Pavao Škoko Gavranović i Lovro Lukavečki interes za politiku razvili su u istoj dobi na istim mjestima. Obojica su se s politikom susreli u učeničkom vijeću, a zatim i u vijeću grada, odnosno županije. Obojica su mladi članovi stranke, ali svaki na svojoj strani političkog spektra.
S 18 do iskaznice
Škoko Gavranović student je specijalističkog studija vanjske politike i diplomacije na Fakultetu političkih znanosti te član Mladeži HDZ-a. Učlanjen je od svoje 18 godine jer je želio da to u cjelosti bude njegova odluka s obzirom na to da maloljetnici moraju imati pisanu privolu roditelja.
"Kod mene nikada nije bilo lijevih orijentacija, tako sam odgojen. Idem redovito na misu i imam kršćansku pozadinu. U tom trenutku nisam bio svjestan te demokršćanske pozadine, ali s vremenom i kroz obrazovanje nekako sam vidio da sam dobro odlučio. Moji roditelji nisu politički aktivni i nisu u strankama te nisu na taj način utjecali", rekao je Škoko Gavranović.
Politolog i sveučilišni profesor Pero Maldini napomenuo je da će se dio mladih opredjeljivati za političke stranke neovisno o obiteljskim orijentacijama, dok će ih dio slijediti i oslanjati se na potporu obitelji u svojem političkom angažmanu. U tradicionalnijim sredinama potonje je svakako češće.
Lukavečki je predsjednik je foruma mladih SDP-a Hrvatske i student doktorskog studija Mediji i komunikacija na Sveučilištu Sjever. U forumu je počeo djelovati sa 17 godina, a kada je napunio 18 odlučio se i učlaniti u stranku.
"Tada nisam razmišljao o tome jesam li ja dovoljno zreo, jednostavno sam vidio da neke stvari kroz moj mikroaktivizam mogu mijenjati, ali za to danas sve više ipak treba politika i politička angažiranost", istaknuo je Lukavečki.
Koordinatorica radne grupe za mlade stranke Možemo!, Ivana Brajdić, u stranku se uključila nakon parlamentarnih izbora 2020.
"Vrlo rano sam razvila interes za politiku i društvena pitanja. Međutim, nijedna stranka koja je postojala prije Možemo! na našoj političkoj sceni nije mi nudila ono što tražim, a to je progresivnost. Postojale su stranke s kojima sam se do neke mjere slagala, ali Možemo! je baš pogodio u sridu", rekla je Brajdić pa istaknula da je participacija mladih problem, ali smatra da ovisi kako se na to gleda.
Ključno je obrazovanje
Problem je i to što mladi ne izlaze dovoljno na izbore, ali na kraju krajeva zašto bi izašli kada su toliko puta bili razočarani, dodala je. Napomenula je i da postoje drugi oblici djelovanja koji ne moraju biti izlazak na izbore i participacija u strankama.
"Prosvjedi su ozbiljna politička participacija, rad u nezavisnim vladinim organizacijama je isto participacija u koju, ako malo zagrebemo, vidimo da ima zainteresiranih mladih samo im politika u formalnom smislu ne nudi izbor", kazala je Brajdić.
Maldini je istaknuo da je interes mladih za političkim i općenito javnim djelovanjem razmjerno slab. To nije specifičnost samo našeg društva, ali kod nas je to dodatno izraženo, između ostaloga i zbog nedostatnog političkog, to jest građanskog obrazovanja te posljedično zbog slabih političkih kompetencija mladih.
"Zamjetan izostanak povjerenja u institucije i političke aktere i osjećaj nemogućnosti utjecaja na političke procese svakako ne pridonose želji mladih za političkom participacijom", rekao je Maldini.
Dodao je i da u hrvatskom obrazovnom sustavu, na žalost, političko obrazovanje je izrazito zanemareno. Izvodi se tek jedan predmet koji obuhvaća osnovne pojmove politike i gospodarstva, koji se k tome ne izvodi u svim srednjim školama, što jedva da je dostatno za stjecanje najosnovnijih znanja iz tog iznimno bitnog područja i to tek za dio srednjoškolaca.
"Bez politički obrazovanih i kompetentnih građana nije moguće razvijati demokratsko društvo, pa je stoga pitanje sustavnog političkog obrazovanja ključno pitanje društvenog razvoja uopće", rekao je Maldini.
'Svi imaju interese'
Istaknuo je i da je činjenica da članstvo u političkoj stranci može donijeti odgovarajuće privilegije, premda ne uvijek i ne nužno u smislu stjecanja osobne koristi na štetu javnog interesa, već omogućavanja pristupa pozicijama političke moći, odnosno mogućnosti političkog odlučivanja.
"Nerijetko motiv ulaska u političku stranku i osobna korist koju pozicija političke moći može omogućiti. Ipak, to se mnogima često izjalovi, a uključuje i društvenu sankciju", kazao je Maldini.
Prodekan za znanost i međunarodnu suradnju Veleučilišta Barneys Marko Kovačić pak smatra da stranke kao što su HDZ i stranka mladih HDZ-a pomažu svojim članovima pri pronalasku posla, a to potvrđuje i činjenica da ti isti članovi bivaju u različitim savjetodavnim stručnim tijelima na razini jedinica lokalne samouprave, a onda kasnije i u poslovima državne samouprave.
Škoko Gavranović napomenuo je da uvijek postoji potreba za konzultacijama unutar stranke da bi se postigao zajednički stav oko niza pitanja.
"Sve stranke imaju neke interese i tu nema skrivanja jer zašto bi postojale stranke ako tu nema nekog interesa", objašnjava Škoko Gavranović.
