Ususret Olimpijskim igrama u Parizu, prisjećamo se nevjerojatnog puta naše zlatne olimpijke Sandre Perković Elkasović koja je nedavno po sedmi put postala europska prvakinja. To je, uz dva olimpijska zlata, dva svjetska prvenstva i šest naslova Dijamantne lige, tek dio nevjerojatnih uspjeha cure iz zagrebačke Dubrave.
Rođena je 21. lipnja 1990. godine. Sa samo tri godine doživjela je tešku ozljedu ruke na razbijenom staklu, a kirurzima je trebalo sedam i pol sati da joj spase ruku kojom će kasnije oboriti sve dotadašnje hrvatske rekorde, bacivši disk nevjerojatnih 71,41 metara u dalj.
Osvojivši šest uzastopnih naslova Dijamantne lige, Sandra je postala najuspješnija atletičarka tog prestižnog natjecanja. Osvajanjem petog europskog zlata 2018. godine, postala je prva atletičarka u povijesti koja je osvojila peterostruki naslov prvakinje Europe u pojedinačnoj atletskoj disciplini, čime je ušla u povijest kao najuspješnija europska atletičarka svih vremena u bacanju diska.
Nakon osvajanja prvog olimpijskog zlata u Londonu 2012. godine, na dočeku u rodnoj Trnovčici, pjevač Prljavog kazališta Mladen Bodalec otpjevao je svoju uspješnicu "Mojoj majci" u čast Sandrine bake Ruže. Tom prilikom, Sandrin susjed podijelio je anegdotu o tome kako je Sandra pomaknula deset vreća cementa da ih voda ne smoči i ne otvrdnu nakon što je u garaži puklo crijevo za polijevanje vrta. Sandra često ističe svoju majku Vesnu kao svoju heroinu i najveći oslonac. Majka, koja ju je sama odgojila nakon odlaska oca, bila je ta koja ju je motivirala i poticala na bavljenje sportom.
"Odrasla bez oca, ali ni za što nisam bila zakinuta. Moja mama, nevjerojatna žena i moj životni uzor, učinila je sve da brat i ja budemo sretni i uspijemo u životu. Iako joj je bilo deset puta teže nego nama, uvijek nas je bodrila i podržavala, stavljajući sebe u drugi plan", rekla je jednom prilikom Sandra. U petom razredu osnovne škole, Sandra je stigla kući i mami ushićeno objavila: "Mama, ja ću bacati disk!"
"Ni u trbuhu mi nije bila mirna! Radila sam kao trgovkinja do poroda, a haljina mi je poskakivala pred mušterijama. Sandrina je ruka već tada radila, bila je velika, nije imala mjesta", komentirala je Sandrina mama Vesna.
Trener Ivan Ivančić opazio je njezin talent. Iako ga je ispočetka izbjegavala, Ivančić je bio uporan. Na prvom treningu kod njega bacila je 32 metra, a Ivančić joj je tada rekao da će sljedeće godine bacati 50 metara. Njegove su se riječi ostvarile; sljedeće godine na otvaranju sezone bacila je 50,11 metara.
Samo mjesec dana nakon osvajanja juniorskog zlata u Novom Sadu, Sandra je nastupila na svom prvom međunarodnom seniorskom natjecanju, gdje je kao najmlađa diskašica osvojila visoko šesto mjesto u prednatjecanju.
"Da ona ima imalo motiva na treningu, prebacila bi Atlantik, da sam ja imao njezinu tehniku i bogomdan talent, zaista ne znam gdje bi mi bio kraj", rekao je jednom prilikom Ivančić, od milja zvan Ivanča.
Iako su bili najtrofejniji tandem u državi, njihovoj je suradnji naglo došao kraj 2012. godine, prilikom čega je Sandra istaknula kako je iz te suradnje izašlo puno dobrih rezultata koji su obilježili povijest domaće atletike i sporta. Njezin je dragi Ivanča, nažalost, preminuo prije deset godina, a povodom obljetnice smrti Sandra mu je posvetila dirljivu poruku.
"Tada si rekao: ‘Ne znaju one tko im dolazi!‘ I nisi bio u krivu. Svaki moj trening, svaki moj hitac ima djelić ‘tebe‘ u sebi! Hvala ti za ljubav, hvala ti za vjeru, hvala ti za snagu i ustrajnost! Prošlo je već osam godina, ali znaj još uvijek si tu! Dat ću sve od sebe da što duže ‘živiš‘ među nama! Počivaj u miru, dragi moj Trenđo", napisala je naša najtrofejnija atletičarka.
Sandra Perković nije samo simbol vrhunskih sportskih rezultata, već i primjer nevjerojatne upornosti, snage i strasti. Njezina sportska karijera ispisana je zlatnim slovima, a njezina će priča inspirirati mnoge generacije mladih sportaša koji dolaze. Kroz sve uspone i padove, Sandra je ostala dosljedna sebi, pokazujući da snovi postaju stvarnost uz dovoljno rada i predanosti.
