Srednjoškolka iz Varaždina, u samo osam dana srušila je tri državna rekorda u atletici i to u različitim disciplinama. Prvi u nizu bio je mlađejuniorski rekord Blanke Vlašić u skoku u vis, postavljen prije više od dva desetljeća. Najnoviji mlađejuniorski rekord postavila je prije nekoliko dana u utrci na 60 metara s preponama. Sa svojih 16 godina, Jana Koščak nosi naslov europske mlađejuniorske prvakinje u atletici, a prvakinja Hrvatske bila je 37 puta.
Kakav je osjećaj bio srušiti rekord Blanke Vlašić, i to rekord koji je star 23 godine?
Sam skok od 184 centimetara, kojim sam prvi puta oborila Blankin rekord, nije bio toliko poseban kao onaj od 190 centimetara. Naravno, osjećaj je svaki put poseban kada znate da ste napravili nešto što nitko drugi u Hrvatskoj nije. Starost ovog rezultata pokazuje koliko je on zapravo vrijedan, a još kada znate da ga je držala Blanka Vlašić, morate biti ponosni na sebe.
Kako je započeo tvoj sportski put?
U sportu sam od rođenja, rođena sam u sportskoj obitelji. Tata mi je bivši desetobojac, a mama rukometašica. Još u vrtiću krenula sam na treninge gimnastike kako bih razvila osnovne motoričke sposobnosti. Gimnastiku sam trenirala tri godine, a poslije sam se okušala u raznim sportovima – od rukometa i plivanja do borilačkih vještina. Ništa od toga me nije previše zanimalo pa sam brzo odustala, sve dok me starija sestra Klara nije upoznala s atletikom.
Nakon jednog treninga plivanja, tata i ja čekali smo sestru koja je već trenirala atletiku ispred stadiona. Odlučila sam malo razgledati dvoranu na Slobodi i na kraju sam se sprijateljila s atletičarima iz Klarine grupe. Tako sam počela odlaziti na treninge na isto mjesto kao i danas – deset godina kasnije. Tata me nikada nije forsirao na bavljenje atletikom, no uvijek me poticao na bavljenje bilo kojim sportom. Meni se najviše sviđala atletika pa sam u tom sportu i ostala. Odrasla sam na atletskom stadionu pa mi je ovaj sport bio i najprirodniji.
Pohađaš srednju školu, a uz to se natječeš na velikim natjecanjima. Je li ti teško uskladiti sve obveze?
Dosta je teško organizirati se i stići trenirati nekoliko sati dnevno uz školu i sve obaveze koje ona nosi, no trudim se biti jednako dobra u školi kao i u sportu. Imam nastavu ujutro pa većinom na trening odlazim direktno iz škole. Treniram oko dva do tri sata nakon čega odlazim doma učiti. Učim koliko stignem i tako u krug.
Kako komentiraš uvjete u Hrvatskoj za bavljenje tvojim sportom?
Hrvatska, pogotovo Varaždin, u kojem treniram, ima dobre uvjete za stadionsku atletiku, odnosno ljetni dio sezone. Najveći problem je zimski, to jest dvoranski dio, kada je potrebno trenirati u zatvorenim prostorima zbog vremenskih uvjeta. Hrvatska ima samo jednu kružnu atletsku dvoranu u kojoj se održavaju sva natjecanja zimi – na Zagrebačkom Velesajmu, i u kojoj se može kvalitetno trenirati.
Tako mi iz Varaždina zimi putujemo na treninge u Zagreb otprilike jednom tjedno. No moram istaknuti da imamo prekrasne atletske stadione poput Slobode u Varaždinu, Mladosti u Zagrebu, stadion Branko Čavlović – Čavlek u Karlovcu, i tako dalje. Na ovim stadionima se može kvalitetno trenirati tijekom ljetne sezone.
Dobila si ponude za život u Americi, no izgleda da bi radije htjela ostati u Hrvatskoj?
Točno, javljali su mi se mnogi skauti iz raznih inozemnih fakulteta i sveučilišta, no nemam preveliku želju napuštati Hrvatsku. Ovdje mi je sve dostupno, imam trenera – tatu kojem vjerujem, solidne uvjete za trening, a i tu sam kod kuće.
Imaš li već planove za fakultet?
Imam nekoliko ideja, zanima me prirodna grupa predmeta, ali i kineziologija. Tek sam drugi razred gimnazije pa imam vremena za odlučiti.
Izvrsna si u više disciplina. Imaš li najdražu disciplinu?
Najdraža disciplina mi je sedmoboj, no ako bih morala birati baš jednu, rekla bih da je to skok u vis. Primarna disciplina mi je sedmoboj. Kada bih odustala od sedmoboja i fokusirala se na jednu disciplinu, odbacila bi ostalih šest u kojima sam također među boljima u Hrvatskoj i svijetu.
Tvoj je rezultat peti rezultat svih vremena u sedmoboju. Kako komentiraš svoj uspjeh?
Pa, mislim da mogu bolje. Naravno, ponosna sam na svoj rezultat i naslov prvakinje Europe, no mislim da ću ove sezone u višeboju napraviti još više. Od svjetskog rekorda me dijeli samo 200 bodova tako da očekujem mnogo od sebe u 2023.
Kako izgledaju tvoje pripreme za takva natjecanja?
Pripremam se svakodnevno, svaki trening je svojevrsna priprema. Ima težih i lakših razdoblja. Teža razdoblja su pripreme na koje odlazimo u inozemstvo na duže vrijeme, gdje treniramo dva puta dnevno. Na takve pripreme odlazimo pod praznicima. Primjerice, ove smo godine za božićne praznike na dva tjedna putovali u Portugal, u Monte Gordo. Tamo se možemo u potpunosti posvetiti atletici. Pripremam se preko plana treninga koji sastavlja moj tata, odnosno trener Patrik.
Koja su natjecanja sada pred tobom i kakva očekivanja imaš od njih?
Prvo natjecanje koje me očekuje jest nastup za seniorsku reprezentaciju Hrvatske na tromeču reprezentacija Hrvatske, Slovenije i Srbije. Održat će se u Beogradu te ću tamo nastupati u disciplini skok u vis. Prvo bitnije natjecanje ove sezone mi je višebojski miting u Estoniji. Tamo ću nastupati u seniorskom petoboju, iako sam mlađa juniorka. Održat će se u veljači i nadam se dobrom rezultatu u petoboju, možda obaranju seniorskog državnog rekorda od 3854 boda i postavljanju novog vodećeg svjetskog rezultata u juniorskoj kategoriji.
