Većina mladih u dobi od 15. do 19. godine ne zna što sve spada u seksualno nasilje – to pokazuje iskustvo rada Ženske sobe, jedine organizacije koja ima specijalizirani Centar za žrtve seksualnog nasilja u Hrvatskoj. Na zabrinjavajuće podatke o neznanju mlađih, ali i starijih generacija ukazuje i Kristina Mihaljević, članica udruge.
Svijest o seksualnom nasilju
"Nužno je prvo definirati što je seksualno nasilje jer velik broj osoba, kako mladih, tako i odraslih, to ne zna. Seksualno je nasilje čin moći i kontrole, iskazan na seksualan način, koji je neželjen i za koji nije dan pristanak. Svaka seksualna aktivnost bez pristanka je seksualno nasilje", naglašava Kristina Mihaljević, voditeljica preventivnih programa u Ženskoj sobi.
Podaci Vijeća Europe, Svjetske zdravstvene organizacije i Ujedinjenih naroda ukazuju na to da će jedno od petero djece preživjeti neki oblik seksualnog nasilja do svoje 18. godine. U prilog ovoj statistici ide i istraživanje udruge CESI objavljeno u prosincu 2024. godine, koje je pokazalo kako je četvrtina djevojaka u dobi od 15 do 19 godina doživjela fizičko ili seksualno nasilje u adolescentskim vezama. Mihaljević upozorava kako je nedostatak obrazovanja ključan za raširenost ovog problema.
"Postoji značajan nedostatak znanja i razumijevanja teme seksualnog nasilja. Ne postoji sustavna edukacija od najranije dobi o ovoj temi što dovodi do toga da mladi nemaju znanja i ne prepoznaju različite oblike seksualnog nasilja", rekla je Kristina Mihaljević.
Seksualni komentari, opaske o tijelu, izgledu i seksualnosti, neprimjereni prijedlozi seksualne prirode, neželjeni tjelesni dodiri, kao i širenje laži o seksualnosti osobe, samo su neka od neželjenih ponašanja koja spadaju u uznemiravanje. Naša sugovornica je izjavila kako je učestalost ovakvog ponašanja dovela do toga da seksualno uznemiravanje postane najnormaliziraniji oblik seksualnog nasilja.
"Tema seksualnog nasilja u našem je društvu još uvijek tabu tema i okružena je brojnim predrasudama koje doprinose poricanju seksualnog nasilja, opravdavanju počinitelja i okrivljavanju osoba koja su preživjele seksualno nasilje", istaknula je Mihaljević.
Strah od prijave
Odvjetnica Marija Kos pak za Global ističe kako se slučajevi spolnog uznemiravanja maloljetnika najrjeđe prijavljuju od svih ostalih slučajeva seksualnog nasilja. Ona smatra kako je to zbog okoline koja pogrešno uvjerava žene, djevojke i djevojčice da je riječ samo o komplimentu i pokušaju obazrivosti muškarca.
Na odluku hoće li se seksualno nasilje prijaviti također utječe i dugotrajnost sudskog postupka, međutim i odnos društva prema žrtvama utječe na odluku žrtve da najčešće ne prijavi kazneno djelo.
"Osim toga, nažalost, živimo u društvu u kojem i dalje postoji stereotip ‘tipične žrtve spolnog uznemiravanja‘, koji dionicima kaznenog postupka daje za pravo da postavljaju neprimjerena pitanja, iznose moralne sudove i na druge načine dodatno viktimiziraju žrtvu, a često smo svjedoci da sud nedovoljno reagira na takve radnje sudionika kaznenog postupka", naglašava odvjetnica Kos.
Međutim, i mladi su skloni osuđivanju žrtve. Istraživanje koje je provela Ženska soba 2018. godine, a u kojem je sudjelovalo 1819 učenika iz 35 srednjih škola pokazalo je da više od 50 posto mladih ima stavove koji idu u smjeru okrivljavanja žrtve. Isto istraživanje pokazalo je da gotovo 34 posto srednjoškolaca proživjelo neki oblik seksualnog uznemiravanja, a polovica se nije nikome povjerila.
‘Nasilje nema opravdanja‘
"U Ženskoj sobi vjerujemo kako je ključ za suzbijanje i prevenciju seksualnog nasilja sustavna edukacija, od najranije dobi, koja uključuje sve – dječake, mladiće i muškarce, djevojčice, djevojke i žene. Također nedostaje sustavna edukacija odgojno-obrazovnih djelatnika, roditelja, kao i ostalih relevantnih dionika u prevenciji seksualnog uznemiravanja", rekla je Kristina Mihaljević.
Marija Kos izjavila je kako bi žrtve seksualnog nasilja trebalo što više educirati o tome na koji ih način zakonski modaliteti štite. Smatra kako bi poznavanje prava koje žrtva ima prilikom ispitivanja na policiji i državnom odvjetništvu itekako pridonijela većoj prijavi ovog kaznenog djela.
"Važno je znati kako žrtva ima pravo uskratiti odgovor na nepotrebna pitanja koja se odnose na osobni život, kao što su primjerice ‘Koliko često izlazite?, ‘Kako se oblačite?‘ i slično. Također može zahtijevati da bude ispitana videolinkom, kako ne bi bila izložena drugim sudionicima kaznenog postupka, kao što su okrivljenik i branitelji", istaknula je odvjetnica za Global.
Kristina Mihaljević izjavila je kako su u našem društvu i dalje prisutne predrasude prema žrtvama seksualnog nasilja i kako one utječu na to da se odgovornost za nasilje prebacuje s počinitelja na žrtvu.
"Važno je zapamtiti kako osoba koja doživljava ili je preživjela nasilje nije kriva za zlostavljanje kojem je bila izložena jer za nasilje nema opravdanja. Drugim riječima, nasilnici su odgovorni i krivi za svoja djela i postupke“, naglasila je naša sugovornica.
