Neugodni pogledi, vulgarni komentari i neprimjereni dodiri samo su dio onoga što nazivamo seksualno uznemiravanje kojeg nerijetko viđamo na našim ulicama. Većina svjedoka samo promatra što se događa, a samo poneki reagiraju i ponude pomoć u nevolji.
"Bila je gužva i jedan muškarac jače građe privio se uz mene. Zbog velikog broja ljudi u početku nisam to doživljavala, sve dok me nije počeo gurkati svojim dignutim spolnim udom i cijelo vrijeme me gladiti. Pokušavala sam se pomaknuti, a on se približavao", opisuje studentica Lana koja je seksualno uznemiravanje bez tuđih reakcija doživjela tijekom vožnje tramvajem.
Osjećaj bespomoći
Psiholog Goran Aurer objašnjava da potencijalni svjedoci najčešće nemaju vremena, zaokupljeni su vlastitim problemima ili udubljeni u virtualni svijet svojeg mobitela. Zbog toga okolina najčešće ne primjećuje što se događa u blizini, a žrtve se osjećaju prestrašeno i obeshrabreno.
"Razlozi za nereagiranje su mnogobrojni. Naime, okolina često ne percipira ispravno određenu situaciju te se zbog toga ne želi miješati i stvarati potencijalne sukobe. Razlog tomu je što ljudi nisu sigurni u prirodu tuđeg odnosa i nedostaje im kontekst koji je vrlo često presudna stavka u interpretaciji odnosa", nadodaje psiholog.
Lana je nakon incidenta mirnim tonom zamolila čovjeka da se pomakne da ona može izaći, ali rekao je da će on izaći prvi te joj nije dao da se pomakne. Na sljedećoj je stanici izašao te kada je vidio da ona ipak nije izašla, utrčao nazad u tramvaj na druga vrata. Više joj nije prilazio, a Lana nadodaje da ne zna je li zbog gužve ili je našao sljedeću djevojku.
Studentica Tara seksualno je uznemiravanje doživjela od kolege s posla. To je za nju bio dodatan šok jer se radi o osobi koju poznaje.
"Bila sam prvi put sama s kolegom s posla u autu. Počeo je dobacivati neprimjerene komentare i gledati me prodorno. Rekao mi je da sam preukočena i da me on može opustiti", opisuje.
Tara nadodaje da joj je njezin tadašnji kolega napomenuo da on ženama zna pokazati tko je glavni. Zbog toga se osjećala bespomoćno i do kraja vožnje je željela samo šutjeti, a njezin kolega je još nekoliko puta pokušao dotaknuti. Kada je odmahnula glavom i rekla da je to nepotrebno, odustao je, objašnjava Tara.
'Računaju na sram'
Andrea Domitrović Šmida, savjetodavka u Centru za žrtve seksualnog nasilja, objašnjava da u društvu i dalje postoje osude žrtve te pogrešno shvaćanje da je osoba svojim ponašanjem izazvala počinitelja.
"Podržavanjem tih predrasuda ne samo da se umanjuje iskustvo osobe koja je preživjela seksualno nasilje, već se odgovornost s počinitelja prebacuje na žrtvu", nadodaje.
Studentica Lana cijeli je događaj interpretirala upravi Zagrebačkog električnog tramvaja (ZET) i provjerila jesu li kamere u njihovim vozilima funkcionalne. Iz ZET-a su joj rekli da kamere u svim vozilima rade ispravno i da cijeli slučaj prijavi policiji. Također, obratila se Ženskoj sobi da joj pomognu oko postupka prijave.
"Svjesna sam da je ovo nažalost svakodnevica i da je mnogo djevojaka proživjelo ovo iskustvo i baš zato ne želim to ignorirati, posebice jer mi se po ponašanju dotičnog čini da mu je to čest hobi", zaključuje Lana.
Aurer navodi da vrsta prijave ovisi o samom obliku događaja te lokaciji gdje se on zbio, odnosno odabir odgovarajućeg načina obrane od seksualnog uznemiravanja ovisi o kontekstu u kojem se ono odvija. Što se tiče javnih mjesta na kojima je prisutan velik broj ljudi, počinitelji često računaju na žrtvin sram, odnosno, pretpostavljaju da će u takvim situacijama žrtvi biti neugodno reagirati na asertivan ili agresivan način, objašnjava Aurer.
Nepovjerenje u institucije
Nerijetko je prisutan i strah žrtve za prijavom seksualnog uznemiravanja. Napominje da je činjenica da karakteriziranje ponašanja seksualne prirode uznemirujućim ovisi o njihovoj neželjenosti i reakcijama žrtve, a što je u pravnom smislu naročito teško dokazivo područje.
Stoga je osobito važno raditi na podizanju svijesti i pokušaju jasnijeg i preciznijeg određivanja seksualnog uznemiravanja. Domitrović Šmida tvrdi da je i nepovjerenje žrtava u učinkovitost nadležnih institucija velik problem u procesu prijave seksualnog uznemiravanja te se malim brojem prijava ne dobiva uvid u stvarnu rasprostranjenost seksualnog nasilja.
"Osobama koje su preživjele seksualno nasilje prepreku predstavljaju i iskustva drugih žrtava s dugotrajnim postupcima i blagim kaznama za počinitelje, koje se izriču bliže zapriječenom minimumu nego maksimumu i time ne odvraćaju na učinkovit način od djelovanja drugih počinitelja seksualnog nasilja", zaključuje.
