dodaje i da time Unija gubi svoju dosljednost i reputaciju osobito prema državama koje su na putu za članstvo, jer dok od njih očekuje prihvaćanje tih vrijednosti, istovremeno neke zemlje članice te iste vrijednosti relativiziraju.
Lakše do birača
U kontekstu hrvatskog teritorija ne postoji stvarna prijetnja da će neka sadašnja ili buduća politička opcija u Mađarskoj ili Italiji pokušati nasilnim putem uzeti dio hrvatskog teritorija.
"U Budimpešti, karte velike Mađarske mogu se kupiti u bilo kojoj suvenirnici, tamo je to dio folklora i ne predstavlja nužno realnu prijetnju", kaže profesorica Zorko.
Objašnjava da su takve priče o prošlim projektima i teritorijalnim pretenzijama jednostavno način na koji političari u svojim matičnim državama ostvaruju političke bodove i izjavama poput Orbanovih zapravo osiguravaju potporu biračkog tijela. Primjer je hrvatsko-slovenski granični spor koji pred izbore postaje jako aktualna tema te svi izražavaju svoja mišljenja o sporu, no nakon izbora rasprave u potpunosti nestanu.
S profesoricom Zorko se slaže i Šelo Šabić, a pritom ističe da su takve izjave namijenjene unutarnjoj konzumaciji, dakle na unutarnjem polju politike. Dodaje da političari takvih populističkih diskursa uvijek sebe predstavljaju kao rješenje problema, no u praksi se vidi da za rješenje trebamo zajedništvo na europskoj razni.
Zorko napominje i da će uvijek biti vođa i političara koji će pokušati realizirati svoja viđenja država u njihovoj optimalnoj prostranosti. No, bitno je jasno prozvati takve političke opcije i podsjetiti ih da prošlost pripada prošlosti i da se za referencu mogu uzeti i povijesna razdoblja kada su te velike države bile jako male ili ih uopće i nije bilo.
