Oni koji čuju pojam "hrvatska astronautika" i najprije pomisle na državne institucije ili sveučilište, vjerojatno nisu čuli kako je započeo projekt lansiranja prvog domaćeg satelita. Nalazi se u svemiru od kraja 2024. godine, a nastao je iz čiste inicijative jednog entuzijastičnog tima i puno volonterskog rada.
Ideja se rodila kod osobe koja zapravo nije Hrvatica, a ni inženjerka po struci. Daniela Jović zapravo je Slovakinja, koja je živjela u Hrvatskoj i zbog zanimacije počela pratiti svemirska lansiranja. S vremenom joj je interes za to područje sve više rastao, te je pokušavala na sve moguće načine upiti što više informacija.
Susreli su se brojnim izazovima
"Nisam imala tehničku pozadinu, ali bila sam spremna svaki slobodan trenutak uložiti u nadoknađivanje znanja koje mi je nedostajalo", kazala je Jović. Obilazila je, stoga, muzeje takve prirode i naposljetku se zaposlila u tvrtki Spacemanic koja se bavi razvojem malih satelita.
"Sve je to bila investicija u razumijevanje industrije koja me počela fascinirati", argumentirala je. U jednom trenutku postavila je pitanje: Ako je Slovačka imala svoj satelit, zašto ne može imati i Hrvatska? I baš je tako nastao projekt CroCube.
Krenuo je, ni manje ni više, nego od volonterskog tima od 30-ak ljudi s različitim znanjima: inženjera strojarstva, kreativaca, edukatora, programera… Za to nisu primali plaću, a ni dobivali državnu potporu, već su sve radili sami.
"Sve što je ostvareno rezultat je osobnog entuzijazma, slobodnog vremena i želje da Hrvatska napravi svoj prvi korak u svemir", objasnila je Jović.
Međutim, kako je projekt rastao, tako su i izazovi bili sve veći. Najveći je, dakako, bilo financiranje, a priznala je da je i danas najveće pitanje stabilnost financiranja daljnjih aktivnosti, edukacija i sljedećeg koraka, primjerice, razvoja domaće zemaljske stanice. Još jedna prepreka koju su morali prijeći bila je činjenica da je CroCube bio prvi projekt takve vrste u Hrvatskoj.
"Paralelno smo morali raditi edukaciju javnosti, komunikaciju s institucijama i osmišljavanje cijelog plana misije", rekla je Jović.
Osobna strast spojena s vizijom većeg cilja
"Shvatila sam da radim na projektima koji nadilaze naš planet, nas kao obične ljude", objasnila je Jović razlog tolike strasti prema svemiru. "Fascinira me što je svemir neiscrpan izvor novog znanja", dodala je.
Kada se i u poslovnom svijetu pojavila prilika za iskazati svoju strast, znala je da je to put kojim treba ići. A u ovom projektu posebno ju je motivirala želja da Hrvatska dobije svoj prvi satelit.
Inače, CroCube je kockasti satelit dimenzija 10 x 10 x 10 centimetara i teži nešto više od jednog kilograma, a oblikovan je po uzoru na Rubikovu kocku. Njegova svrha prvenstveno je edukativna, s ciljem da se pokaže da je i zemlja bez svemirske agencije sposobna lansirati vlastiti satelit.
"CroCube ne nosi sofisticirane znanstvene instrumente, ali nosi poruku: svemir nije rezerviran samo za velike", zaključila je Jović.
Prošlo je oko 140 dana otkako je lansiran, šalje slike Zemlje i uspješno se ostvaruje komunikacija s njime te ga aktivno prate radioamateri. Trenutačno se koristi zemaljska postaja u Mađarskoj, no voditeljica projekta smatra da to nije dugoročno rješenje.
"Kao zemlja, još uvijek nemamo vlastitu svemirsku infrastrukturu, što je ključno ako želimo sudjelovati u svemirskoj industriji ozbiljno i dugoročno", rekla je.
CroCube je tek početak
Za razvoj u području astronautike potrebno je stvoriti održivu infrastrukturu za projekte takve prirode, a ključni su obrazovanje stručnjaka te približavanje te teme javnosti. Voditeljica projekta smatra da je ovo samo početak i želi da ovo što su ona i njezin tim napravili od nule, postane standard za buduće generacije.
Napredak nije samo u tehnologiji, nego je i u ljudima, znanju i procesima, naglašava Jović.
"Svemir ne diskriminira, ima mjesta za svakoga tko ima znanje i strast za učenjem", zaključila je.
